Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Bigas Luna: Seks je vrlo važan u mojim filmovima i u mom životu

31.08.2011. 22:00
Bigas Luna: Seks je vrlo važan u mojim filmovima i u mom životu


Uz pomoć inteligencije seks transformiramo u erotizam. Kad smo bili primati žena je u seksu bila leđima okrenuta muškarcu, a kad smo postali ljudi okrenula se da partneru gleda u oči. I tu je nastao erotizam, koji pripada očima. Cijeli svijet se razvio iz toga i to je sjajno. Isto se dogodilo s hranom. Ne jedemo više na podu, jedemo za stolom, uz svijeće, jedemo sirovo i manje sirovo meso… To je poput erotizma. Želimo voditi ljubav, želimo preživjeti i jesti, to su činjenice života
Kad radim po knjizi, ne držim se samo knjige ili autora knjige. Na to zaboravim, i autor to zna. Kad volim ženu i zaljubljen sam u nju i sva moja strast je s njom, ne želim poznavati njenog oca. Jer sam zaljubljen u ženu, a ne u njenog oca. Isto je i s knjigom i autorom knjige
Bigas Luna ima 65 godina i jedan je od najvažnijih redatelja španjolske kinematografije i europske kinematografije uopće. Preko PR-a Film Forum festivala dogovorili smo intervju s njim prošli petak u 9.30 u dvorištu ispred Arsenala. Dan prije redatelj je imao konferenciju za medije u hotelu Kolovare. Stigao je sa suprugom i agenticom, odjeven u lagane ljetne bijele hlače i lanenu košulju preko koje je u zadnji čas, na upozorenje agentice, obukao modri sako. U Sali je radila klima, ali “pressica” je ipak službeni dio festivalskog posla. Osunčani Katalonac okupljene je novinare na prvu osvojio kazavši kako je došao direktno sa farme u Tarragoni, nedaleko Barcelone, te kako ima pet magaraca, devedeset kokošiju i jednog pijetla zvanog Obama…
U Arsenal je došao nakon doručka u hotelu, a nakon tradicionalnog španjolskog ljubljenja u obraze pri upoznavanju naručio je espresso, sjeo na kauč i rekao: „Ja sam spreman”. Pitala sam ga kako mu se sviđa Zadar.
– Lijep vam je grad, predivan je pogled na more i otoke, prvi dojam je odličan. Sve je vrlo čisto, ljudi su prijateljski raspoloženi i atmosfera je općenito vrlo civilizirana.
Jeste li očekivali da će biti sve tako?
– Ne. Očekivao sam da će sve biti puno manje pristupačno, a pronašao sam visoku razinu kulture i ljude koji izgledaju kao da su u socijalnom smislu dobro, slagali se vi s tim ili ne. Sve ovo govorim u usporedbi sa Španjolskom.
Vi ste Katalonac. Predstavljate katalonsku umjetnost na nekoliko različitih načina… Osjećate li se na neki način obvezanim da ističete ili promovirate svoj katalonski identitet kroz svoj rad?
– Ne, to uopće ne radim i stvarno se trudim ne biti pod ikakvim političkim utjecajem s obzirom na to da je moj posao vezan uz kulturu. Ja sam Katalonac i Španjolac i sve je to dio mene jer jednostavno jest. Radim u svrhu umjetnosti i da učinim ljude sretnima, da dotaknem njihove duše puno više nego zbog nekih društveno-političkih razloga. Puno se toga iz tog polja može vidjeti u mom radu, ali to nije moja prva namjera.
Povratak zemlji
Španjolska u Europi ima rekordnu nezaposlenost i sve više ljudi na rubu siromaštva, a u isto vrijeme ima svjetski sve priznatiju kuhinju, vrhunski nogomet i odličnu kinematografiju.
– Ekonomski je zemlja u katastrofalnom stanju, ali mislim da je slično na cijeloj planeti. Mislim da smo izgubili smjer, smisao zbog kojeg smo ovdje. Sve se bazira na novcu i to je po meni velika pogreška. U 21. stoljeću novac je po meni na trećem mjestu. Na prvom mjestu je to da si sretan, da si zdrav i da uživaš u životu na ovom planetu. Govore nam da ćemo, ako imamo novac, imati stvari koje su na prvom mjestu, ali to nije tako. Na drugom mjestu je do da činimo dobro drugim ljudima, stvari koje su društveno zanimljive i dobre za planet, pa tek onda stvaramo novac. Jedan od načina da ovo postignemo je taj da se vratimo zemlji. Malo smo zaboravili da živimo na planetu koji nije beskrajan, i da je zemlji jedna od rijetkih stvari koje imamo. Važno je da sami uzgajamo rajčice ili jabuke, a to smo potpuno zaboravili. Španjolska je, na primjer, zemlja koja zbog klime i tla ima idealne uvjete za uzgoj biljaka, ali to je potpuno zanemareno. Država kojoj zemlja nije na prvom mjestu, barem kao simbol ne funkcionira. Mislim da i vi u Hrvatskoj imate isti problem.
Da, imamo. A mogli bismo imati isti problem s golf terenima kao što ima vaša zemlja. Moji španjolski prijatelji pričali su mi o uništenim staništima i poremećenim zakonima prirode na mjestima na kojima su “nikla” golf igrališta.
