– Da još Velebit nije na svome mjestu kao i ovo plavo more koje ovakvog nigdje nema na kugli zemaljskoj, ja bih se pitao gdje sam to zalutao. Ovdje je Amerika. Čuvajte ovu prekrasnu zemlju i njezina prirodna bogatstva, govori Ante Miletić, koji će, ako ga zdravlje posluži, u Rtinu doći proslaviti i 100. rođendan
Posljednji put Ante je u Rtini bio 1920. godine. Njegov otac Andrija Miletić kao 15-godišnjak otisnuo se 1901. Godine iz Rtine trbuhom za kruhom prema Italiji, a odatle dalje brodom prema Sjedinjenim Američkim Državama. Zaposlio se kao rudar u državi Minnesota i tamo se oženio Marijom rođenom Papa, iz mjesta Majkova kod Slanog (Dubrovnik), koja je u Americi radila kod svoje sestre. Na zamolbu roditelja i svoje četiri sestre Andrija se vraća u Hrvatsku sa suprugom i svoje devetero djece (nastarija sestra, deseta u obitelji, ostala je u SAD-u), među kojom je bio i tada petogodišnji Ante. Siromaštvo kraja u kojemu je u ono vrijeme samo “rastao kamen” ubrzo topi njegove ambicije te se nakon mjesec dana provedenih u Rtini seli s obitelji u ženino mjesto Majkovo. Budući da im ni tamo ne cvjetaju ruže, kupuju povratnu kartu te se opet vraćaju u Ameriku. I, evo, u 2011. godini Ante Miletić Toni u pratnji sina Michaela, sinovca Mate i rođaka pokojne mu majke Marije Marka Tešije dolazi u Rtinu…
Na ognjištu nakon devet desetljeća
Pokretljiv, veseo i još izvrsnog zdravlja barba Ante nakon brojnih upućenih mu poziva udovoljio je bliskim rođacima, dvojici braće Mati i Marinku Miletiću (Šantovim), čuvenim rtinskim ugostiteljskim djelatnicima, te je po drugi put nakon devet desetljeća došao obići i posjetiti ognjište svoga pokojnog oca Andrije.
Barba Ante imao je vrlo težak život. Budući da je bio odličan učenik, uspješno je završio medicinski fakultet te je do mirovine radio kao liječnik specijalist kardiolog u svojoj privatnoj klinici. Vrstan je glazbenik, posebno mu “leži” klarinet. Supruga mu je bila Amerikanka njemačkih korijena i preminula je unazad nekoliko godina. Zajedno su na svijet donijeli šestero djece, četiri sina (od kojih su dvojica također liječnici) te dvije kćeri.
– Odlučio sam prije smrti udovoljiti rođacima i posjetiti ovu divnu i dragu hrvatsku grudu na koju sam prvi put nogom stupio još davne 1920. godine. Iako u ono vrijeme Rtina nije bila ovakva kao danas, meni je kao petogodišnjaku bila i ostala lijepa i draga. Još mi se motaju po glavi oni prekrasni i neponovljivi pejzaži s morem, Velebitom i zalaskom sunca, oni siromašni, ali divni ljudi i brojni rođaci mog pokojnog oca Andrije, koji su nas u ono vrijeme posjećivali. Također se sjećam svog divnog oca, a posebno majke, koja nije od početka velikodušno doživljavala dolazak ovdje u siromaštvo, ali na sve je pristajala zbog velike ljubavi koju je gajila prema ocu i desetero svoje djece, priča nam Ante kojeg smo posjetili kod njegovih domaćina i rođaka u Miletićima u blizini Paškog mosta.
Nema ovog nigdje
– Ja sam oduvijek održavao na neki način kontakt i s očevim i s majčinim rođacima u Hrvatskoj. S posebnom smo pozornošću pratili rađanje slobodne Hrvatske početkom devedesetih godina. Ratne strahote koje su se događale našem narodu tijekom Domovinskog rata teško smo podnosili. Mi smo isto pomagali na razne načine koliko smo mogli, zbog čega smo ponosni. Hrvatska je bogodana zemlja. Moja draga Rtina toliko je napredovala, toliko se izgradila i postala neprepoznatljiva. Da još Velebit nije na svome mjestu, kao i ovo plavo more koje ovakvog nigdje nema na kugli zemaljskoj, ja bih se pitao gdje sam to zalutao. Ovdje je Amerika. Čuvajte ovu prekrasnu zemlju i njezina prirodna bogatstva, reći će nam pomalo teškim, ali ipak hrvatskim izričajem barba Ante Miletić.
