Nade ubrzale bolje sutra

Naša generacija definitivno spada u hrvatski vrh, no kada uđeš u polufinale sve je moguće, a nijanse odlučuju. Ono što nas posebno veseli jest da su momci nakon izgubljenih polufinala u Dubrovniku i Rijeci svladali psihičku barijeru i najprije osvojili treće mjesto, a zatim svladali i pritisak polufinalne utakmice te došli u priliku da se bore za zlato – ističe Ivo Radetić

Za razliku od  brojnih sportskih kolektiva  kojima je rad s mladima  samo usputna stanica na  putu do zadovoljavanja seniorskih ambicija, u Vaterpolo klubu Zadar 1952 posljednjih se godina najviše  ulaže u omladinski pogon.  “Svjesni smo da bez stvaranja vlastitih igrača ne  možemo daleko dogurati.  Dovođenje pojačanja iz drugih sredina kratkoročno je  rješenje podređeno isključivo instant rezultatu i  nas ne zanima. Želimo stvoriti kvalitetan igrački kadar  koji će biti zalog za budućnost” – kazao je Goran  Jovančević, šef struke VK  Zadar, kada se prije dvije  godine otvarao bazen na  Višnjiku. Zadar je tada još  uvijek bio na marginama  hrvatskog trofejnog sporta,  no ne i danas. Danas se u  Klubu mogu pohvaliti kako  su izabrali pravi smjer, a  njime su se prvi zaputili  najmlađi. Generacija igrača  rođenih 1999. godine i  mlađih ove je godine ispisala klupsku povijest. Nakon osvajanja četvrtog  mjesta na najjačem  međunarodnom turniru za  kategoriju nada, a zatim i  bronce osvojene na završnici Kupa, mladi su Zadrani  proteklog tjedna u Splitu  postali vlasnicima državnog  srebra.
Na pravom kursu  
– Drago nam je da se  polako ostvaruje naš plan,  da smo potvrdili da smo na  pravom putu. Uspjesi koji  su ove godine ostvarile nade  definitivno su najveći otkad  postoji Klub i iznimno smo  ponosni na njih. Za ovu  generaciju imam samo riječi  hvale. Njihovo je srebro  zaista zlatnog sjaja. U Splitu  nismo otišli do kraja, no  dobili smo “domaći zadatak”  – da postanemo još bolji i  prestignemo u ovom trenutku neprikosnoveni Mornar – ponosan je Goran  Jovančević, pored čijih su  zasluga neizostavne i one  Ive Radetića – trenera trofejne momčadi zaduženog  za rad s najmlađim uzrastima.
– Rezultati iz Dubrovnika,  Rijeke i Splita poticaj su da  i dalje nastavimo prema zacrtanom cilju. Nazvao bih ih  dobrim prolaznim vremenom, a dalje trebamo zadržati kurs. Ovi su nam  nastupi poslužili i kao dobar  korektiv: da vidimo što još  možemo popraviti u radu i u  organizacijskom smislu, te  da na taj način Klub i igrači  dobiju još više – kaže  Šibenčanin koji od 2004.  radi u VK Zadar. 
Rad daje rezultate
Iako se posljednji rezultat  Zadrana čini kao logičan  slijed, Radetić kaže da je  konkurencija u najmlađoj  natjecateljskoj kategoriji  hrvatskog vaterpola iznimno jaka, te da je za penjanje  na postolje ponovno trebalo  mnogo truda.
– Naša generacija definitivno spada u hrvatski  vrh, no kada uđeš u polufinale sve je moguće, a  nijanse odlučuju. Ono što  nas posebno veseli jest da su  momci nakon izgubljenih  polufinala u Dubrovniku i  Rijeci svladali psihičku barijeru i najprije osvojili treće  mjesto, a zatim svladali i  pritisak polufinalne utakmice te došli u priliku da se  bore za zlato. To je dokaz da  kod njih ne postoji opterećenje izgubljenom utakmicom, nego da u svaku  ulaze sa željom da daju sve  od sebe. Konačan ishod,  naravno, ovisi o njihovoj  izvedbi i o snazi suparnika,  no važno je da su konstantno motivirani.
Koliko je pritisak koji ste  spominjali izražen kod  12-godišnjaka? Ipak se radilo o završnicama najprestižnijih natjecanja u njihovom uzrastu.
– Sigurno je da određeni  pritisak postoji. Posebno kada dolaziš na natjecanje kao  jedan od kandidata za medalju. Golemi motiv bio je  očit kod svih igrača, no mi  im nastojimo ne stvarati  dodatno opterećenje. Želimo da napreduju: da na  svakom treningu nauče  nešto novo, da iz utakmice u  utakmicu pokazuju bolju  igru, da isprave greške iz  prethodnih utakmica, ali  najviše od svega želimo da  nakon svakog treninga djeca  napuste bazen zadovoljna.  To je naš imperativ, a rezultati su samo posljedica  kvalitetnog rada – ističe Radetić.
Jovančevića smo upitali u  čemu je tajna strelovitog  uspjeha Zadra na državnim  natjecanjima.
– Nade su naša prva generacija ponikla na Višnjiku. Trenirati su počeli 2009.  godine, kada se otvorio novi  bazen. Tako su dobili odgovarajuće uvjete, a mi smo  dobili talentiranu generaciju  i mogućnost barem relativne  selekcije. No, iznad svega,  za njihove je uspjehe zaslužan kvalitetan rad. Rad će  kad-tad dati rezultate, a naš  ih je donio puno ranije negoli smo se nadali. To naravno ne znači da će svaka  nova generacija ostvarivati  slične rezultate. Njih neće  biti lagano reprizirati.  Međutim, pokazalo se da su  se treninzi u ritmu dva puta  dnevno pet dana u tjednu  isplatili. Sati i sati provedeni  u bazenu i u dvorani, sistematiziran, organiziran i isprogramiran trening na kraju su rezultirali državnim  odličjima.
Dogodine po zlato
Gradacija rezultata nada  Zadra kretala se od lanjskog  osmog mjesta na završnici  Kupa RH, četvrtog mjesta  osvojenog u travnju na najjačem međunarodnom turniru u Dubrovniku, svibanjske Kup bronce, te na kraju  naslova viceprvaka Hrvatske. Da bi se popeli na  najvišu stepenicu preostaje  im još prestići vršnjake  Mornara, ove godine vlasnike Kupa i državnog zlata.
– Iako su u finalu nijanse  odlučivale, moram priznati  da je Mornar u ovom trenutku bolja momčad od nas.  Međutim, to nam samo daje  dodatni motiv: da dogodine  dostignemo njihovu razinu,  odnosno da ih prestignemo.
Najmlađa natjecateljska  generacija VK Zadar 1952  sljedeće sezone prelazi u  uzrast mlađih kadeta. Njen  se trener i dogodine nada  velikim dosezima.
– Do kraja ove sezone  ostaje nam odraditi taktičke  i treninge tehnike plivanja,  odnosno tradicionalni  Kamp za nade koji će se od  2. do 8. kolovoza ponovno  održati u Zadru. Nakon  kraće stanke, moji igrači  sljedeće sezone postaju  mlađi kadeti. Budući da svi  njihovi vršnjaci automatizmom prelaze u novu natjecateljsku kategoriju, nadam se da ćemo i dogodine  konkurirati za sam vrh.  Kvalitetan rad, naravno, i  dalje će biti ključni preduvjet – zaključio je Radetić.

