Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Puljić: Ima, nažalost, puno “katolika” koji do katoličkog nauka i morala ne drže puno

Autor: Luka Perić

31.01.2013. 23:00
Puljić: Ima, nažalost, puno “katolika” koji do katoličkog nauka i morala ne drže puno

Foto: Zvonko KUCELIN



Takvima koji kažu da su ‘katolici’, a rade drugačije nego to crkveni nauk nalaže, Isus bi uputio oštru kritiku, kao što je to učinio svojevremeno farizejima, kada ih je nazvao ‘obijeljenim grobovima’. Nikakvo onda čudo što se Crkva zbog takvih mora ponekada stidjeti i sažalijevati
Mons. Želimir Puljić prije skoro tri godine imenovan je za nasljednika Ivana Prenđe na mjestu zadarskog nadbiskupa. Prošle je godine imenovan za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, a u Dubrovniku će mu, u kojem je kao biskup služio više od 20 godina, danas na svečanoj sjednici Gradskog vijeća biti uručeno priznanje za životno djelo.
* Dobili ste nagradu za životno djelo Grada Dubrovnika. Što Vam ta nagrada znači?
– Prijateljima, koji su mi čestitali, odgovorio sam kako se ‘takve nagrade obično dodjeljuju ljudima u poodmakloj životnoj dobi, pa mi je sada jasno ko suza u kojim se godinama krećem. I dodao sam, pa neka. Ne stidim se ni godina ni prtljage koje godine sa sobom nose (bolešćurine i ostalo). Bože, podrži i ovako’. U obrazloženju stoji kako mi se nagrada dodjeljuje zbog ‘promicanja Dubrovnika, zaštite ljudskih prava i mirotvorstva’. A kako se moje biskupsko služenje podudarilo s najtežim trenucima suvremene povijesti Dubrovnika, srpsko-crnogorske agresije na grad, Komisija je utvrdila da sam bio ‘svjedok u službi istine, promicatelj mira, sigurnosti i slobode’, te da sam svojim propovijedima ‘tješio, davao nadu, hrabrio dubrovački puk i učvršćujući ga u nacionalnom ponosu i vjeri’. Našalio sam se nakon ovako pohvalnih riječi da ‘beatifikacija može započeti’. Šalu na stranu, dubokom sam zahvalan dragim Dubrovčanima što me nisu zaboravili i što me po dobru pamte. S nestrpljenjem i osobitom radošću idem i ove godine proslaviti dubrovačkoga Parca i zapjevati s njegovim odanim pukom ‘Čuj, sveti Vlaho nas, molitve naše glas. Dubrovnik čuvaj svoj, čuvaj sve nas!’
* U prošloj godini imenovani ste predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije. Što će biti Vaše osnovne zadaće?
– Na ovom mjestu nema posebnih zadaća i pravila. HBK nije neko nadtijelo koje upravlja drugima, niti kongregacija, niti rimski dikasterij. Za razliku od Vlade, parlamenta, ona je tijelo zajedništva mjesnih biskupa. Svaki biskup na konferenciji se osjeća jednakopravnim. Moja uloga kao predsjednika je da omogućim svima sudjelovanje u raspravi, donesemo određene zaključke i nešto provedemo. Predsjednik nema nikakve ovlasti nad drugim biskupima.
* Kao predsjednik HBK imate veliku ulogu u jednom problemu zadarske crkve. Prema Zakoniku kanonskog prava, biskupije bi se trebale ujedinjavati u nadbiskupije. Zadarska je i dalje formalno pod Vatikanom, što vuče neugodne konotacije povezanosti s Italijom, odnosno izdvojenošću od hrvatske Crkve. Hoćete li se kao predsjednik HBK zalagati za rješenje ovog problema?
– Zadarska nadbiskupija nije formalno izvan hrvatske Crkve, kako se često pogrešno misli, niti je ovo jedina biskupija u svijetu s ovakvim statusom. Hrvatska je podijeljena na nekoliko metropolija. Zadar nije ni u jednoj od njih, ali je s njima povezan raznim segmentima, kao što su crkveni sud, bogoslovija i sl. Zadarskoj nadbiskupiji to na nacionalnom planu ništa ne oduzima. Bilo bi normalnije da Zadarska nadbiskupija bude u sastavu neke metropolije ili da sama bude metropolija, kao što je to u prošlosti bila. Budući da su okolnosti nekadašnjih talijanskih pretenzija i ‘samostalnosti’ Zadra iz nedavne prošlosti bile opterećujuće, moj predčasnik mons. Prenđa bio je u tom vidu pokrenuo pitanje metropolije. Ali, kako u to vrijeme stvar nije izgledala kao ‘neki gorući problema Crkve’, nije se uspjelo nešto ostvariti. I ostalo je ‘status quo’.
* Popis stanovništva pokazao je da se skoro 90 posto državljana izjašnjava katolicima, ali i da ima nešto više ateista u odnosu na prošli popis. Međutim, znatno je manji broj praktičnih vjernika koji, npr., svake nedjelje dolaze na misu. Je li onda ta brojka od 90 posto katolika ipak relativna?
– Massimo Cacciari, filozof i dugogodišnji gradonačelnik Venecije, jednom je prilikom rekao da je agnostik i da ne vjeruje u Boga. Ali, deklarira se kao ‘Talijan-katolik’, podrazumijevajući pod tim da je dio talijanske kulture, u kojoj je kršćanstvo snažno ukomponirano. U tom vidu valja promatrati i postotak deklariranih katolika u Hrvatskoj kao kulturološko obilježje.
 Gledom na naše vjerničko stanje moglo bi se reći da ima jedna jezgra koju možemo nazvati ‘zauzetim vjernicima’, a to su oni koji idu redovito na liturgiju i drže se crkvenih propisa. Ima i skupina ‘povremenih katolika’ koji dolaze na najveća slavlja i posebne prigode. No, ima i ona skupina koji su ‘po strani’, trenutačno ‘udaljeni’, ali i oni se smatraju kršćanima, poput Cacciarija u Veneciji. Iako se naše društvo prema popisu pučanstva sastoji do 90% od ‘katolika’, treba taj postotak relativizirati. I staviti u kulturološki kontekst. Jer, kad bi ono doista tako bilo, to jest sastavljeno od vjernika katolika koji se drže crkvenoga nauka i moralnih propisa, onda bi sudovi bili suvišni, a zatvori prazni. Treba, međutim, imati u vidu da i oni koji su ‘po strani’, ‘udaljeni’ ili pak ‘povremeni’ vjernici, drže do crkvenoga zauzimanja za čovjeka, podržavaju njezine pastoralne aktivnosti.
 
