Žene se brže i laške opijaju

Prije nekoliko dana na jednoj komercijalnoj televiziji, psihijatrica koja radi u bolnici Vrapče iznijela je šokantan podatak temeljen na najnovijim istraživanjima prema kojem žene sve više piju, a alkoholizam postje sve veći problem i to kod žena mlađe dobne skupine. Taj je fenomen pokušao objasniti i analizirati i poznati zadarski psihijatar i subspecijalist forenzičke psihijatrije dr. Darko Labura.
Dr. Labura je najprije pojasnio kako su žene nažalost, osjetljivije na uzimanje alkohola od muškarca, pa se alkoholizam kao bolest brže razvija. Prema njegovim riječima, žene metaboliziraju i apsorbiraju alkohol različito od muškaraca.
– Zbog manje količine tekućine u tijelu, manje i krvi i više masti, koncentracija alkohola u krvi je veća, pa su žene brže i lakše opijaju i dolaze u stanje opitosti. Također, organizam žena sporije razgrađuje alkohol nego tijelo muškarca. Manja je aktivnost alkoholne dehidrogenaze – jednog enzima u jetri koji utječe na metabolizam i razgradnju alkohola. Radi toga je žena općenito više osjetljiva na alkohol od muškarca, tako da i male ili manje količine alkohola, brže i lakše dovode žene u pijano stanje. Za osjetljivost na djelovanje alkohola i njegov metabolizam zaslužna je i hormonska neravnoteža tijekom menstrualnog ciklusa. Iz svega ovoga, a što proističe iz bioloških razlika muškarca i žene, alkohol je kroz povijest bio “muško piće” jer su žene kroz povijest manje pribjegavale alkoholu, upravo zbog osjetljivosti na alkohol, brže opitosti, veće učestalosti patološkog pijanstva, koje se javlja kod ljudi koji slabo toleriraju alkohol, objašnjava ugledni zadarski psihijatar.
Poseban problem kada je problem alkoholizma kod žena u pitanju jest i stigmatizacija ženskog alkoholizma. Naime, u dijagnosticiranju i liječenju alkoholizma kod žena uključeno je mnogo skrivanja, prikrivanja, racionalizacija, te stida – kako kod osobe koja se treba liječiti tako i kod obitelji čiji je ta osoba član. Kako je naglasio dr. Labura, žene problem alkoholizma skrivaju i teže rješavaju nego muškarci koji najčešće imaju veliku potporu obitelji. Žene su izložene osudi sredine zbog tradicionalnog stava da se radi o moralnom problemu, a ne bolesti.
Piju same kako bi izbjegle osudu
– Niska je tolerancija društva na ženski alkoholizam zbog gubitka ugleda i osjećaja krivnje. Žene koje piju sklone su vrlo niskom samopoštovanju i samopotcjenjivanju, što je često i jedan od psiholoških faktora koji utječu na razvoj i trajanje alkoholizma. Općenito, svaka duševna bolest i poremećaj je nažalost, još uvijek stigma za onog tko je ima pa tako vrijedi i za alkoholizam. No,mišljenja sam da je posebno u slučaju žena izražena ta stigmatizacija. Nekoliko je razloga za to, najprije ispijanje alkohola u žena, a pogotovo javno bilo je kroz povijest vezano za žene tzv. lakog morala pa se takvo gledište povlači i do današnjih dana, kaže dr. Labura dodajući kako je u očima muškaraca žena koja pije alkohol manje vrijedna u domaćinstvu, u kući, kao majka i supruga i u reproduktivnom smislu pa radi toga žena nastoji skrivati svoj alkoholizam do zadnjeg trenutka.
– Žena ima status moralnog stupa obitelji pa otkrivanje alkoholizma u žene koja ima obitelj dovodi od urušavnja obitelji, a kako su žene nerijetko toga svjesne, nastoje to prikrivati. Općenito, žene više piju same da bi izbjegle osudu društva i obitelji. Tako alkoholizam dulje ostaje skriven u žena, obitelj vidi da se s njenim članom nešto događa, ali to krivo tumače, smatraju da se radi o nekoj bolesti, visokom tlaku, neurološkim poremećajima. Teško je priznati i otvoriti temu pijenja, sve dok to ne postane sasvim očigledno, upozorava dr. Labura.