Antin sin Michael također nije krio svoju očaranost ljepotama Rtine i Hrvatske te nam je pola na hrvatskom pola na engleskom rekao:
– Ja, kao i moja braća i sestre, ljubim Hrvatsku svom svojom dušom jer to je domovina naših roditelja, djedova i baka te pradjedova. Ovakve ljepote nema nigdje. Ono što smo mi gledali na fotografijama u stvarnosti je sasvim nešto drugo. Svojim rođacima obećao sam da ću učiniti sve da svi naši rođaci i prijatelji iz Amerike dođu što prije u Rtinu. Vjerujte, neće proći dugo vremena da ćemo se opet vidjeti na ovom mjestu, kaže Michael.
Svima je pomagao
Dok smo razgovarali s našim sugovornicima oko nas se okupilo mnoštvo bližnjih i daljnjih rođaka barba Ante. Svi oni došli su ga pozdraviti, zagrliti, stisnuti mu ruku, čuti neku novu vijest iz Amerike te mu zahvaliti za dolazak. Pored veselih i razgovorljivih domaćina braće Mate i Marinka Šantovih, okupili su se i ostali članovi njihovih obitelji, supruge im Milka i Nada, djeca Ana i Ivica te Marinko i Mladen, kao i brat im Ante i sestre Dragica, Karmela i Ana.
Izražavajući veliku radost što pored njih sjedi vremešni im rođak Ante i ostali njegovi “Amerikanci”, Mate i Marinko otkrili su nam jednu zanimljivost.
– Godine 1969., u vremenu kada smo radili kao gastarbajteri u Njemačkoj, nekako smo preko naših rođaka pomoraca došli do adrese rođaka Ante u Americi. Napisali smo mu pismo u kojem smo ga uz ostalo pitali postoji li bilo kakva šansa da nam napravi papire kako bismo otišli u Ameriku. Na naše opće veselje povratno pismo nam je došlo za desetak dana i u njemu je bilo tzv. garantno pismo kojim nam je bio otvoren put u Ameriku. Poslije podužeg razmišljanja pisma smo uskoro bacili. Došli smo do zaključka da se više nikada nećemo vratiti u Rtinu ako odemo. Našem Anti, dobrotvoru i humanom čovjeku koji je mnogim našim ljudima pomogao pri odlasku u Ameriku, poslali smo pismo zahvale te smo ga o svemu podrobno obavijestili. Nakon boravka u Berlinu 1969. godine vratili smo se kući i mislimo da nismo pogriješili, kažu Miletići.
Na odlasku smo barba Anti zaželjeli puno zdravlja i sreće, a on nam je čvrsto obećao da će, ako ga zdravlje posluži, stoti rođendan doći proslaviti u Rtinu, u svoju Hrvatsku.
najnovije
najčitanije
Košarka
NBA liga
Zubac ostvario još jedan “double-double”, ali Dončićev Dallas je slavio
KK Zadar
Premijer liga, 32. kolo
Žuta injekcija za doigravanje
Županija
vrijedan cilj
Privlački azil organizira fantastičnu radionicu “Paint & wine with dogs”
Zadar
centar za kreativne industrije
Za zadarske poduzetnike uskoro besplatna radionica
Hrvatska
raskol u mostu
Selak Raspudić: Od liste za EU parlament sam odustala zbog Marina Miletića
Nogomet
TRENER MLAĐIH KATEGORIJA
Zadarski trener Patrik Puljić o borbi s bolešću: ‘Najteža faza bila je suočavanje s dijagnozom…’
Zadar
velika promjena
NOVI KONCEPT Od sljedeće godine uvodi se devetogodišnje obrazovanje. Evo kako će funkcionirati
Crna Kronika
NAPAD
TEŽAK NAPAD U VIRU: Staklenom bocom i fizičkom snagom udario 53-godišnjakinju, ozlijeđena je
Rukomet
bliži se kraj sezone
Dvije generacije Zadrana potvrdile titulu prvaka Dalmacije
Zadar
NIZ ŠALJIVIH KOMENTARA