Foto: Vedran SITNICA
U više od devedeset posto slučajeva osobe budu pronađene žive i zdrave ili se same vrate u svoje domove. Najčešći razlozi nestanka, odnosno udaljenja, su avanturizam, sukobi i neslaganja u obitelji, asocijalno ponašanje i bolest. Kada je riječ o spolu, statistike pokazuju da od ukupnog broja prijavljenih nestanaka čak 70 posto otpada na muškarce, a 30 posto na žene, kaže Elis Žodan, glasnogovornik Policijske uprave zadarske
Prije dva dana, 30. kolovoza, obilježen je Međunarodni dan nestalih osoba posvećen svim onima koji su nestali zbog sukoba, zločina protiv čovječnosti ili kršenja ljudskih prava, a čije su sudbine nepoznate, pa čak i nakon proteka dugog niza godina. Nacionalna evidencija nestalih osoba (NENO) trenutačno broji 2.520 nestalih osoba, od čega se najveći broj, čak oko 70 posto, odnosi na osobe nestale uslijed ratnih zbivanja od 1991. do 1995. godine, za vrijeme trajanja Domovinskog rata. Broj nestalih osoba promjenjiv je, a policija u Republici Hrvatskoj godišnje zaprimi oko 1600 prijava nestanaka, od čega stotinjak otpada na zadarsko područje.
– U većini slučajeva, više od 90 posto, osobe budu pronađene žive i zdrave ili se same vrate u svoje domove. Najčešći razlozi nestanka, odnosno udaljenja, su avanturizam, sukobi i neslaganja u obitelji, asocijalno ponašanje i bolest. Kada je riječ o spolu, statistike pokazuju da od ukupnog broja prijavljenih nestanaka čak 70 posto otpada na muškarce, a 30 posto na žene – pojašnjava Elis Žodan, glasnogovornik Policijske uprave zadarske, dodajući kako najviše nestaju odnosno udaljuju se od kuće, maloljetnici. Gledajući u postocima, na njih otpada čak 55 posto ukupnih prijava, 25 posto na osobe iznad 60 godina dok je tek jedan posto djece. Preostalih dvadeset posto odnosi se na sve ostale.
Stravičan kraj nestale Selene
Kada je riječ o konkretnim potragama za nestalim osobama, posljednja koja je podigla veliku medijsku prašinu i izišla iz okvira nacionalnih zbivanja, ona je sa splitskog područja gdje se tragalo za 31-godišnjom Meksikankom Selenom Margarit Graciano Macedo. Traganje za mladom turistkinjom ubrzo je, nažalost, okončano pronalaskom njezina mrtvog tijela. Žena je izmasakrirana i pokopana u plitak grob, a sudeći po tragovima pronađenim na mjestu ove stravične tragedije, bila je slučajna žrtva očito poremećenog i izopačenog manijaka. Njezin brat Emanuel, s kojim je iz dalekog Meksika došla na ljetovanje nakon identifikacije sestrina tijela na splitskoj Patologiji shrvan boli zavapio je: “Molim vas, policiju i Vladu… preklinjem vas, učinite samo jedno – pronađite krivca, jer mi smo dobri ljudi, a ovo je uništilo naše živote zauvijek.”
Dolores Filipović, 19-godišnja djevojka iz Dragalića kod Slavonskog Broda, dobro razumije Emanuelovu bol. Njezina priča obrnuta je od njegove, no bol i praznina koju ovakve tragedije ostavljaju, jednake su. Doloresina majka, Ljubica Filipović Sorić, jedna je od 2520 osoba na listi nestalih hrvatskih državljana. U evidenciji se vodi još od 18. prosinca 2007. godine, a njezino tijelo, usprkos priznanju ubojice, ni do danas nije pronađeno.
– Moj očuh Zoran Sorić priznao je kako i gdje je usmrtio moju majku, a ispričao je i na koji način se riješio tijela. Navodno ga je odložio u kontejner za smeće ispred zgrade u kojoj su živjeli u podstanarskom stanu pa je logično takvoj priči zaključeno da je tijelo moje majke negdje pod tonama smeća na zadarskom deponiju. Zoran je nepravomoćno osuđen na 13 godina zatvora i od priznanja 6. prosinca 2008. godine u zatvoru je. Samo, što to meni uopće znači – s gorčinom i tugom žali se mlada djevojka koje je prije svega dva mjeseca okončala srednju školu. Pred njom su veliki planovi. Želi upisati fakultet i jednog dana imati svoju obitelj, no svi ti planovi u sjeni su činjenice da tijelo njezine majke nije pronađeno.
