Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

U uređenje lanterne Plovput uložio 880 tisuća kuna

Autor: Andrina Luić

31.08.2013. 22:00
U uređenje lanterne Plovput uložio 880 tisuća kuna

Foto: Andrina LUIĆ



Svaki apartman ima više od 70 kvadrata i uređen je kao zasebna stambena cjelina tako da gosti ne smetaju jedni drugima. Sastoji se od dvije sobe, kuhinje s prostranim dnevnim boravkom i kupaonice s WC-om. Nedavno je kupljen namještaj, nedostaje još sitni inventar i opremanje može početi, istaknuo je Hrvoje Mandekić


Raznoliku turističku ponudu Zadarska će županija od sljedeće sezone obogatiti još jednom ekskluzivnom destinacijom. Udaljen 15 nautičkih milja prema jugu od Zadra, milju od Dugog otoka i Kornata, na rubu Nacionalnog parka Kornati i Parka prirode Telašćica, modernim robinzonima vrata će otvoriti svjetionik Sestrica Vela, poznat i po imenu Tajer.
Rezervirani za nekoliko sezona unaprijed
Iako se splitski Plovput primarno bavi održavanjem sigurnosti plovnih putova na Jadranu, turistička valorizacija svjetionika već je 15-ak godina dodatna djelatnost u koju je trebalo, osim znanja, volje i ljubavi, uložiti i dosta novca. Od postojećih 48 kamenih lanterni na istočnoj obali Jadrana, Plovput je dosad kompletno uredio 23, desetak su ih obnovili zakupci, a 17 ih se iznajmljuje s ukupno 21 apartmanom. Svjetionici se, kaže dipl. inž. Joško Zec iz Plovputa, uređuju temeljito i kvalitetno. Na svim objektima promijenjena su krovišta koja su nekad bila pokrivena nekvalitetnim salonitnim pločama koje su sadržavale azbestna vlakna. Sada se na krovišta, kako su zahtijevali konzervatori, stavljaju kupe kanalice. U uređenje svjetionika Sestrica Vela Plovput je dosad uložio 880.000 kuna, i to 635.000 kuna za kompletno uređenje apartmana, 200.000 kuna za ostale radove na zgradi i 45.000 kuna za bioseptičku jamu.
Interes za odmor na svjetioniku, tvrdi Hrvoje Mandekić, jedan od idejnih začetnika Plovputova projekta Kamena svjetla, ogroman je, od gostiju iz Brazila, Argentine, Skandinavije, Švicarske, iz zemalja Beneluxa, do Slovenaca, Talijana i Austrijanaca koji se zbog blizine odmaraju u svjetionicima i izvan glavne turističke sezone.
– Dalmacija pomalo zaostaje u ponudi jer većina svjetionika ispod zadarskog arhipelaga još nije uređena, a koliko su naši svjetionici popularni, govori podatak da se neki rezerviraju i za nekoliko sezona unaprijed i puni su do 240 dana godišnje, ističe te dodaje da su u početku bavljenja tim poslom u nekim svjetionicima iznajmljivali po dva ili tri apartmana, a ljudi kojima je osjećaj udaljenosti od primarnog značenja žele na svjetioniku ili pučinskom otoku boraviti sami. Zato se sada svaki objekt preuređuje u jedan ili najviše dva velika apartmana koji stoji kao tri manja, ali nijedan gost dosad se nije žalio na cijenu jer je destinacija sama po sebi ekskluzivna, a svjetionik je kulturno dobro i to je ljudima iz svijeta uvijek privlačno.
Sestrica sagrađena 1876. godine
Svjetionik Sestrica Vela po mnogo čemu je poseban. Osim što je sagrađen na pučinskom otoku, zbog čega je uvijek imao strateški značaj i bio nedostupan za posjetitelje, od ostalih hrvatskih lanterni izdvaja se po izgledu, odnosno načinu gradnje. Podignut na 47 metara nadmorske visine, 26-metarska kula metalne je konstrukcije, a za spajanje su korištene željezne zakovice koje do danas nisu mijenjane. Kapetan Damir Grbas, rukovoditelj Plovnog područja Zadar, s čijom smo posadom jučer obišli svjetionik, kaže da ova neobična konstrukcija objekta podsjeća na neke svjetionike na sjeveru Škotske, ali budući da su ti svjetionici mlađi od Sestrice, koja je sagrađena 1876. godine, pretpostavlja se da su se Škoti u gradnji inspirirali našim lanternama, a ne obratno. Kamena zgrada, koja se prostire na 500-tinjak četvornih metara, s kulom je spojena zatvorenim kamenim mostom koji je, navodno, sagrađen naknadno kako bi se svjetioničarima olakšao pristup kuli kada je ružnog vrijeme. Osim što je metalne konstrukcije, kula privlači poglede s mora i zbog crveno-bijelih spiralnih šara što je, također izdvaja od ostalih lanterni na Jadranu.
Uređenje svjetionika Sestrice Vele počelo je još 2011. godine zamjenom kompletnog krovišta. Prošle i ove godine renoviran je interijer cijeloga kata, gdj su nekada bili svjetioničarski stanovi.
Robinzonska hit-destinacija
– Svaki apartman ima više od 70 kvadrata i uređen je kao zasebna stambena cjelina, tako da gosti ne smetaju jedni drugima. Sastoji se od dvije sobe, kuhinje s prostranim dnevnim boravkom i kupaonice s WC-om. Nedavno je kupljen namještaj, nedostaje još sitni inventar i opremanje može početi, objasnio nam je Hrvoje Mandekić i najavio da će prostor do kraja godine biti kategoriziran, vjerojatno s tri ili četiri zvjezdice, potom slijede izrada cjenika i reklamna kampanja, odnosno svjetionik Sestrica Vela bit će oglašen za iznajmljivanje. Mandekić napominje da se tajerski svjetionik po luksuzu ne može uspoređivati s, primjerice, Lanternom na otoku Viru, ali će svakako biti u višoj kategoriji Plovputovih svjetionika. Luksuz i ekskluzivnost ljetovanja na Sestrici ne određuje unutarnje uređenje, naglašava, nego položaj otoka i otok sam, koji je obrastao gustom borovom šumom i koji je poznat i kao mali ornitološki rezervat jer se ptice selice ujesen na odlasku i u proljeće na povratku iz toplijih krajeva odmaraju i prikupljaju snagu upravo na strmim liticama Sestrice Vele. Upravu Plovputa čeka još i rješavanje tehničkih stvari kao što su dovoz i odvoz gostiju, pranje posteljine, spremanje apartmana, odvoz smeća, briga o vodi, plinu i svemu što je potrebno da bi se gosti osjećali ugodno „daleko od civilizacije”. Razmišlja se o sklapanju ugovora s nekom agencijom ili na zadarskom području ili možda u Salima, a sudeći po velikom interesu za odmor na Plovputovim svjetionicima, Mandekić je uvjeren da će Tajer biti sljedeća robinzonska hit-destinacija.


