Dok bukve njišu grane

Gradske vlasti dopustile su da Poluotok crkne, da se srami zidina u kojima je stoljećima punim plućima disao. Nekompetentnost i nedostatak sluha za glas naroda te samouvjerena sigurnost u “bogodane” položaje učinili su svoje
Gdje je sad oporba koja skače na svaku trivijaliju, a o ovome nema ništa, a kamoli pametno za reći? Gdje su zeleni koji se jesu oglasili, ali nisu djelovali i koji će kasnije vjerojatno organizirati neku žalopojnu post festum tribinu?

Jedina riječ koja mi je  pala na pamet i na jezik  kad sam čula da će iščupati palme ispred Sv. Šime  bila je – zašto? (Dobro,  plus par sočnih psovki).  „Kome, pobogu, one smetaju?” upitao me nekidan  jedan šokirani sugrađanin. Ni ja ni on niti  brojni sad već ljuti sugrađani nisu mogli vjerovati da je netko  donio takvu odluku. I da je (oh!) planira  provesti u djelo.
Isto tako su izvan pameti i unutar džepa  za sitne pare lani zabetonirali i komad rive.  Napravili su platoe za tri-četiri štanda i  zajedno s onima na šetnici (polušetnici?!)  upropastili divni pogled koji tamo od vrata  Sv. Krševana s jedne strane poluotočnog  carda puca na more, Ugljan, Sv. Mihovil…
Palme ispred Sv. Šime tako su lijepe,  otkrivaju sasvim novi dio Poluotoka kad se  krene od trga. One, pa Kolona, pa platane  kod Skoblara, pa Pet bunara, pa perivoj  Jelene Madijevke, pa Foša, pa park Nazora… Skladno figuraju baš uz tu narančasto-bijelu, mediteransku fasadu crkve. Vazdazelene palme, i zimi je kraj njih  toplo prolaziti.
Koliko vas ima doma slike s nekih  vjenčanja baš pokraj tih palmi? A koliko  tek turista te palme ima na svojim slikama,  eh…
Sjećaju se mnogi kada je u tom kutku  Poluotoka bilo puno življe nego sada. Gdje  je sad DM bio je restoran Dalmacija. Iza  odavno zatvorenih vrata Kneževe palače  bila je nekad Gradska knjižnica. Pokraj nje  bila je turistička agencija, malo dalje butiga Kamenskog. Baš znakovito…
Sjećaju se Zadrani da su se pokraj ovih  palmi nekad i automobili parkirali, no  tome su neki pametni ljudi na vrijeme stali  na kraj.
Sad su pak neki ljudi odlučili maknuti  zelenilo. Treba li nam stvarno još jedan  brisani prostor, još jedan kameni trg bez  zelenila? Kažu da palme „zaklanjaju”  bočnu fasadu. Jeste li vi to primijetili?  Nisam ni mislila da jeste. Samo čekam da  nam kažu da su te palme u biti zasadili  prokleti komunisti koji su s njima htjeli  sakriti crkvu i odvratiti vjernike od odlaska  na misu.
Kompleks Kneževe i Providurove palače,  mjesta iz kojeg su nekad od matičara  izlazili sretni mladenci, danas trune, Galerija umjetnina je zatvorena, Muzej grada  je na čekanju…
I tako dakle, od svih neiskorištenih prostora koji zjape prazni, mutnih stakala i  razbijene žbuke, prioritet je porušiti te  jadne palme, maknuti te otoke sa zelenilom, sve popločati i čekati izbore.
Nekom je valjda zafalio koji milijun,  standardni dobitak na lo… ovaj, natječaju,  idejni projekt koji garant odnosi prvo mjesto, pa da se krene u suludu realizaciju,  čupanje stabala, maćuhica, tulipana…  Valjda za jedan „ozbiljan projekt” ne bi  bilo dovoljno da su predložili popločavanje  ružnog sivog asfalta kamenom (možda  eventualno još koja klupica i eto mjesta za  šetanje i druženje). Neee, trebalo je tu još  nešto, smjelo i radikalno, što će opravdati  novce i odlučnost. Čupanje stabala! Ma  divno su se toga dosjetili, blago ocu, blago  majci, ali nisu računali na to da će se  Zadrani ipak na to namrštiti, podignuti  obrvu i zapitati se: „Koji k…?!”
Gradske vlasti dopustile su da Poluotok  crkne, da se srami zidina u kojima je  stoljećima punim plućima disao. Nekompetentnost i nedostatak sluha za glas naroda te samouvjerena sigurnost u “bogodane” položaje učinili su svoje.
Ne njišu se palme, dragi moji, njišemo se  mi, naginjemo se kako vjetar puše i ništa  nam ne smeta. Da nam nije studenata,  vjerojatno ne bismo ni znali da imamo  pravo pobuniti se kad nam nešto smeta,  reći to naglas.
Gdje je sad oporba koja skače na svaku  trivijaliju a o ovome nema ništa, a  kamoli pametno za reći? Gdje su zeleni  koji se jesu oglasili, ali nisu djelovali (u  Hrvatskoj postoje 52 udruge za zaštitu  okoliša!) i koji će kasnije vjerojatno  organizirati neku žalopojnu post festum  tribinu? Gdje su ti konzervatori koji su  navodno “amenovali” projekt? A gdje  smo mi? Gdje je naša građanska snaga?  Ako je već previše za očekivati da se  lancima zavežemo za palme koje su nam  toliko drage, hoćemo li makar za njih  dignuti glas ili zauvijek šutjeti i pitati se  što li nas je to snašlo dok smo sjedili na  kauču i gledali sapunice?