Zadre, lipi sa svake bande…

Kažu da je ljepota u očima promatrača, ali ove vidike kao da svi gledamo istim očima, kao da ovdje stvar ukusa uopće nije važna, kao da je ta ljepota jednostavno – činjenica. Doduše, zbog ljubavi prema svom gradu nekad je teško biti objektivan i ostati ravnodušan. Onima koji ga vole, Zadar je prekrasan, s koje god točke gledali

Razvojem turističke ponude pratimo svjetske trendove i želimo da naši  gosti uistinu dožive Zadar.  Sad se Zadar može doživjeti  sa zemlje, iz zraka, s mora,  čak i ispod mora, ali dobri  stari vidikovci nikad ne gube  svoju draž, posebno kad su ti  vidikovci spomenici kulture i  sami već imaju priču. Tako  zvonik Sv. Stošije, Kapetanova kula, vidikovac na zaobilaznici i zadarska riva nikad  ne izlaze iz mode.
Zvonik Sv. Stošije visok je  oko 60 metara, a za razgledavanje je otvoren još  2002. godine. Samo penjanje  serpentinama starog zvonika  već je doživljaj koji postaje  potpun prvim pogledom na  Zadar. Kod ovog vidikovca je  zanimljivo što pogled “puca”  na sve strane, kao da si u  sredini grada. Vidi se gradska  jezgra u punom svom sjaju, s  dominantnom Kalelargom,  razgranatim uličicama i Sv.  Donatom u podnožju, zatim  zadarsko otočje, čak i kvarnersko te noviji dio grada i  zaleđe. Na zvoniku turisti dobiju kompletniju sliku Zadra i  svega što su obišli pješice.
Neiskorištena  Kapetanova kula
Na vrhu zvonika i inspiracija umjetnika je na vrhuncu, a tamo nisu rijetki ni  romantični trenuci, poput  prosidbe.
I domaći vole povremeno  doživjeti ljepotu na zvoniku, a  s početkom uskrsnih praznika  sve se više stranaca penje  gore. Mi smo tamo zatekli  troje njemačkih turista koji su  upravo sabirali dojmove po  silasku sa zvonika.
– Uživali smo u pogledu.  Sve je prekrasno, to što se  vidi u svim smjerovima, što  ima toliko crkvi, predivna su  zvona. Sve smo fotografirali.  Nije se bilo teško ni popeti  gore, voljeli bismo opet doći  na ljeto, rekli su Ingo, Eva i  Sandra iz Leipziga.
Šetnjom kroz gradske ulice  vrlo brzo turisti dolaze do još  jednog krasnog vidikovca,  Kapetanove kule. Ipak, može  se dogoditi da će naići na  zatvorena vrata jer je kula  prije svega galerija, a turistička vrijednost je u njezinoj nekadašnjoj ulozi u  obrani grada od Turaka, kao i  u divnom pogledu. No u  turističke svrhe, smatra Konstantin Kostov, voditelj galerije, Kapetanova kula nije  dovoljno iskorištena.
– Galeriju Kapetanova kula  koristi Hrvatsko društvo likovnih umjetnika i tijekom  sezone stalno ju držimo otvorenom za turiste. Ipak,  smatram da ju treba bolje  turistički valorizirati i koristiti  za razgledavanje i za organizaciju raznih kulturnih događanja. U tom smjeru sam  pokušao razgovarati s Turističkom zajednicom grada Zadra i nekim turoperatorima koji bi, recimo, grupe s kruzera uputili na razgledavanje kule. No moj prijedlog nije naišao na razumijevanje, priča Kostov.
Kako kaže Kostov, turisti  idu s vodičima preko Trga pet  bunara i okreću se, žele se  popeti na kulu, ali vodič to  nema predviđeno u svom obilasku.
– Kad sam 1978. godine  došao u Zadar, kula je bila  kao smetlište na kojem su se  okupljala djeca. Pokrenuli  smo akciju da je HADLU  dobije na korištenje za  izložbeni prostor, ali ta je  ideja ismijavana sve dok gradonačelnik nije postao Ivica Maštruko koji je odobrio  prijedlog. Kroz akcije sa Zavodom za zaštitu spomenika,  Ministarstvom kulture i Gradom Zadrom kula je  uređena, postavljeno stepenište, a nakon niza vrlo kvalitetnih i važnih izložbi, Kapetanova kula je uvrštena na  popis značajnih galerijskih  prostora u Hrvatskoj, priča  Kostov.
Kostov 25 godina radi kao  voditelj galerije, ali kako  kaže, i kao restaurator.
– Sam sam dosta toga popravio i montirao, organizirao čišćenje izvana sa zadarskim alpinistima. Ili sam  ja doma u kuli ili je kula  doma u meni. I zato mi je žao  da taj krasan prostor nije  bolje iskorišten, ističe Kostov.
A pogled s kule oduzima  dah. Iz crvenih krovova izviruju zvonici i na što god  upreš prstom, veže se zanimljiva priča koja najčešće  ostaje neispričana.
Dan pozdravlja noć
Jedan od zadarskih vidika  zbog kojeg u posljednje vrijeme turisti sve češće dolaze  je zalazak sunca, koji je svojevremeno “reklamirao” čak i  Alfred Hitchcock. Ljepota zadarske rive još je više narasla  od kad su tamo moderne  instalacije Morske orgulje i  Pozdrav Suncu. Ljudi najviše  vole obići zadarsku rivu u  zalaz sunca i uz zvukove koje  proizvodi more promatrati  svaki dan drugačiju nebesku  igru oblaka i sunca. Boje se  na nebu izmiješaju i zrcale na  moru kao da svaki put dan  priređuje svečanu dobrodošlicu noći. Kad vatrena kugla napokon “upadne” u more, preostaje gledati svjetlosnu priredbu inspiriranu Suncem na spomeniku napravljenom njemu u čast.
Od Poluotoka, stare jezgre,  sve je počelo i nakon toliko  godina zasigurno je najljepši  dio Zadra, ali pogled na cijeli  grad s vidikovca na obilaznici  jednako je fascinantan. I taj  dio grada turistički je neiskorišten, ako se ne računa  zaustavljanje na vidikovcu u  automobilima radi romantične  atmosfere koju stvara pogled.
A zelenilo, obiteljske kuće,  pa zgrade iz kojih iskače pet  nebodera, pa srebrna “peka”,  Dvorana Krešimira Ćosića  koja odražava zadarsku ljubav prema košarci, zatim  Puntamika i Poluotok obgrljeni morem i otocima…  sve to je zasigurno pogled  koji dugo zadržava pažnju pa  je tom prometnicom često  teško koncentrirano voziti  bez da oko “pobjegne” prema  privlačnom prizoru.
Kažu da je ljepota u očima  promatrača, ali ove vidike  kao da svi gledamo istim  očima, kao da ovdje stvar  ukusa uopće nije važna, kao  da je ta ljepota jednostavno –  činjenica. Doduše, zbog ljubavi prema svom gradu nekad  je teško biti objektivan i ostati  ravnodušan. Onima koji ga  vole, Zadar je prekrasan, s  koje god točke gledali.