– Moram se miriti s tim da ona više nije živa, ali kako i s tim da joj nema groba. Ako već neće biti uz mene na mom vjenčanju jednog dana ili kad budem imala svoju djecu na njihovim rođendanima, kad krenu u školu, na pričesti, krizmi… zašto barem ne mogu imati mogućnost da joj zapalim svijeću i položim cvijet na mjesto vječnog počinka – pita se djevojka koja je od majčina nestanka učinila baš sve što je bilo u njezinoj moći da potakne i pokrene institucije u organizaciju potrage. To joj je nakratko pošlo za rukom. Potraga je trajala svega par dana i završena bez ikakva rezultata. Sve otada, neki nastavka potrage nitko ni ne spominje.
Bez pronađena tijela nema mira
– Svima je to završena priča, a meni i maminim sestrama, djedu, rodbini i svima koji su je voljeli to je promijenilo život. To je nešto što će nas pratiti sve dok ona ne bude pronađena – zaključuje Dolores, dodajući kako će možda netko pročitati ove njezine riječi i možda ipak uskoro nešto poduzeti.
No slučajeva poput spomenutih na žalost ima još. Već 12 godina bez odgovora o sudbini koja je zadesila njezina sina jedinca, Emila, ostala je Biserka Benussi iz Obrovca.
Umirovljena policijska službenica još je 2000. godine prijavila sinovljev nestanak, a posljednji put s njim se telefonom čula 27. lipnja te godine. Nesretna žena godinama kasnije gajila je nadu da joj je sin negdje živ, a svako zvono telefona asociralo ju je na njezina Emila.
– Kad se javim, nitko ne odgovara, a nakon nekog vremena poklopi mi slušalicu. Ponadam se, možda je to moj Emil. Nazvao je da mi čuje glas iako se ne želi javiti. A možda je ipak netko samo okrenuo pogrešan broj – riječi su kojima je nekoliko godina nakon sinovljeva nestanka novinarima žena opisivala što proživljava.
Emil se, zbog studija iz rodnog Obrovca preselio u Zagreb, a majci se nikad nije žalio na osobite probleme. Pohađao je višu prometnu, a te godine kad je nestao na zagrebačkom je Prometnom fakultetu upisao i studij telekomunikacija. Samohrana majka pokušala je na fakultetu doznati kako je njezin jedinac stajao s ispitima, no nije naišla na razumijevanje, a jednako je prošlo i s HT-om kada je zatražila ispis njegovih poziva za mobitel i tako doznati s kim joj je sin posljednjim komunicirao. Žalila se kako ni od policije nije dobila puno informacija, pa čak ni sasvim banalnu kao što je u kakvom je stanju zatečena njegova soba. Nesretna je žena posumnjala kako je njezin Emil možda želio pobjeći kako ne bi služio vojni rok, a padalo joj je na pamet i da mu je možda naopako krenulo na fakultetu, da je izgubio mjesto u domu i još puno takvih “možda”…
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU
najnovije
najčitanije
Hrvatska
pobjednički govor
Plenković: Čestitam strankama koje smo porazili
Hrvatska
Reakcije iz stožera
Benčić: Možemo najviše narastao, još uvijek se HDZ može skinuti s vlasti
Hrvatska
NP SJEVER
Posavčeva platforma je iznenađenje izbora. Već je večeras poslao jasnu odbijenicu HDZ-u
Hrvatska
parlamentarni izbori
Obrada biračkih mjesta bliži se kraju. HDZ i dalje uvjerljiv
Hrvatska
DOMOVINSKI POKRET
Penava otvoreno poručio da želi pregovarati o vlasti: ‘Naši uvjeti su da nema SDSS-a i Možemo!’
Zadar
GLUMI I HOLIVUDSKA ZVIJEZDA
VOŠTARNICA POSTAJE MOSUL U Zadru se snima TV serija: ‘Meni će kamera biti na garaži…’
Novosti
Hrvatska bira
PARLAMENTARNI IZBORI Obrađeno 80% glasova. HDZ uvjerljivo vodi, Rijeke pravde ostale na 42 mandata
Zadar
PRVI PODACI
U Zadru izlaznost 25 posto, nema većih nepravilnosti
Zadar & Županija
IZMEĐU 20 I 30 POSTO
Značajan porast izlaznosti u Zadru, evo gdje je najveća, a gdje najmanja izlaznost u županiji
Zadar
PARLAMENTARNI IZBORI