“Nacionalni” narodnjaci

TARIK NE GOVORI BEZ VEZE
Eto, na HRT-u skandal za skandalom, a jesenska tv-shema jedva da je i počela. Nakon burnih reakcija na Kerumovo gostovanje kod Stankovića, najnovije je da će Tarik izgleda dobiti otkaz na HRT-u zbog uznemiravanja, drskosti i sličnih stvari koje su, kao, strašno uznemirile javnost. A što je to on tako grozno napravio? Upitao se nešto o novcima koji se prikupljaju u humanitarne svrhe za razne ustanove, dječje domove i u slične stvari. I što je tu tako uznemirujuće? Ima čovjek pravo pitati. Iskreno, postoje ustanove, osobito one u kojima borave djeca, za koje se toliko puta skupljalo da čovjeku zbilja nije jasno da li ta sredstva do njih uopće dolaze, a ako dolaze, valjda se može znati kako se, koliko, i za što troše, i vidjeti gdje su rezultati i računi. Ako Tarik nije u pravu, najbolje je to demantirati čistim računima, crno na bijelo, pa će se on lijepo ispričati, a ako je u pravu, e onda će se svi ispričati Tariku, i svi ćemo biti sretni i zadovoljni.
p.s. upravo sam saznao da se HR javno ogradila od Tarikove izjave. Ne razumijem zbog čega. Ima puno važnijih pojava na televiziji od kojih bi se trebalo ograđivati.
JESENSKI NASTAVAK BOLEŠĆINA
Nalazio sam se u kulturnom društvu (kakvo mi i priliči), i zamolio prisutne da prebacimo malo na Novu tv da vidim da li se “Trenutak istine” uistinu opet emitira. I emitira se. Gostuje neka mlađa žena iz Otočca, neka lička verzija Kalamiti Đejn, koja odgovara na pitanja tipa -“jeste li ikada ljubavnika ostavili gologa u šumi?”, i slična, a usput idu škakljiva potpitanja na koja ona onako sočno odgovara, na zadovoljstvo voditeljice i prisutnih, pa tako saznajemo pikantne, s užitkom ispričane, pojedinosti iz njenog očigledno burnog života. Ona jako voli narodnjake, ali, kako kaže, one nacionalne. Kakvi su to “nacionalni” narodnjaci mogu samo pretpostaviti, ali mi je sve to ipak bilo previše, a s obzirom da mi Zadarski list ne bi platio novi ekran, niti bi mi skakanje kroz prozor i lom noge priznao kao povredu na radu, ipak sam okrenuo program. Vlasnica televizora je rekla: “zamislite što će joj reći dijete kada odraste i vidi ovu snimku!” A što bi joj reklo? Dijete koje odgajaju ljudi koji u ovome sudjeluju, više će nego sigurno biti ponosno na svoju mamu. Pa neka. Svatko ima svoje radosti.
NEDJELJOM U DVA – TOTALNA SUPROTNOST
Stanković je u novu sezonu krenuo pakleno. Nakon Keruma, u emisiju je pozvao Igora Mandića želeći, očigledno, publici pokazati dva dijametralno suprotna gosta. I bili su takvi, s tim da je Mandić provocirao svjesno i s namjerom, dok je Kerum bio evidentno totalno zbunjen, i sam vjerojatno iznenađen s onim što mu se dogodilo. Mandić je, kao što je već svima poznato, čovjek bez dlake na jeziku i kod njega važi ona “što na umu – to na drumu”, samo što je ovom prilikom primjetno bilo još nešto. Mandić se očigledno ne boji. U penziji je, u tisku ionako više ne piše (što njegovim stavovima evidentno dodaje notu gorčine), i baš ga briga. A ono što je rekao, iako nikoga nije vrijeđao, sigurno nekima nije bilo ugodno slušati, a pošto živimo u demokraciji, vjerujem da će kod nekih kritika djelovati konstruktivno.
TAJANSTVENA KARTAŠKA IGRA
Znao sam da će nam prije ili kasnije početi sa pokerom, samo nisam bio siguran hoće li to biti RTL ili NOVA. Nekako mi je mirisalo na RTL što se i obistinilo, tako da sada svakim radnim danom, u kasnim večernjim satima možete gledati emisiju “Noć Pokera” koja traje samo 90-tak minuta. Ono što je u svemu tome zanimljivo, podatak je da ogromna većina gledatelja uopće ne razumije o čemu se tu radi, tj. kako se ta igra uopće i igra. Možda je ta vrsta pokera i zanimljiva, ali bi nam bilo lakše kada bi nam neko objasnio bar ona osnovna pravila. Tu su, doduše, čak dva voditelja, ali kao da i nisu, s obzirom da ono što oni govore može razumijeti samo onaj koji je u igru već dobro upućen. Taman sam mislio da hvatam konce, kada je voditelj rekao slijedeće: “dizao je prije flopa, pa uložio nakon turna”. Naravno, sada i ono malo što sam mislio da razumijem više nemam pojma. Ali nije važno. Važno je da naš čovik nakon igara na sreću i kladionica ima još jednu korisnu zanimaciju.
SVEČANI JUBILEJ
Eto, za kraj današnje kolumne, imamo i malu svečanost. Ove je nedjelje, na malim ekranima hrvatskog govornog područja, pri čemu ne računamo manje, lokalne televizije, emitiran američki film “Moj prijatelj Willy”. To je, kako kaže tv-vodič, pustolovna drama u kojoj mali siročić sretne kita koji … ali, zašto Vam ja ovo pričam kada sadržaj znaju i jednogodišnja djeca, s obzirom da su u toj jednoj godini što su na ovom svijetu ovaj film mogli gledati par desetak puta. Kako je film snimljen daleke 1993. godine, to hoće reći da je do ove nedjelje emitiran ukupno 5.000 puta. A sada, za slijedeći tjedan najavljujem 10.000 reprizu “Sam u kući”, a za njom ide i “Gle tko mi govori” i još desetak filmova koji se godinama bjesomučno repriziraju, kao da na svijetu ništa drugo nije snimljeno zadnjih pedesetak godina.