ACTA – ima li nade za slobodni Internet?

Činjenica da predstavnici civilnog društva, kao niti zemlje u razvoju, nisu bili uključeni u ACTA pregovore također nije išla u prilog tvorcima ugovora, kao i zemljama potpisnicama. A njih je već pozamašan broj. 1. listopada ugovor su potpisale Australija, Kanada, Japan, Moroko, Novi Zeland, Singapur, Južna Koreja i SAD. Potpisivanju ugovora odazvala se i Europska unija s dvadeset i dvije članice, a nakon ratificiranja ugovor će postati obavezan i za drugih šest država

Anti-Counterfeiting Trade Agreement (ACTA), ili prevedeno na hrvatski jezik „Trgovački sporazum protiv krivotvorenja”, sporazum je napisan s namjerom kako bi se postavio međunarodni zakonski okvir za ciljanje krivotvorenih roba, generičke medicine te povrede autorskih prava na internetu. Putem ACTA-e stvorilo bi se novo upravljačko tijelo van postojećih organizacija kao što su Svjetska trgovačka organizacija, Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo te Ujedinjeni narodi, pojašnjavaju njegovi tvorci u letku koji je objavila Europska komisija.
Ipak, nihov optimizam kojim bi se internet piratstvo trebalo staviti pod kontrolu ne djele neki drugi. Nakon što su zahvaljujući Wikileaksu dokumenti o ACTA-i „procurili” internetom Kanađani su 2008. godine nakon izvještaja u magazinu „Toronto starr” posumnjali kako bi spomenuti dogovor mogao dovesti do učestalih pretraga osobnih računala te povećanog nadzora „online” aktivnosti, to je ubrzo demantiralo i već spomenuto izvjeće Europske komisije, no sumnje su se potom usmjerile na filtriranje internet sadržaja, veću odgovornost za one stranice za koje se vjeruje da imaju sporan sadržaj, a upitna je postala i sama privatnost internet korisnika.
Isključen civilni sektor
Činjenica da predstavnici civilnog društva, kao niti zemlje u razvoju, nisu bili uključeni u ACTA pregovore također nije išla u prilog tvorcima ugovora, kao i zemljama potpisnicama. A njih je već pozamašan broj. 1. listopada ugovor su potpisale Australija, Kanada, Japan, Moroko, Novi Zeland, Singapur, Južna Koreja i SAD. Potpisivanju ugovora odazvala se i Europska unija s dvadeset i dvije članice, a nakon ratificiranja ugovor će postati obavezan i za drugih šest država.
Javnost je kritizirala i tajnost ugovaranja, no na te optužbe ubrzo je odgovorila Europska komisija navodeći kako pregovori nikada nisu bili tajni, a osim izvješća koja su mediji, tvrdi komisija, dobro popratili, o ugovoru je bilo govora i u Europskom parlamentu kao i na različitim održanim seminarima.
Ipak, sve učestalije optužbe pristigle iz različitih organizacija pozivale na oprez kada je u pitanju novi sporazum. Još 2008. godine nevladine organizacije su počele s upozorenjima kako postojeći nacrt ugovora „duboko ograničava temeljna prava i slobode europskih građana, ponajviše slobodu izražavanja i privatnost komuniciranja”.
Narušavanje privatnosti
Aaron Shaw, istraživač s Harvardskog sveučilišta navodi tako kako su prvotne verzije ugovora otkrile mnoge zabrinjavajuće dijelove poput ukidanja pravne zaštite koje štite davatelje internetskih usluga od odgovornosti za radnje svojih pretplatnika, ostavljajući im tako jedino opciju da se okrenu narušavanu privatnosti. Free software fundacija (FSF) upozorila je pak kako ACTA prijeti slobodnim softverima stvarajući kulturu u u kojoj se sloboda potrebna za njihovo stvaranje vidi kao „opasna i prijeteća, više nego kreativna, inovativna i uzbudljiva”. Naime, prema njihovim tvrdnjama ACTA zahtjeva da postojeći davatelji internet usluga više ne uslužuju slobodne softvere koji mogu pristupiti medijima zaštićenima autorskim pravima, a što bitno ograničava one stranice koje nude besplatne softvere ili drže različite softverske projekte. Također, FSF upozorava i na to da će postati puno teže i skuplje distribuirati slobodne softvere preko PTP tehnologija kao što je BitTorrent, a korisnici slobodnih softvera neće moći na svojim slobodnim operativnim sistemima uopće ni svirati kupljene autorski zaštićene medije, jer će to biti ilegalno.
Neke od kritika Eurospki parlament je uzeo u obzir, navodeći kako bi se određene promjene u ugovoru morale uvesti kako bi se zaštitila sloboda izražavanja i pravo na privatnost. Ipak, koliko je od toga učinjeno nije poznato. Posljednja i finalna verzija sporazuma koja je objavljena krajem 2010. godine i dalje, tvrde nezavisni pravni stručnjaci, ograničava slobode i prava korisnika, no većina posla u prihvaćanju usmjernica spornog ugovora već je napravljena.
Ugovor potpisan, Poljaci prosvjeduju
Krajem siječnja predstavnici dvadeset i dvije članice Europske unije potpisali su ugovor, no sve to napravljeno je uz uz buku tisuća poljskih prosvjednika koji su na ulicama izrazili svoje nezadovoljstvo spomenutim potezom. Na potpisivanje čekaju još samo Njemačka, Cipar, Estonija, Nizozemska i Slovačka, a ratifikaciju ugovora mora obaviti i Europski parlament. A tu će, ako se promatra potez Kadera Arifa, francuskog europskog parlametarca koji je trebao nadgledati proces ugovaranja, a koji u znaku protesta dao ostavku, ipak biti problema. Arif je tako u obraćanju na svojoj internet stranici izjavio kako je Europska unija pokušala po pitanju ACTA-e imati što manje javne rasprave te da su sporazum desno orijentirane grupe pokušale ubaciti u legislativu bez nadzora:
-Ovaj ugovor imati će velike posjedice na živote građana, no ipak je sve napravljeno da se Europski parlament spriječi u davanju svog mišljenja. Zato danas, kada odašiljem ovo izvješće za koje sam zadužen, želim poslati jasan signal i uzbuniti javno mišljenje u vezi ove neprihvatljive situacije. Neću više sudjelovati u ovoj maskradi, zaključio je parlamentarac.
Ipak, potpisivanje sporazuma ne znači da se ACTA počinje provoditi. Ugovor još treba ratificirati Europski parlament, a glasovanje je zakazano za ovo ljeto. Za razliku od Amerikanaca, europski parlamentarci bar imaju priliku reći svoje mišljenje. Naime, Obamina administracija je već zaključila kako demokratsko glasovanje u njihovoj zemlji nije potrebno budući da je spomenuti ugovor – „izvršni dogovor”.