Nade Zadra 1952

Jerko Jurlina, Luka Brkić, Toni  Grozdanić, Vito Kanjer, Mate  Čačić, Marin Jovančević, Timijen  Vučković, Domagoj Knežević, Vice Donat Magaš, Domagoj Vrkić,  Lovre Zelić, Roko Jurišić, Luka  Žunić, Ivan Vrbnjak, Stipe Zorić.  Trener: Ivo Radetić.

Od ugodnog iznenađenja do favorita

– Za neke smo još uvijek ugodno iznenađenje, no većina ljudi iz struke doživljava nas kao konstantu, kao momčad koja zasluženo spada u red favorita. U prilog ovoj izjavi najbolje govori podatak da na internetskim stranicama VK Medveščak piše kako je “njihov sastav pružio dobar otpor favoriziranom Zadru”. Osim od trenera, pohvale dobivamo i od delegata i sudaca, koji ističu kako se nadaju de će se i u ostalim sredinama koje su dobile, ili će dobiti zatvoreni bazen, raditi jednako kvalitetno – rekao je Radetić.

Dogodine još ambiciozniji

– Ove smo godine u svim kategorijama uspjeli smanjiti rezultatski jaz,  a dogodine krećemo još ambicioznije. Želja nam je plasirati se na  Završne turnire u svim uzrastima. Iako se radi o nimalo lakom cilju,  smatram da on nije nerealan – kazao je Goran Jovančević, prvi čovjek  kluba koji je u 2011. upisao više od 200 službenih utakmica (u svim  kategorijama). 
– Uspjesi koji su ove godine ostvarile nade definitivno su najveći  otkad postoji Klub i iznimno smo ponosni na njih.
Njihovo je srebro zaista zlatnog sjaja – kazao je Goran Jovančević.
– Želimo da naši igrači napreduju: da na svakom treningu nauče nešto  novo, da iz utakmice u utakmicu pokazuju bolju igru, da isprave greške  iz prethodnih utakmica, ali najviše od svega želimo da nakon svakog  treninga djeca napuste bazen zadovoljna. To je naš imperativ, a rezultati  su samo posljedica kvalitetnog rada – ističe Radetić.

Plod timskog rada

Osvrćući se na najuspješniju klupsku sezonu Radetić je kazao  kako “za uspjehe njegovog sastava nije zaslužan samo jedan  čovjek”.
– Sve što smo ostvarili u ovoj godini plod je zajedničkog – timskog  rada i nema potrebe za isticanje jednog imena. Kako u momčadi, tako  i u našem trenerskom timu. Goran Jovančević, Dražen Adžić, Damir  Bašić, Roko Paleka i ja uložili smo zajedničke napore da bi Zadar  isplivao iz prosječnosti. Posebno bih naglasio ulogu Gorana Jovančevića koji godinama živi za Klub, ali i prijatelja Kluba iz Osijeka koji  nam nesebično pomaže uvijek kada odlazimo na natjecanja. Želi ostati  anoniman, međutim, moram istaknuti njegov doprinos i javno mu se  zahvaliti – naglasio je Radetić.