Zadarska škola Cinoberov štih

Krenuli smo u Cinoberov kraj.
Presjekli Pitomaču. Došli u Sedlaricu, u kojoj su Turci osedlavali konje. Prešli Otrovance, odakle ih Hrvati, otrovaši im vodu, odagnali.
Pred nama su Aršanjski pijesci i Cinoberov raj, villa Srdela.
Cinober je od male klijeti napravio dalmatinsku konobu. Tu je kuhinja, ostava, spavaća soba, ali i podrum s konobom. Unutra su bačve i vinoteka, gostinjski stol i unutrašnji roštilj.
Vanjske gradele, uz sjevernu stranu gledaju na boćalište, gdje Podravci uče boćati. Sprijeda je livada pripremljena za sadnju voća.
Blagi podravski brežuljci na pijescima, na horizontu, puni su aršanjskih vinograda. Kušam Cinoberova vina. Frankinja domaća. Ima okusni štih pješčanih tala. Uz soma i smuđa kušam bijelo.
Ovo vino Belina od domaćeg grožđa, i udomaćeni Rajnski rizling zajedno, daju aromu i okuse posebnog vrlo dobrog pješčanog vina. Slični okus, koji privlači, otkrivam u još dvije veće klijeti s razvedenom ponudom seoskog turizma.
Cinober je to kupio za male novce. Svojim radom oplemenio i povećao vrijednost. Svu ljepotu, ovog i iskustva zadarskog kraja, pretače u usluge i proizvode koji će zasjati na tržištu seoske ponude.
Koliko samo u vidokrugu ima napuštenih klijeti. Koliko je naših ljudi spremno u ovom božanskom kraju, kojeg su već otkrili Britanci, uložiti i napraviti oaze mira, razbibrige, športa i pustolovina, za sebe i svoje goste.
Kako bi bilo lijepo, na izlete ovamo slati putničare iz naše obale i izletom u Podravinu uljepšati im boravak na moru.
Kako je netko lijepo rekao, podmorje i školji nekadašnjeg Panonskog, primaju srdelu Jadranskog mora. Trebalo bi ići putovima Cinobera.
Vaš Bage