Jezgra zdravije politike

Upravo vrijeme najvećeg nepovjerenja prema političkim strankama i političarima općenito, koji „glavinjaju” u višegodišnjoj gospodarskoj krizi upinjući se najviše kako svoju glavu održati iznad vode, dvoje bivših SDP-ovaca Mirela Holy i Ljubo Jurčić, dobro su ocijenili kao pravo za osnivanje svojih stranaka.
Mirela Holy osnovala je Održivi razvoj Hrvatske, skraćeno OraH, želeći i metaforički najaviti čvrstoću i principijelnost u radu, a Ljubo Jurčić čije su gospodarske vizije ostale neostvarene nije odustao od svojih zamisli ekonomskog razvoja smatrajući s pravom kako su se vodeće stranke previše zaokupljale povijesnim (ne)istinama i ideološkim prepucavanjima prepuštajući Hrvatsku konstantnom ekonomskom nazadovanju.
OraH i Napredna Hrvatska prezentirani su kao jezgra zdravije politike, kojoj je u interesu opće dobro, razvoj, ekologija, ljudska prava i socijalno-ekonomski napredak. Reče Jurčić, ostavit će se povijesti i religije, a uhvatiti ekonomije, a Holy najavi unutarstranačku demokraciju, održivi razvoj, ekologiju, ljudska prava… Reklo bi se, poznata priča, još dva politička pokušaja koja će završiti kao lak zalogaj velikih stranka sa nekoliko mizernih postotaka potpore. Nema straha od OraH-a. Moguće, no ima li se u vidu činjenica kako se radi o političarki s iskustvom koja, izgleda, ne odustaje tako lako, ne bi trebalo unaprijed odbaciti njezinu „solo karijeru”.
Holy je zbog afere mailovi, u kojoj nije pokupila novac, već je neoprezno pokušala intervenirati za nekoga, podnijela ostavku na mjesto ministrice zaštite okoliša, a sada je tu principijelnost politički kapitalizirala. Pametno je, kako je i obećala, nakon neprihvaćanja njezinih amandmana, okrenula glavu i od svog nasljednika ministra Zmajlovića i od svoje stranke SDP-a i sad gledajući građane u oči može pričati o vjerodostojnosti. Sve ono što je izgubila mudra Holy politički može vratiti i naplatiti, naravno ako i u svojoj novoj stranci nastavi inzistirati na vjerodostojnosti u politici.
Naime, dvije najveće stranke SDP i HDZ moraju trošiti snagu kako bi držale „na uzdi” svoje članstvo, konstantno zabrinute hoće li netko iz tih velikih političkih mehanizama ispasti kao kotačić u nekoj novoj aferi koja bi se svaki čas mogla zakotrljati, HNS glumi velikog političkog igrača u vladajućoj koaliciji, Laburisti su se od početnog zaleta, uspavali i poblijedili pa ne izgleda posve nemoguće da OraH do parlamentarnih izbora i izraste u treću političku snagu u zemlji.
Istodobno kako se Hrvatska unatoč svim naporima Milanovićevih ministara teško nosi s krizom, mogućnosti Jurčićeve Napredne Hrvatska mogu samo postajati veće. Stoga je posve jasno da ni Holy, ni Jurčić nisu napamet odabrali vrijeme za osnivanje svojih stranka.
Ostaje za vidjeti hoće li ovo biti poželjno mijenjanje lica politike ili politika kratkog daha kao i to hoće li ekonomist Jurčić kada registrira Naprednu Hrvatsku ili stranku sličnog imena, potaknuti gospodarski rast temeljen na izvozu ili će građani zaključiti kako su političke stranke – jedino čega imamo za izvoz.