Ćići, hvala

Ženski rukometni klub Zadar u subotu je u Mocirama priredio svečanost u povodu umirovljenja Konstantina Anića – Ćićija, dugogodišnjeg trenera i zadarskog rukometnog doajena. Ćićijev prestanak s aktivnim trenerskim poslom okupio je njegove prijatelje i klupske kolege koji su se u stanci prvenstvenog odgleda između Zadra i Vranjica oprostili s legendom Mocira.
Rukometna priča danas vitalnog 70-godišnjaka započela je već davnih 50-ih godina, a Ćići je unatrag tri desetljeća nezaobilazno ime ŽRK Zadar.
– Od početka osamdesetih neprestano sam u ženskom rukometu. Od tada pa do danas trenirao sam različite selekcije i različite uzraste, no uvijek sam ostao vjeran istom klubu. Budući da sam najviše volio rad s mladima, prestanak aktivnog bavljenja rukometom svakako će mi nedostajati – kaže dojučerašnji trener koji je posljednjih godina vodio mlađe uzraste zadarskog kluba. Uz rukometne, Konstantin Antić svojevremeno je bilježio uspjehe i u ostalim sportovima, međutim, košarku, plivanje, vaterpolo i nogomet postepeno je podredio najdražem mu od svih.
– Počeo sam 1949. s košarkom. Nakon toga, privuklo me plivanje te sam kao član Jedinstva bio sedmi junior bivše države. Paralelno sam se bavio i rukometom, a nešto kasnije, u Gospiću sam kao član NK Lika postao i perspektivan nogometaš. Dobio sam ponudu NK Zadra, ali ipak sam se odlučio prikloniti rukometu – prisjeća se Ćići koji je 1982. proglašen najboljim zadarskim trenerom, a njegove su rukometašice iste godine postale prvakinje Hrvatske.
Uprava ŽRK Zadar simboličnom se plaketom zahvalila Ćićiju za 30 nezaboravnih godina, a kako kažu, nadaju se da njihova suradnja time nije završila te da i dalje računaju na njegove vrijedne savjete.