Jednostavan način biranja na izborima

Gledajući unatrag na našu noviju povijest, možemo jednostavno zaključiti da narod nije u stanju izabrati vlast koja bi njime vladala. Nema nikada većine, sve se odlučuje nakon izbora raznim mutnim dogovorima i koalicijama, pa na kraju ispadne da netko tko je dobio dva posto glasova, odlučuje tko će formirati vladu. Zato je rješenje jednostavno. Treba da vladu i predsjednika bira netko tko nikada nije pogriješio i krivo odabrao, a to je za nas kojima je posao pratiti televizijski program samo jedan čovjek u Hrvatskoj – Đelo Hadžiselimović. Jeste li ikada nakon pogledanog odličnog dokumentarca, putopisa, životopisa, ili čega već što je po njegovom ukusu, bili nezadovoljni. Nikada. Uvijek bi odabrao ono sa čime smo bili zadovoljni. Znači, on je taj. Ja samo njemu vjerujem, a osim toga, uštedjet ćemo silne pare. Ipak, nešto mi govori da on na to ne bi pristao. Stari lisac.
NEČUVENA BLASFEMIJA – GOSPA NA PRODAJU
Najgore mi je kada gledam ove „manje važne” kanale poput „Dome” ili „RTL2″, ne zato što ne valjaju (iako je i to upitno, ali s obzirom kome su namijenjeni – i nisu tako loši), nego zato što imaju kilometarske reklamne blokove, u kojoj se jedna te ista reklama razvlači po 10-15 minuta, a u kojoj se stalno ponavlja jedno te isto, bilo da su madraci, kosilice, polivači za travu ili slične, meni potpuno nepotrebne stvari. Sada su ipak prešli sve granice. Prodaje se nekakav kičasti predmet s ugraviranom Gospom u nekoj staklenoj kocci (znam ja da se sibilarizacija ne primjenjuje svugdje, ali to je kod mene patološki), primjerak kojeg se ne bi postidjeli ni najopskurniji štandovi sa seoskih sajmova i vašara, a da i ne spominjem međugorske profitere. Ali, oprez!!! To je Gospa i onaj koji je odmah ne naruči po izuzetnoj cijeni od samo toliko i toliko, riskira da izgubi Gospinu zaštitu. Pri tome nam se prvo napominje, ono na što oni imaju pravo. Da se može staviti na stalak, da može biti u vrtu i na ormaru, da stoji kao ukras na grobu i sl. A onda počne ono nedopustivo. Po njihovim riječima ispada da će ta Gospa (ako je kupimo, naravno) štititi nas i naše najdraže i sve u tom stilu.
Ne znam kako je to s ostalim ljudima koji misle da su kršćani, iako je to sudeći po njihovim postupcima vrlo upitno, ali nama vjernicima je ovo vrlo uvredljivo, jer se Gospu spušta u društvo jednog usisavača (s dodacima doduše) ili madraca pa očekujem ispriku od proizvođača i televizije, kada već crkva ne reagira na ovu blasfemiju. (A moš’ misliti što ću je dobiti. Pare su tu u pitanju. Brale moj…)
LEKCIJE IZ ENGLESKOG JEZIKA – DRUGI DIO
Prije nekoliko tjedana imali smo veselu situaciju na HTV-u, kada su nas prisilili na obnavljanje znanja iz engleskog jezika, tako da su preveli samo pola jednog američkog filma, tj. svaki drugi titl. Moglo se pretpostaviti da se radilo o greški, malo smo to komentirali, nasmijali se i gotovo. Ali nije gotovo! HRT nastavlja s istom praksom, ali ovaj put je na red došla, inače odlična engleska humoristična serija „Milostiva prije svega”. Ovaj put ne samo da su prikazali jednu nepotpuno prevedenu epizodu, nego to uporno, dan za danom, rade sa cijelom serijom. Kako je moguće da to nitko ne primjećuje, meni stvarno nije nikako jasno, jer ne radi se o nekoj lokalnoj televizijici, već o glavnom državnom programu za koji se, ako ćemo biti do kraja iskreni, plaća i nekakva pretplata. Dodatni je problem što se ovdje govori specifičnim akcentom na koji mi, koji gledamo mahom američke filmove, baš i nismo navikli. U svakom slučaju – sramota za HRT!
ČUDNI TERMINI
Poznato je da se Hrvatska televizija pri određivanju termina glazbenih i kulturnih emisija vodi nekim čudnim mjerilima, a tipičan smo primjer imali i ovog ponedjeljka. Radi se o emisiji „Glazbeni specijal” u kojoj se ovaj put govorilo o snimanju solo albuma Davida Gilmoura. Sad, nije to toliko nezanimljivo jer se ipak radi o jednoj od legendi rock muzike, ali, ako ćemo iskreno, solo albumi članova Pink Floyda i nisu nešto posebno zanimljivo. Tu se prikazalo kako se to snimalo, a govorila je i njegova ženica koja mu piše stihove, što je na trenutke podsjetilo na Yoko Ono, što nikako nije dobro. Zašto ovo pišem? Zato što HTV ovu epizodu emitira nešto iza 22 sata, a dokumentarac o Sydu Barrettu iza ponoći, o Stonesima oko jedan sat, a film o Georgeu Harrisonu oko dva poslije ponoći, što sve skupa meni nikako nije jasno, a ne vjerujem ni da taj s televizije, koji je to odredio, zna što radi.