* Što je s vjernicima koji ne dolaze na nedjeljne mise, ne njeguju “predbračnu čistoću”, žive u izvanbračnim vezama, “divljim” brakovima, idu na umjetnu oplodnju, koriste kontracepciju? Ako je od 10 obitelji 9 katoličkih, što mislite, koliko bi njih pristalo na umjetnu oplodnju ako im je nakon liječenja neplodnosti to preporučio liječnik? Jesu li ti ljudi loši katolici ili Crkva ne razumije svoje vjernike?
– Najprije bih rekao kako veliki broj onih koji se tako ponašaju nemaju pravo znanje o tomu što Katolička crkva naučava i propovijeda, živi i slavi. No, takvima koji kažu da su ‘katolici’, a rade drugačije nego to crkveni nauk nalaže, Isus bi uputio oštru kritiku, kao što je to učinio svojevremeno farizejima, kada ih je nazvao ‘obijeljenim grobovima’. Nikakvo onda čudo što se Crkva zbog takvih mora ponekada stidjeti i sažalijevati ili pak osuđivati njihovo neprimjereno ponašanje koje odudara od duha evanđelja.
Svim onima koji su zbunjeni ili u nedoumici stupicama modernoga zavođenja preporučio bih neka se posavjetuju, neka prouče što Crkva naučava i traži kako bi mogli vidjeti i odlučiti što činiti. Papa često ponavlja, posebice mladima koji su danas izvrgnuti različitim ideologijama, napastima da im kršćanska vjera ništa ne oduzima. Naprotiv, ona nam pomaže da ono što u sebi imamo oplemenimo, budemo bolji i odgovorniji. Ima, nažalost, puno ‘katolika’ i u Hrvatskoj i u cijeloj Europi koji do katoličkog nauka i morala ne drže puno. Ali, govore da su katolici. U tom vidu opravdane su vaše dvojbe koje ste u pitanju postavili koje se odnose na proklamirano i življeno kršćanstvo, na teoriju i praksu u Hrvatskoj.
U tiskanom izdanju od subote: o zdravstvenom odgoju, Poljakovićevoj suspenziji, slučaju Ivanov, međugorskim ukazanjima, nadbiskupu Prenđi, Anti Gotovini, zadarskim neokatekumenima…