Jeste li znatiželjni?

Prema Landovoj longitudinalnoj studiji čak 98 posto djece predškolske dobi spada u rang genija kada je u pitanju divergentno mišljenje. Pet godina kasnije, u tu kategoriju spada svega 32 posto. Deset godina kasnije, samo 10 posto. Među odraslima genijalaca s velikom sposobnošću divergentnog mišljenja ima svega 2 posto. A njezin glavni sastojak, uz inteligenciju, je uvijek isti – znatiželja

Ako je suditi prema Sophie Von Strumm i Thomasu Chamorru-Premuzicu koji kažu da je „gladan um” važan kao i inteligencija u određivanju akademskog učinka, ne treba puno da se zaključi kako izvrsnost i uspjeh u određenom znanstvenom području, osim iz inteligencije, proizlazi upravo iz znatiželje koja pojedinca „tjera” da dođe do svog odgovora – bio on iz područja fizike, matematike, kemije, biologije…
No koliko znatiželja pokreće cjelokupni ljudski svijet? Znanstvenici i edukatori su već odavno shvatili važnost znatiželje u olakšavanju učenja, intelektualnog razvoja te potrage za znanstvenim otkrićima, ali koliko je znatiželja presudna o otkrivanju svijeta kao aktivnog polja u kojem upoznajemo sebe, pa onda i druge? Koliko je ona značajna u poštivanju drugih jedinki, razvijanju ljudskosti, umjerenosti, pa čak i hrabrosti? Koliko je ova osnovna ljudska karakteristika zaslužena za razvoj u bilo kojem segmentu ljudskog postojanja?
Od znatiželje do izvrsnosti
Znanstvenici Peterson i Seligman navode šest vrlina koje vode pojedinca prema izvrsnosti. To su mudrost, hrabrost, pravda, umjerenost i transcendencija. Te iste vrline put su i do izvrsnosti, a da bi se do njih došlo treba slijediti putove preko dvadeset i četiri pozitivne karakterne osobine, tvrde ovi znanstvenici.
Da bi se istaknula vrlina mudrosti i znanja potrebno je imati ljubav prema učenju, procjenu/kritičko razmišljanje, originalnost/genijalnost/kreativnost, perspektivu te naravno, znatiželju. Za ljudskost, navode dalje znanstvenici, potrebno je pak imati sposobnost za ljubav i intimnost, ljubaznost i velikodušnost te socijalnu inteligenciju. Za umjerenost je potrebno imati sposobnost oprosta, milost, skromnosti, poniznosti, razboritosti, opreza, samokontrole i samoupravljanja. Za transcendenciju pak sposobnost cijenjenja ljepote, zahvalnost, nadu i optimizam, zaigranost, osjećaj svrhe…
Od genijalnosti do prosječnosti
No, možda i želju za upoznavanjem sebe i drugih? Bez osnovnog pogona za upoznavanjem teško da pojedinac kao društveno biće može ostvariti svoju svrhu. A to bi lako mogla biti znatiželja, koja je nažalost kod pojedinca, kako godine idu, prisutna sve manje.
Prema Landovoj longitudinalnoj studiji čak 98 posto djece predškolske dobi spada u rang genija kada je u pitanju divergentno mišljenje. Pet godina kasnije, u tu kategoriju spada svega 32 posto. Deset godina kasnije, samo 10 posto. Među odraslima genijalaca s velikom sposobnošću divergentnog mišljenja ima svega 2 posto. A njezin glavni sastojak, uz inteligenciju, je uvijek isti – znatiželja. Kada bi je među odraslima bilo više, možda bi i okružje u kojem živimo bilo puno ugodnije.
Odnos društva prema djetetu
Među razloge zbog čega se događa takav drastičan pad stručnjaci navode školski sustav prilagođen prosječnom učeniku, ali i odnos društva prema djeci, u ovom slučaju u njegovoj primarnoj jezgri – obitelji.
– Naša kultura obožava bebe, cijela obitelj i svi odrasli oko njih trude se otkriti kad su gladni, pospani, kad im je hladno, kad im je vruće, što vole a što ne, što ih veseli, a što ne. Taj odnos je vrlo često nekritičan, posebno s prvim ili jedinim djetetom u obitelji, i stavlja dijete u poziciju centra svijeta, objašnjava specijalistica školske medicine i FamilyLab voditeljica Polona Bencun Gumzej.
Potrebe, potrebe, potrebe
Ipak, nakon toga slijedi kopernikanski obrat i za dijete i za obitelj, nastavlja Bencun Gumzej, pa tako negdje nakon 15 do 20 mjeseci, u trenutku kad dijete počinje aktivno istraživati svijet i otkrivati tko je ono zapravo, odrasli počinju napuštati zdravo i konstruktivno ponašanje iz prve faze djetetova života i počinju im govoriti tko su oni i tko bi trebali biti:
– Počinjemo ih ‘odgajati’, što je posljedica društvene ideje da su djeca ‘prazne ploče’, egocentrična, asocijalna i da ih treba socijalizirati, pojašnjava Bencun Gumzej, no ističući kako sva novija neuroznanstvena i psihološka istraživanja potvrđuju upravo suprotno.
– Djeca se rađaju s kapacitetom za empatiju, kapacitetom za usvajanje socijalnih vještina, željom za suradnjom. Ono što oni trebaju je usmjeravanje, a ne odgajanje u klasičnom smislu te riječi.
– Mala djeca su obuzeta vlastitim potrebama i željama, ali istovremeno i pažljiva prema signalima i odgovorima. Glavni zadatak djeteta od godinu i pol pa do šest godina jest upoznati roditelje, vidjeti što vole, što ne, što hoće, što ne, kao i upoznati svijet oko sebe kako bi doznali kako se nešto radi; kako se spava, jede, sjedi, kako se brine za potrebe tijela, kako se odnosi prema ljudima… Kroz povratne informacije oni tako upoznaju i sami sebe, a pri tom se ponašaju onako kako se ponašaju pravi znanstvenici: isprobavaju, istražuju, promatraju, pojašnjava Bencun Gumzej, napominjući kako je najčešća metoda kojom se pritom služe metoda pokušaja i pogreške, a takvo učenje zahtijeva jasnoću, strpljivost i ponavljanje, pri čemu djeca imaju veliku potrebu za podrškom i bodrenjem uz strpljivost za njihovu nespretnost. Za većinu djece ovo učenje traje pet godina i što je atmosfera u kojoj se ovo uči više prijateljska i naklonjenija, to proces ide brže.
Manje je više
Ipak, kada je u pitanju povećanje dječjeg kapaciteta za učenjem, Bencun Gumzej upozorava na zamku u koju roditelji često upadaju:
– Djeca uče radosno i prirodno, ono što trebamo sačuvati i podržati je način na koji oni uče i istražuju, a ne puniti ih informacijama i vještinama. Naravno da djetetu treba ponuditi i izložiti ga sadržajima, ali im se ne bi smjela nametati… Ako želite da dijete voli prirodu, nemojte mu ispričati sve što znate o prirodi, životinjama i biljkama, već ga odvedite u prirodu, pratite ga u njegovim opservacijama i podržite u istraživanjima. Kada dijete baca kamen u more milijun puta, ne morate mu pokazati sve što znate o žabicama, valovima, kemiji i fizici, već se iskreno zanimajte za „toplu vodu” koju dijete samo otkriva… Samo tako čuvamo njegovu genijalnost, kreativnost i radoznalost, zaključuje Bencun Gumzej.