U odnosu na trendove porasta ženskog alkoholizma u svjetskim razmjerima, dr. Labura je dodao kako je na to pitanje moguće odgovoriti iz činjenice porasta ovisnosti među mladima općenito u dobi od 16-24 godine. Za razliku od odraslih, nastavio je dr. Labura, za koje je karakteristika da piju učestalo i prekomjerno, mladi piju rjeđe, odnosno vikendaški, prigodničarski, ali gotovo uvijek s namjerom da se i napiju. U skladu s filozofijom mladih ljudi, koja najčešće ne prepoznaje objektivno rizike, a često ih i svjesno prihvaća, živeći danas i ovdje, uvjerena u besmrtnost, rizik uporabe alkohola uopće se ne percipira.
– Alkohol mladoj djevojci donosi opuštenost, euforiju, potiče spontanost, prisnost s vršnjacima, oslobađa seksualnost, uklanjajući nezrele kočnice savjesti i zabrane. Isto tako, alkohol joj je ulaznica u svijet vršnjaka koji i sami prekomjerno i prigodno piju. Stoga im alkohol i služi često kao simbolično sredstvo inicijacije u grupi vršnjakinja i vršnjaka. I upravo u tom trenutku grupa preuzima utjecaj nad daljnjim pijenjem i ponašanjem mladih ljudi i djevojaka, te se kontinuitet lošeg primjera, naslonjen na pijenje alkohola u primarnoj obitelji, kroz grupu vršnjaka nastavlja. Nažalost, ovaj ulazak u svijet pijenja alkohola u Hrvatskoj se zadnjih godina spušta kod dječaka na dob od 13, a kod curica na dob od 14 godina, naglasio je dr. Labura.
“Liječenje” alkoholom
Što se tiče trenda porasta alkoholizma u žena srednje dobi i starijih, uzroke treba tražiti u osnovnim čimbenicima alkoholiziranja te popratnim pojavama i životnim oklonostima. Dr. Labura naglašava da su faktori koji utječu na alkoholizam žena donekle specifični. I žene mogu piti na tzv. “muški način”, zbog navike, društva, opuštanja, a tada iz te navike nastaje ovisnost.
– No, mnoge žene piju i zbog drugih razloga. To se zove simptomatski ili sekundarni alkoholizam. Pijenje je tada posljedica njenih drugih psihičkih poremećaja, poteškoća ili smetnji, pa se žena na neki način “liječi” uzimanjem alkohola. Ovakvi se slučajevi javljaju kod strahova, depresije, hormonskih poteškoća, emocionalnih kriza, poteškoća u funkcioniranju obitelji, stresu na radnom mjestu, niskog samopoštovanja ili osjećaja nesigurnosti. Mnoge su i depresivne radi tereta koji im se nerijetko nameće u smislu očuvanja obitelji, a ekonomska kriza, nezaposlenost, financijska problematika tome pridonose i pored eventualnih psihičkih poremećaja koje imaju i od ranije te posežu za alkoholom umjesto za lijekovima, pojašnjava kaže psihijatar Labura.
Određene skupine žena piju više. Istraživanja pokazuju da po dobi najviše piju žene između 25-35 godine, a najčešće se liječe nakon 45 godina života, tj. kasno se javljaju na liječenje. Više piju one koje su same, dakle nemaju obitelj, ili one koje imaju obitelj ili partnera, ali je veza disfunkcionalna u bilo kojem smislu. Domaćice su visoko zastupljene, jer nemaju mogućnost šire društvene afirmacije i često pate od nezadovoljstva i frustracije. Alkoholizam je poseban problem u dobi iznad 50 godina. Tada nastupa menopauza, žena je hormonski još nestabilnija, te zbog niza objektivnih promjena u svojem životu koje mnoge žene teško primaju kao što je umirovljenje, odlazak djece od kuće, neslaganje ili razvod od partnera još je sklonija alkoholu kao krivoj metodi “samoliječenja” U toj dobi života žene se više i teže opijaju, zaključio je dr. Labura.