Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

U kulturno dobro Republike Hrvatske upisano 546 naslova franjevačke knjižnice

01.02.2017. 23:00
U kulturno dobro Republike Hrvatske upisano 546 naslova franjevačke knjižnice


Rješenjem Ministarstva kulture potpisanim 29. prosinca 2016. godine, Zbirka starih i rijetkih knjiga knjižnice Samostana franjevaca trećoredaca sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću (Galevcu) postala je kulturno dobro Republike Hrvatske. I to naslovi upisani u Inventarnu knjigu od rednog broja 1 do rednog broja 546. Ujedno je to i 23. zaštićeno kulturno dobro na području Općine Preko.
– U tri godine dobili smo dva velika priznanja! Najprije je 2013. država kulturnim dobrom zaštitila Inventar zbirke Samostana sv. Pavla Pustinjaka. Rekao sam tada da je to kruna moga rada, priznanje za sav trud koji sam uložio u obnovu samostana. A proglašenje knjižnice kulturnim dobrom dodatna je potvrda i samo mi je žao što to nije mogao doživjeti fra Nikola Gregov, koji je godinama marljivo popisivao građu, izradio dva kataloga, abecedni i stručni, komentirao je nedavno pristiglo rješenje Ministarstva kulture fra Božo Sučić, gvardijan franjevačkog samostana na Školjiću.
Postupak je, kaže, prije pet, šest godina pokrenuo Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Zadru, nekoliko puta u samostan su dolazili i profesori sa Sveučilišta u Zadru i mnogi stručnjaci koji su proučavali knjižnu građu
Peto izdanje Marulićeve „Judite” iz 1527. godine
– Broj zaštićenih naslova je impresivan i velik, budući da je riječ o zapravo maloj biblioteci u malom samostanu. Mnogo je veći značaj koji je samostan imao u duhovnom i svjetovnom životu Preka, Ugljana i Zadra proteklih stoljeća, govori gvardijan, koji već dva desetljeća marljivo obnavlja samostan.
Među najvrijednijim i najstarijim knjigama svakako je peto izdanje Marulićeve „Judite” iz 1527. godine, tu su i mnogi glagoljski misali i brevijari tiskani u Rimu. Ukupno je u samostanskoj knjižnici, koja se spominje u drugoj polovici 15. stoljeća, 4654 naslova u 7092 sveska knjiga i periodike. U knjižnici ima nekoliko djela iz 16. stoljeća, deseci knjiga iz 17. i 18. stoljeća… Uređenje knjižnice započeo je 1925. godine fra Šime Vladović, u sređivanju građe do Drugoga svjetskog rata sudjelovali su i učenici gimnazije, a od 1953. godine ponovno fra Vladović. Od 1975. godine o knjižnici se brinuo fra Nikola Gregov.
– Od 1446. godine, kada su franjevci trećoredci došli na Školjić, uvijek je jedan fratar bio potpuno posvećen knjigama. O samostanskoj knjižnici ne može se govoriti bez da se spomene glagoljaš fra Šimun Klimantović, koji je bio i gvardijan, fra Mihovil Nižić, Dragutin Parčić, fra Marko Kuzmić i fra Nikola Gregov, bez čijega truda ne bismo imali današnju knjižnicu, nabraja fra Božo.
Djelovala i Hrvatska katolička tiskara don Ive Prodana
U sklopu samostana je od 1930. do 1943. godine djelovala Hrvatska katolička tiskara don Ive Prodana, koja je zbog Talijana morala iseliti iz Zadra, a potkraj 60-ih godina 20. stoljeća u toj je zgradi Poljoprivredna zadruga iz Preka imala mali ugostiteljski objekt. Franjevcima je otok darovao zadarski plemić Bartolomeo de Milano. Prije njih na Školjiću su živjeli pavlini, čijem je zaštitniku sv. Pavlu Pustinjaku posvećena samostanska crkva. Stoljećima je otok bio središte vjerskog, kulturnog i prosvjetiteljskog života, u 17. stoljeću, zbog kuge, bio je lazaret i fratri su morali iseliti na imanje na Puntamiku. Dvojica su ostala njegovati bolesnike, a kada su se vratili, u strahu od širenja zaraze, spalili su sav drveni namještaj, s njim, vjerojatno, i mnoge dokumente i umjetnine. Prisjeća se fra Božo što je sve zatekao kad je 1997. po vlastitoj želji stigao na otok i koliko mu je vremena trebalo da „pohvata konce” burne samostanske prošlosti.
Otjerali ih partizani
– Kad sam došao na Školjić, čvrsto sam odlučio da ću započeti s obnovom samostana, a primarni cilj, osim same zaštite, bio je da mu vratimo izvornost i stari sjaj s početka 20. stoljeća, kada su fratri na otoku držali nižu gimnaziju. Koliki je značaj ta škola imala u ono doba, najbolje se vidi po tome da je 1925. bilo čak 95 učenika. Dolaskom komunističke vlasti samostan je nacionaliziran, a većina fratara morala je otići, prepričava gvardijan što je sve zatekao u dokumentima. Kad su došli partizani, kaže, uzeli su cijeli školski inventar, knjige, prirodoslovni kabinet, namještaj, i odnijeli ga u neku školu u Zadru, a umjesto fratara u samostan su smjestili svoje „priučene” učitelje, koji su trebali brzinski opismeniti narod.
– Godine 1956. više od pola samostana formalno je nacionalizirano i tada je počela stagnacija. U samostanu su ljetovala djeca poginulih boraca, bio je učeničko ljetovalište, a potom je do 1991. dječjim odmaralištem upravljalo društvo Naša djeca. Te godine samostan je vraćen Crkvi i to je prvi objekt u neovisnoj Hrvatskoj koji je vraćen vlasniku. Dosta je starina propalo, a u jednom sam zapisu pronašao da je samostan nekad posjedovao jednu vrijednu ikonu, koja je nestala u svim tim previranjima, prisjeća se.