Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Nije u šoldima sve, nego većina

31.10.2011. 23:00
Nije u šoldima  sve, nego većina


Kada bismo raspolagali sa 900.000 kuna bilo bi sjajno, premda su naše godišnje potrebe negdje oko milijun i 200 tisuća kuna. Međutim, realnost je takva da Klub iz gradskog proračuna dobiva 27.000 kuna mjesečno. Kada zbrojimo taj iznos na godišnjoj razini i dodamo mu jednokratnu uplatu od 100 tisuća kuna, dobit ćemo ukupnu sumu od 424 tisuće kuna – kazao je Danijel Bajlo


U kalendaru natjecanja za 2011. godinu u Veslačkom klubu Jadran podcrtana je još samo Daljinska regata u Zagrebu, koja je na rasporedu ovog mjeseca. To znači da su Zadrani već podvukli crtu pod ostvareno u prošloj sezoni, a što su i koliko toga napravili te s kakvim ambicijama i kakvim problemima ulaze u olimpijsku 2012. upitali smo Danijela Bajla, od lipnja glavnog trenera i nasljednika Romana Bajla na funkciji na kojoj je njegov otac ispisao povijest zadarskog i hrvatskog veslanja.
Romanovim stopama
Koliki je izazov postati nasljednik legendarnog Mana?
– Danas živimo u drugačijem vremenu i u drugačijim okolnostima, tako da se ne možemo i – kazali smo već – da se nećemo uspoređivati s onim što je Romano napravio. Puno je lakše doći na mjesto trenera u klubu koji iza sebe nema takve rezultate i koji nema kontinuitet, zato ćemo Petar Milin (trener Škole veslanja i kadeta op.a.) i ja nastojati nastaviti tamo gdje je on stao, zadržati natjecateljske prioritete i pokušati, naravno, napraviti što bolji posao.
Jeste li po dolasku na mjesto glavnog trenera uveli promjene u načinu rada?
– Uveli smo promjene u organizaciji, budući da svi mi svojim karakterom, znanjem i iskustvom donosimo nešto novo. Međutim, istovremeno ne možemo pobjeći od činjenice da nam je 90% veslačkih postulata prenio upravo Romano. Ciljevi su nam ostali isti: vrhunsko veslanje, svake godine participacija u izabranoj hrvatskoj vrsti, nastupi u finalima europskih i svjetskih prvenstava… Ukratko, vrh svjetskog veslanja. Ciljevi su, dakle, isti, dok razlika može biti jedino u izboru puta do njihove realizacije.
2011. u znaku juniora
Kako biste ocijenili cijelu sezonu, a kako razdoblje od kada ste za kormilom Jadrana?
– Nije najbolja jer nismo uzeli svjetsku medalju, no sezona je bila dobra. Imamo dva europska finala, finale Svjetskog prvenstva, imamo dva kandidata za Olimpijske igre u Londonu, a stvorili smo i bazu od 38 regatnih veslača, kojih će dogodine biti 45. Dodao bih i da smo izbacili potencijalne seniorske reprezentativce te da smo osvojili 13 državnih odličja. Isto tako, zadovoljan sam i ostvarenim od mog dolaska. Bazirao sam se uglavnom na rad sa seniorima: Marinom i Brankom Begovićem, kandidatima za reprezentaciju na čiji dosadašnji rad i pristup također nemam zamjerki.
Što smatrate najvećim uspjehom u 2011.?
– Šestorica zadarskih veslača branili su boje hrvatske reprezentacije. Oni su potencijal Kluba i našeg grada koji smo razvijali proteklih šest godina. Na najvećoj europskoj juniorskoj smotri (EP u Poljskoj op.a.) naši su veslači osvojili medalju, a brojka od šest veslača na tako velikom natjecanju je jedna od najvećih kada govorimo o Jadranovim juniorima. Oni su, uz Marina i Branka Begovića, temelj budućeg klupskog seniorskog veslanja.
Je li uspjeh i šesto mjesto juniora na SP-u u Engleskoj? Nije tajna da ste se prije polaska za Eaton nadali jednoj od medalja?
– Sada, kada na finale Svjetskog prvenstva gledamo s određenim vremenskim odmakom, mogu reći kako je to bila fantastična utrka. Hrvatski četverac je veslao u vremenu šest minuta i 10 sekundi, koje je godinu dana ranije bilo dostatno za medalju, a već dogodine možda bude dovoljno i za uvjerljivo prvo mjesto. Danas bih, kao i ostali treneri čije su posade u finalu ostale bez medalje, promijenio taktiku u posljednjih 400 metara, no to ne umanjuje činjenicu da je u Eatonu postignut odličan rezultat.
Jesu li seniori Jadrana mogli više od dvije bronce na Prvenstvu Hrvatske? Prije godinu dana smo pričali o smjeni generacija kao glavnom razlogu za izostanak rezultata. Držite li da je ona i dalje ključni problem kod najprestižnije natjecateljske kategorije?
– U ovom trenutku smjena generacija nije razlog, a zašto braća Begović nisu još više potvrdila potencijal i nametnula se izborniku posebno je pitanje u koje ne bih želio previše ulaziti. Hrvatsko rimen veslanje već dvije godine ne postiže nikakve rezultate: u svjetskim okvirima naši su dosezi C i D finala, za što smatram da je dobrim dijelom razlog manja participacija Zadrana u seniorskoj reprezentaciji. Što je bilo manje Zadrana, to su rezultati sve više išli nizbrdo.
Zašto je bilo manje Zadrana?
– Kao što sam rekao, ne bih htio previše o ovoj temi.
Brojke su jedno, a realnost drugo
Je li opravdano strahovati da će se zbog nedostatka financija i odlazaka juniora na studij stagnacija seniora nastaviti i u budućnosti?
– Sam studij Jadranu u posljednjih 20 godina nije predstavljao nikakav problem. Već imamo razrađen način rada u takvim slučajevima i dobru suradnju s ostalim klubovima, primjerice u Rijeci i u Zagrebu. No, financije su priča za sebe. Mislim da dovoljno govori podatak da smo braći Begović, koji su kandidati za Olimpijadu te kao takvi spadaju među 100 najboljih veslača u svijetu, sposobni osigurati tek minimalna sredstva. Hoće li ih to nagnati da potraže novu sredinu? Nažalost, ne mogu jamčiti da neće.
Dakle, iznos od 900.000 kuna koji je planiran da se ove godine iz gradskog proračuna slije na račun Kluba nije dovoljan?
– Kada bismo raspolagali s tolikim iznosom bilo bi sjajno, premda su naše godišnje potrebe negdje oko milijun i 200 tisuća kuna. Međutim, realnost je takva da Klub iz gradskog proračuna dobiva 27.000 kuna mjesečno. Kada zbrojimo taj iznos na godišnjoj razini i dodamo mu jednokratnu uplatu od 100 tisuća kuna, dobit ćemo ukupnu sumu od 424 tisuće kuna – naš ovogodišnji budžet. Primjera radi, mogu navesti kako je 27.000 kuna dostatno samo za plaće dvojice djelatnika, režije i eventualno isplatu honorara ili dva, dok nas je samo jedan ovosezonski odlazak na Prvenstvo Hrvatske u Zagreb koštao 50 tisuća kuna. Iako se trudimo izuzeti sve popratne i nekad neophodne troškove kao što je amortizacija, svejedno smo osuđeni da jedva spajamo kraj s krajem.
Kako ste onda uspjeli izgurati sezonu?
– Snalazili smo se kako najbolje znamo. Naši članovi Uprave na čelu s Brunom Arasom, koji je pomagao od svoje mirovine, i predsjednikom Klaudijom Stipčevićem nesebično su odvajali po tisuću kuna, a isto su napravili prijatelji Kluba, roditelji veslača, trener Milin i ja. Svatko je tako dao svoj doprinos te smo uspjeli nekako pokrili deficit. Novac smo štedjeli i na način da smo nastupili na samo 16 od 28 planiranih regata. Druge nije bilo. Na kraju smo sretni da smo unatoč svim problemima ipak uspjeli izbjeći minus na računu, no bojim se da ćemo zato ispaštati sljedećih godina: amortizaciju regatnih čamaca nismo napravili već četvrtu godinu.
Visoke ambicije
Na PH za juniore u rujnu ste osvojili tri zlata i momčadski naslov, između kojih i pobjedu u osmercu koja vam je proteklih nekoliko godina izmicala. Pod uvjetom da nagodinu osigurate potrebna sredstva, jesu li ovi rezultati najava još bolje sljedeće sezone? S kakvim ambicijama dočekujete 2012.?
– Nadam se. Naš juniorski dvojac Ledenko i Čakarun već radi po U-23 programu, pa ćemo dogodine imati reprezentativce u juniorskom, seniorskom B i seniorskom A uzrastu. Zadržat ćemo visoke ambicije usmjerene prema europskim i svjetskim prvenstvima, pokušati osigurati nastup na Olimpijskim igrama u Londonu, povećati broj osvojenih državnih odličja, odnosno povećati broj regatnih veslača s 38 na 45. Ambicija nam neće nedostajati, kao ni htijenja. Nadam se da ćemo uspjeti realizirati većinu navedenog.