– Da, to je zloupotreba zemlje. Golf ipak nije najveći problem zemlje koji imamo. Problem je u tome što sistem ne pomaže ljudima koji rade na zemlji. Daju im novac, državni i iz subvencija europske unije, ali to je kao milostinja. Ljudi na zemlji trebaju ideje, ulaganja, projekte… I, naravno novac. Novac obično ide u ruke ljudima koji ga ne znaju najbolje iskoristiti. Ljudi koji traže novac za zemlju u biti traže samo novac, i ne koriste ga za zemlju uopće niti da bi od zemlje nešto dobili. To je strašno.
Uzgajate li vi povrće na svojoj farmi?
– Uzgajamo dosta povrća, pravimo svoje maslinovo ulje i dvije vrste vina. Radim na pokusnom projektu koji se zove “Technoagricola” gdje sa zemljom kombiniramo nove tehnologije. Treba se vratiti zemlji, ali ipak ne u stilu 19. stoljeća.
Brza umjetnost
Vaš film Son de Mar bio je dosta gledan u kinima kad je prikazivan, a prije nekoliko mjeseci bio je i na nacionalnoj televiziji. Koliko se on razlikuje od vaših ostalih radova, s obzirom da se radi o svojevrsnoj Odiseji, priči o muškarcu, moru, ženi, zemlji…
– Pa, postoje dvije vrste mojih filmova. Jedni su po mojim pričama kao kompletna autorska djela, a drugi su snimljeni prema knjigama za koje su me autori zamolili da po njima snimim. Sve filmove pokušavam napraviti kao „mind films” (misaone filmove, op.a.). Kad radim po knjizi, ne držim se samo knjige ili autora knjige. Na to zaboravim, i autor to zna. Kad volim ženu i zaljubljen sam u nju i sva moja strast je s njom, ne želim poznavati njenog oca. Jer sam zaljubljen u ženu, a ne u njenog oca. Isto je i s knjigom i autorom knjige. Son de Mar je rađen po knjizi čovjeka koji mi je dobar prijatelj.
Bavite se videoumjetnošću s kojom ste pionir u Španjolskoj, a odnedavno u svoj rad dosta uključujete i internet.
– Da, Truman Capote jednom je rekao kako će pisce u budućnosti pamtiti po kratkim pričama a ne po romanima koje nitko neće čitati jer su poredugački. Tako je i s videoartom koji je sve prisutniji i sve popularniji. Film Di Di Hollywood planirali smo osim u kina pustiti i u distribuciju preko interneta u 12 poglavlja, da ga ljudi mogu pogledati i preko svojih mobitela. Mađutim, netko je to već bio uradio i film u 10 poglavlja pustio na Youtube pa smo ih morali zvati i to su skinuli.
Seks, strast, duhovnost
Di Di Hollywood je u postprudukciji, o čemu se u njemu radi?
– Di Di Hollywood je dio trilogije. Prvi dio je Yo soy la Juani, drugi je Di Di Hollywood, a treći će biti Divas Cry Too. Trilogija je bazirana na uspjehu žena. Juani je mlada djevojka iz predgrađa španjolskog grada koja želi biti glumica. Veliki nam se fenomen sada događa u Španjolskoj s mladim ljudima iz prigradskih područja. Vrlo su kreativni. U Di Di Holywood je uspjela. U Los Angelesu je, postala je zvijezda… U Divas Cry Too slijedi pad. Ima 80 godina, za njom je veliki uspjeh, a pred njom smrt. Za prva dva dijela nisam imao problema s produkcijom i financiranjem, ali za treći je malo zapelo. Priča je na kraju, glumica je stara, sve to utječe na financije. Svejedno, producirat ću ga sam.
Kolika je važnost seksa u vašim filmovima?
– Seks je vrlo važan, ne samo u mojim filmovima nego i u mom životu. Tri stvari su mi vrlo bitne u životu. Dvije su vezane uz život, a to su erotizam i strast. To su dvije intelektualne stvari koje dolaze iz životinjskih instikata. Uz pomoć inteligencije seks transformiramo u erotizam. Kad smo bili primati žena je u seksu bila leđima okrenuta muškarcu, a kad smo postali ljudi okrenula se da partneru gleda u oči. I tu je nastao erotizam, koji pripada očima. Cijeli svijet se razvio iz toga i to je sjajno. Isto se dogodilo s hranom. Ne jedemo više na podu, jedemo za stolom, uz svijeće, jedemo sirovo i manje sirovo meso… To je poput erotizma. Želimo voditi ljubav, želimo preživjeti i jesti, to su činjenice života. Treća važna stvar u životu je duhovnost. Duhovni odnosmo mistični dio života svake žene i muškarca jako je bitan i pripada njihovoj privatnosti. Meni je privatnost bitna. Seks pripada privatnosti i našem osobnom životu, ne volim eksplicitnost po pitanju seksa.
Ali kada je seks dio filma, je li teško snimiti dobru scenu seksa, onakvu kakvom ste je zamislili?
– Ne. Mi znamo kako se ljudi ljube kroz filmove. Film je velika sentimentalna škola za društvo. Privatnost kina stvara intimu i pritom nikako ne mislim na pornografiju nego na seks i ljepotu seksa, a vidjeti to u kinu smatram vrlo dirljivim. Volim prenijeti strast na neeksplicitan način.