 SOBE S POGLEDOM




Sestrice su, ističe Hrvoje Mandekić, neobične po mnogo čemu. Po svemu, osim pravno, pripadaju Kornatima, akvatorij je jedinstven po otočićima i hridima, iznimno je bogat ribljim vrstama, ornitološki zanimljiv… Na sjevernoj strani otoka sagrađen je kameni pristan s nadstrešnicom, uređena je staza kroz borovu šumu koja vodi do visoravni na kojoj je svjetionik. Pogled s kamenih terasa puca na sve četiri strane svijeta, prema 75 nautičkih milja udaljenoj Anconi, klifovima Dugog otoka, hridi Taljurić, Kornatima… Naravno, i svaka soba ima „svoj” neodoljiv pogled.


 SVJETIONIČAR


U svjetioniku Sestrice Vele, koji ima vlastitu cisternu s pet vagona vode, agregat i solarno napajanje, svakih 15 dana izmjenjuju se dvojica svjetioničara. Tijekom našeg posjeta zatekli smo Saljanina Josu Frančeskinija koji je na Tajeru već devet godina. Održava zgradu, okoliš, brod i dizalicu, brine o sigurnosti i ispravnosti signalizacije u kuli. Frančeskini ima i svakodnevnu obvezu javljanja u Meteorološki centar u Splitu i rukovoditelju Plovnog područja Zadar.
– Budući da je na otoku mala meteorološka postaja, dvaput dnevno u Split javljamo podatke o vjetru, moru i temperaturi, a još tri puta unosimo promjene u meteorološki dnevnik za statistiku koja se na kraju mjeseca šalje u Zagreb, pojašnjava. Na samoću se, kaže, naviknuo, iako mu je bilo ljepše prve četiri godine dok su na lanterni stalno bila dvojica svjetioničara. Posla ima uvijek, osobito ljeti kada je na moru velik broj plovila. Mnogi bi htjeli doći na otok, vidjeti svjetionik, ali to je strogo zabranjeno, osim ako se ne dobije posebno dopuštenje iz središnjice u Splitu, kao što je bilo jučer kada su svjetionik obišle nautičarke iz Slovenije.
– Danas se svašta događa, moramo stalno biti budni i oprezni, puno se krade i svjetionik nikada ne smije ostati bez nadzora. Naši iz Plovputa svaka dva mjeseca dovoze nam plin i naftu za agregate, a gotovo svakodnevno obiđe nas i Pomorska policija. Hranu donesemo sami, kruh pečem svaki drugi ili treći dan i zapravo mi ništa ne nedostaje. Najgora je razdvojenost od obitelji, ali to je danas nekako lakše uz internet i sva komunikacijska pomagala, priča i prisjeća se mnogih situacija u kojima je pomagao novopečenim nautičarima koji se ne znaju nositi s neverama. Na tom su području jaki i bura i jugo, ali najgora je, tvrdi, pulentana, vjetar koji s velikim valovima dolazi s mora. Svoj posao voli i ne bi ga ni za što mijenjao, jer voli more i prirodu, a samo takav čovjek, smatra, može biti svjetioničar.