London 2012.




Koliko mogu hrvatski veslači na Olimpijskim igrama u Londonu sljedeće godine?
– Četverac na pariće bit će ozbiljan konkurent za medalju. Već su dvije godine u samom svjetskom vrhu, a olimpijskom medaljom bi zaokružili niz sjajnih rezultata. No, ne zaboravimo da je i samo sudjelovanje na Olimpijadi izniman uspjeh.
Kakve su šanse da braća Marin i Branko Begović nastupe na istom natjecanju?
– Braća Begović uspješno su prošla prve provjere te se nalaze u grupi od 12 hrvatskih veslača, od koje će se oformiti ili dvojac, ili četverac, ili osmerac. O kojoj će se posadi konkretno raditi, to ćemo još saznati, međutim najvažnije je da njih dvojica imaju dobre izglede. Posljednje kvalifikacije održat će se u svibnju u Luzernu. Nadam se da ćemo nakon njih pozdraviti Begoviće kao nove zadarske olimpijce.
Kao natjecatelj ste nastupili na Olimpijadi u Atlanti. Imate li slične trenerske ambicije?
– Zašto ne. Olimpijske igre su poseban izazov za svakog sportaša, aktivnog ili u ulozi trenera.


Za šaku kuna


Jedini veslači s honorarom u VK Jadran su seniori Marin i Branko Begović. Osvajači svjetskih juniorskih odličja, finalisti najvećih međunarodnih smotri i potencijalni olimpijci mjesečno dobivaju skromnih 1.000 kuna. Kako saznajemo, taj je iznos maksimum koliko im Klub u ovom trenutku može ponuditi.


Sve starija plovila


Posljednji regatni čamac Jadranaši su dobili prije četiri godine. Uzevši u obzir da je cijena novog 100.000 kuna, kaže Danijel Bajlo, izgledno je da će klupski plovidbeni park u sljedećih nekoliko sezona ostati nepromijenjen.