Djeca bježe odavde, nemamo ih za koga obrazovati!

– Djecu ćemo obrazovati, za koga? Djeca bježe odavde, viču da ne vole školu, da idu! Četrdeset posto mladih je bez posla, od toga polovica visokoobrazovanih, moram ljudima to reći, istaknuo je Nikica Simić predstavljajući svoju knjigu
U Matici hrvatskoj u Zadru predstavljena je knjiga “Heraklit  mračni u hrvatskome školstvu” u izdanju  Hrvatskog književnog društva  Zadar. Božidar Šimunić, predsjednik MH Zadar, pozdravio je prisutne i  opširno predstavio predstavljače ove vrijedne knjige koja, kako je istaknuo, daje neupitni doprinos i prije svih nagovještaj reforme o školstvu o  kojoj se danas govori nadugo i na široko više nego ikada, i potvrđuje vizionarstvo profesora Nikice Simića.
– Hrvatsko književno društvo, treće književno društvo u RH po broju  članova, izdavačkoj djelatnosti, ostvarenim projektima, književno-znanstvenim manifestacijama, pjesničkim maratonima, pjesničko-književnim smotrama, i iznad tog mjesta, utočište je vizionarima, slobodnomislećim autorima, ni jednoga jedinoga trenutka nije dvojilo stati ili ne iza  ove vrijedne i značajne knjige. Stati iza čovjeka koji je čitav svoj život posvetio školstvu, sportu, i nadasve i prije svega učenicima. Koliko je samo  znanstvenika, doktora znanosti iškolovao ovaj vrstan profesor, pisac  udžbenika, vizionar u pravome smislu te riječi, istaknuo je predsjednik  Hrvatskog književnog društva Nikola Šimić Tonin.
Revolucionarni pogledi
Ne tako davno, revolucionarne, lekcije iz Finske uzdrmale su svijet.  Poruka da je drugačiji (i bolji!) svijet obrazovanja moguć još uvijek, zvoni  u ušima onih koji žele čuti, i djelovati. Simić je jedan od profesora koji su  takvom djelovanju posvetili čitav život; više od četiri desetljeća promišlja  strategije unapređenja hrvatskog školstva – kao profesor, kao mentor,  kao ravnatelj i – možda najvažnije – kao roditelj. Ova je knjiga istodobno  osobna ispovijest i povijest obrazovnih reformi – a prvo lice jednine knjizi daje hrabrost, snagu i autentičnost rijetko viđenu u pisanju o ovim temama, istaknuto je.
Upečatljivim anegdotama, širokim iskustvenim uvidima, ali i disekcijom službenih dokumenata, Simić nam pokazuje kako su odnosi između  djece i roditelja, djece i škole, škole i roditelja, škole i društva u kojem  živimo – neraskidivo povezani. U tom je smislu ova knjiga esencijalno  štivo za sve društvene aktere: profesore, roditelje, djecu, kreatore sustava; sve one kojima je do toga društva stalo. I naposljetku, uz analizu brodoloma hrvatskih obrazovnih reformi, uz britku i konstruktivnu kritiku  sustava, Simić se ipak uvijek vraća temelju svoje filozofije, a to je ljubav –  ljubav prema djeci, prema profesorskom pozivu i prema društvu kao  takvome, jer bez ljubavi nema istinske revolucije.
Ljut zbog kurikuluma
Knjiga je namijenjena obrazovnim vlastima, roditeljima, učenicima,  studentima. Nastojala se skrenuti pozornost čitatelja na loše stvari u  obrazovnom sustavu. Napisana je u dva dijela, u prvom se daje zanimljiv  pristup obrazovnim pitanjima, djetinjstvu autora, osobnim iskustvima.
Djelo je pisano dinamično, autor putuje iz sadašnjosti u prošlost, govori iz različitih perspektiva, sebe kao učenika, roditelja, profesora, ravnatelja.
Autor Heraklita mračnog u hrvatskome školstvu Nikica Simić još jednom je rekao kako su mu u pisanju knjige djeca bila nit vodilja.
– Moja priča krenula je davno, kad sam bio jako ljut. Ispred sebe sam  imao obrazovnu strategiju od 2005. do 2010., nacionalni kurikulum.  Počeo sam za svoju dušu komentirati i potekla je ideja o priči o školstvu.  Nit vodilja cijelog djela bila su djeca, ona su bila dominantna u mom  životu, i moja, i ja kao dijete, i moji učenici, o početku nastajanja knjige  kazao je Simić.
“Heraklit Mračni u hrvatskom školstvu” nastalo je iz nemoći, bijesa.  Priča se počela razvijati u raznim smjerovima, a autor ističe kako se, ako  se želi nešto postići mora ući u um djeteta i skrenuti ga tamo gdje ono  može, a ne mora ići.
Nemamo za koga provoditi reforme
– Nisam želio ljudima soliti pamet. Morao sam tražiti mudrosti na koje  sam ja reagirao, nisam ništa izmislio. Heraklit nije mračan, on je čovjek  koji govori ono što je vidio. Ako želimo nešto postići moramo puno raditi. Fascinantan je element moći. S te pozicije sam pokušao moć elaborirati, nisam dokučio bit, ali je navodno primarna ljudska potreba. Imam  osjećaj da bahatost koju vidimo na svakom mjestu proizlazi iz nekog  čudnog osvješćivanja moći koja dolazi iz politike. Morao sam tim ljudima reći, znamo tko ste, vi upravljate našim životima, ali morate mi reći  što radite. Stvaramo neku klimu, reforme, za koga?, pita se Simić.
– Djecu ćemo obrazovati, za koga? Djeca bježe odavde, viču da ne vole  školu, da idu! Četrdeset posto mladih je bez posla, od toga polovica visokoobrazovanih, moram ljudima to reći. Govorilo se o ovome na puno  načina, ali ako napravimo malo cirkusa, pa će valjda imati odjeka, kaže  Simić.
Simić oštro kritizira vlasti u obrazovanju koje reforme provode, kako  ističe, licemjerno.
– Ovo što nam predstoji, po mojoj procjeni, bit će gadno za Hrvatsku,  ostat ćemo bez djece. Ako ih i odškolujemo. Ne možeš pisati obrazovnu  strategiju bez gospodarske, bez obzira o kojem je ministru riječ. U redu,  odškolovati ćemo djecu, a gdje ćemo ih zaposliti, pita Simić.
Djelo je pisano jednostavnim jezikom, namijenjeno širokoj publici, tematizira aktualne probleme u hrvatskom obrazovnom i odgojnom sustavu.