Sramota duga 25 godina

Građani se prolazeći pored njih zgražaju, turisti znatiželjno snimaju, a srbijanski političari i mediji, od prigode do prigode, izdašno ih koriste kao “dokaz ustaškog pogroma nad Srbima u Zadru”. Da, riječ je o miniranim, razorenim kućama (bivših) građana Zadra srpske nacionalnosti koje ni nakon punih 25 godina nisu uklonjene, a koje predstavljaju danas ne samo spomen na nemile ratne dane, nego i izvor opasnosti za sigurnost i zdravlje građana. O užasu urbane estetike u srcu grada starog tri tisuće godina – da i ne govorimo.
Zadrani koji su boravili u svome gradu tih ratnih 90-ih godina prošlog stoljeća, sjećaju se nerijetkih noćnih detonacija koje bi dopirale upravo uslijed miniranja kuća. Nažalost, to je jedna od tabu tema naše recentne prošlosti, posebice iz razloga što usprkos apsolutnoj vojno-političkoj kontroli grada u ratnim uvjetima, nijedan počinitelj tih kaznenih djela nije lociran, uhićen, pa ni osuđen. To je, dakako, ostavilo dojam da se nije radilo o pojedinačnim ekscesima već organiziranoj aktivnosti tadašnje politike koja je rukovodila ovim područjem.
Kako god bilo – prošlo je od tada četvrt stoljeća! Rat je daleko iza nas, zemlja je od tada doživjela duboke transformacije postavši u međuvremenu članicom Europske unije, društva najnaprednijih demokratskih zemalja.
Zato nema opravdanja jer je nevjerojatno da Grad do danas nije uklonio te otužne, neprimjerene, ružne ožiljke s urbanog lica Zadra.
Tema za bildanje tenzija
Još u kolovozu 2013. bilo je evidentirano 109 takvih objekata na području Grada Zadra, a tri godine ranije, dakle 2010., bilo ih je samo sedam više, tj. 116.
Za razliku od 1991. kada samoproglašeni “mineri” nisu pitali za dozvole rušenja tih kuća, sada se gradskim vlastima u uklanjanju njihovih ruševina ispriječila pravna procedura. Još početkom 2013., tadašnji dogradonačelnik Dražen Grgurović upozorio je kako cjelovito rješenje tog problema zapinje zbog toga što vlasnici tih kuća, od kojih je veliki dio u Srbiji, ne daju suglasnost za njihovo uklanjanje. Najpoznatiji je bio slučaj javne polemike između Gavrila Kovačevića, sina vlasnika nekad poznatog restorana “Složna braća”, kada je Kovačević osporavao Grgurovićeve tvrdnje da su rušenja u Molatskoj ulici u Zadru provedena uz suglasnost vlasnika.
Dio srbijanskih političara temu miniranih srpskih kuća u Zadru koriste u bildanju tenzija između Hrvatske i Srbije pa tako zastupnik Srpske napredne stranke u Narodnoj skupštini Srbije, Miodrag Linta, upućuje bivšem premijeru Zoranu Milanoviću i zadarskom gradonačelniku Kalmeti pisma, opisujući sudbinu tih objekata kao posljedicu “terorističkih akcija za vrijeme rata”. Od Kalmete je, u ožujku ove godine, Linta javno zatražio obustavu uklanjanja ruševina bez suglasnosti njihovih vlasnika. O pismu Kalmeti, dakako, Linta je upoznao i prvog potpredsjednika Vlade u Beogradu Ivicu Dačića kao i predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu Milorada Pupovca.
Nesporno je da je privatno vlasništvo u civiliziranim europskim zemljama nepovredivo, pa tako i u Hrvatskoj, ali je činjenica da prema zakonu o građevinskoj inspekciji javna vlast ima zakonsku mogućnost i pravo intervencije u privatno vlasništvo ako prijeti, između ostaloga, i opasnost po zdravlje i sigurnost građana.
Urbano ruglo
Ipak, činjenica je da se ruševina “Složne braće”, to urbano ruglo usred grada, ni nakon 25 godina ne uklanja, iako već na prvi pogled izaziva sablazan, između ostalog, i sa sigurnosnog i ekološkog motrišta. Postavlja se pitanje: tko tu udara ritam: bivši vlasnik koji možda nikada neće dati suglasnost jer je sretniji stanjem u kojem će njegova ruševina figurirati kao simbol “ustaške represije”, odnosno izvjesni Miodrag Linta koji o tome politizira i piše Dačiću i Pupovcu – ili će taj problem riješiti hrvatska javna vlast!?
Što se pak tiče Miodraga Linte koji u tome vidi “terorističke akcije Hrvata” uperene prema Srbima, on bi možda i bio donekle vjerodostojan da je pokoju riječ u Narodnoj skupštini Srbije prozborio i o terorizmu njegovih sunarodnjaka koji su u nekoliko godina okupacije hrvatskog državnog područja pod tzv. krajinom minirali na stotine kuća tamošnjih Hrvata koji su prije toga istjerani iz svojih domova po diktatu provedbe plana velike Srbije.