Mediteranski hedonist


Rekli ste da imate predivnu ženu, tri kćeri koje žive uz more i da ste jako sretan čovjek. Smatrate li se na neki način, mediteranskim hedonistom?
– Da, uživam u životu i pravi sam Mediteranac. To volim i mrzim u isto vrijeme. U životu sve ima dobru i lošu stranu. Mnogi ljudi misle da je to odvojeno, ali nije. Za mene je tajna života u pronalaženju balansa. Pokušavam balansirati sve, pa i svoju mediteransku prirodu. Osjećate li se vi u Hrvatskoj kao Mediteranci ili ne?
Da. Možda iskačemo jedino zbog jezika koji spada u slavenske, ali živimo uz more i i od mora i zemlje, kuhinja nam je mediteranska, muzika s mediteranskim korijenima…
– Osjećaj Mediterana dosta je jak, barem u Zadru, zar ne? Ne znam kako je u Zagrebu, čini mi se više srednjoeuropski orijentiran. Dobar vam je taj miks, južno i sjeverno orijentirane filozofije. Imate yin i yang, to je dobro. Kontradikcije su vrlo inteligentne ponekad.




Penelope i Javieru odmah sam rekao da će uspjeti


U svojoj prvoj trilogiji, zvanoj Iberica, radili ste sa dvoje mladih španjolskig glumaca koji su danas oboje dobitnici Oscara, holivudski par i odnedavno roditelji. Jeste li očekivali takav uspjeh od Penelope Cruz i Javiera Bardema?
– Očekivao sam da će biti uspješni i to sam im rekao prvog dana snimanja. Ona je imala 17, a on 19 godina. Bili su njih dvoje i Jordi Molla u “Šunka, šunka” i svaki dan su davali sve što imaju. Mogli su umrijeti tako. Skupio sam ih i rekao im – dobri ste, vrlo dobri, znam to po castingu i ovome što vidim, ali morate se opustiti. Bit ćete poznati glumci, zato usporite i uživajte u filmu. I sad kad se vidimo svi troje sjetimo se tog razgovora.
Mislite li da europski glumci, da bi uspjeli poput Penelope i Javiera, moraju otići u Hollywood?
– Za svjetski uspjeh, nažalost da. Mi smo pod kulturološkom invazijom Amerike i oni kontroliraju audiovizualne medije, kina i produkcije i u nekom trenutku ako nisi s njima ili u sistemu… Malo stvari je u životu nemoguće, ali ako nisi to što sam naveo, teško možeš postići takav uspjeh.