Balkanski špijun, EKV i Momčilo Bajaga

“VRIJEME JE ZA JAZZ” – VRIJEME JE ZA ZADRANE
Ovoga smo petka na televiziji u sitnim noćnim satima imali priliku i vidjeti dvoje naših Zadrana, supružnike Olivera i Ljiljanu Vrbančić (Šišeta). Nisam neki ljubitelj te muzike, ali moram priznati da sam uživao u njihovu nastupu u kojem je sve bilo na svom mjestu. I pjevanje i sviranje, ali i odličan izbor pjesama, mahom jazz i gospel standarda starijeg datuma. A što je u svemu ovome najsmješnije? To da sam tek pri kraju emisije shvatio da se radi o snimci staroj čak 11 godina što će reći da je, bar što se izgleda tiče, ovo dvoje ostalo zaleđeno u vremenu i da su očigledno pronašli tajnu vječne mladosti, jer su ovoga ljeta izgledali isto kao i na ovoj snimci. U razgovoru s njima saznali smo da im je želja vratiti se u Hrvatsku i ovdje raditi i educirati mlađe generacije. Bilo kako bilo, ovo bi mogao biti dobar podsjetnik da i u svijetu imamo talentirane ljude kojima bi trebalo omogućiti djelovanje u domovini.
“STUDIO 45” – JOŠ ZADRANA NA TELEVIZIJI
U emisiji “Studio 45” prošli smo tjedan imali rijetku priliku vidjeti i nekoga tko nije iz Zagreba ili Splita, tj. naše Zadrane Grdovića i Bralića. U ovoj emisiji znaju gostovati cijenjeni umjetnici, ali i kompletni ridikuli, osobe koje se posljednjih godina povlače u javnosti bez ikakvog razloga i potrebe, a obično su vezani uz modu i zato ovu emisiju uopće ni ne pratim, iako voditeljica nije loša. To je bio i razlog zašto nisam gledao od početka, ali i ovo što sam vidio bilo je dovoljno za zaključak. A zaključak je da je ova epizoda bila jedna od najboljih do sada jer kada nekoga najaviš kao pjevača, onda očekuješ da taj netko zna i pjevati što ova dvojica, za razliku od većine hrvatskih estradnih “zvijezda”, itekako znaju. Osim toga, na svu sreću, izostala su pitanja koja nemaju nikakve veze s Grdovićevim pjevanjem i pjesmama, a koje zlobni novinari ovome pjevaču jako vole postavljati.
IZGUBLJEN, ZBUNJEN, NENORMALAN
Ne volim udarati nogama (to se ljepše kaže cipelariti) nekoga tko polumrtav leži na podu, ali moram se još jednom osvrnuti na ludu zabavu koju su nam dinamovci omogućili prošlog tjedna. U stvari ne igrači, za njih smo znali da jednostavno nisu u stanju ozbiljnije se suprotstaviti protivnicima u Euroligi (na prvoj su utakmici, doduše, još na nešto i sličili), nego trener Jurčić koji je protiv Reala nadmašio samog sebe. Fotografija na kojoj nakon katastrofalnog poraza sav ozaren i sretan stišće na grudi svoju veliku ljubav Josea Mourinha nešto je dosad neviđeno u nogometu. Onaj tko ne zna kako je utakmica završila sigurno bi zaključio da je ovaj egzaltirano sretni čovjek s osmijehom od uha do uha, upravo sa svojim klubom samljeo ovog nesretnika koji ravnodušno gleda negdje u daljinu čekajući da ga ovaj smiješni čovjek ostavi na miru i da se sve ovo završi. Nitko ne bi rekao da je situacija obrnuta i da je klub ovog drugog pobijedio sa 6:2. Komediji su se spremno pridružili neki tv novinari koji su ta dva beznačajna gola postignuta u zadnjim minutama, kada su igrači Reala već napola bili pod tuševima u svlačionici, predstavljali gledateljima kao neku utjehu ili još gore – uspjeh. U svakom slučaju, do sada sam mislio samo da su nesposobni i prepotentni, a sada o njima mislim i nešto još gore.
JEFTINI FILMOVI ZA JEFTINE LJUDE
Zašto, ali zašto nam se na televiziji prikazuju filmovi koji se nalaze negdje dolje, na dnu neke imaginarne ljestvice kvalitete, filmovi koji su toliko prizemni i glupi da stvarno moraš biti blago retardiran da bi ih mogao gledati. I kao da RTL-u i Novi nije bilo dosta prizemnih američkih akcijskih filmova, sada su počeli uvoziti budalaštine iz Srbije. Film koji su cijeli tjedan najavljivali u programu je kvazikomedija “Tesna koža 2” (čudno, ne sjećam se da su puštali 1. dio). Nemam ja ništa protiv dobrog filma pa da je iz Tunguzije, ali da se uvoze ovakve gluposti zbilja nema smisla. Radi se o jeftinoj komedijici u kojoj je najsmješnije to što glavni lik govori piroćanskim naglaskom (“iznenadjen i uvrijedjen”) i brka padeže kao i svaki srpski seljak iz južnog toka Morave. To bi bilo kao da se u Hrvatskoj stalno snimaju serije i filmovi u kojima glavni junak govori npr. vlaškim jezikom i pri tome guta samoglasnike i sada se mi tome kao smijemo. Bože sačuvaj! Posebno je bilo tužno vidjeti i gosta iz Hrvatske, Borisa Dvornika, koji ovdje glumi, pogodili ste, Dalmatinca.
Zašto nam ne prikažu “Sabirni centar”, “Balkanskog špijuna” ili nešto drugo po čemu je njihova kinematografija poznata? U stvari, odgovor je jednostavan. To je isto kao kada bi uvozili njihovu muziku. EKV ili Bajaga bi bili dočekani na nož jer su urbani i kvalitetni, a narodnjačkom bi se smeću klicalo jer bi bilo na razini onih koji… Ma, razumijete vi mene što ja hoću reći.
[email protected]