Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Formula uspjeha: stručnost, mladost, iskustvo i povjerenje!

02.02.2012. 23:00
Formula uspjeha: stručnost, mladost, iskustvo i povjerenje!


Učenici “Vice Vlatkovića” redovito su najbolji na natjecanjima, a obraz školi osvjetlao je i njihov nekadašnji učenik Ivan Antonić koji je nedavno primio i stipendiju Billa Gatesa za projekt KiDnect, koji uz pomoć specijaliziranog softvera i uređaja Kinect pomaže djeci koja su oboljela od cerebralne paralize


Strukovna škola Vice Vlatkovića odavno je odmakla od onog imidža s početka ovog stoljeća, a to je da tu školu upisuju samo oni koji je žele završiti što prije i jednostavnije. Danas, njezini učenici redovito su najbolji na natjecanjima, a obraz školi osvjetlao je i njihov nekadašnji učenik Ivan Antonić, koji je nedavno primio i stipendiju Billa Gatesa za projekt KiDnect, koji uz pomoć specijaliziranog softvera i uređaja Kinect pomaže djeci koja su oboljela od cerebralne paralize.
– Da bi iz škole uopće izašli učenici kao što je Ivan Antonić i da bi stekli sve kompetencije u tom zanimanju, potrebna su dva preduvjeta; materijalna sredstva, ali i kadrovi kao što ih mi i imamo. Jer, nema te opreme koju možeš imati ako nemaš ljude koji su stručno osposobljeni za to, a i koji se dodatno usavršavaju, pojašnjava ravnatelj Strukovne škole Vice Vlatkovića Tihomir Tomčić, ponosno predstavljajući svoja tri profesora; magistru inženjerku elektrotehnike i računalnog inženjerstva Mariju Ćorić te diplomirane inženjere elektrotehnike Džemaila Spahića i Antu Ivanca.
Programski prikaz Taj Mahala
Svi oni zaslužni su za sve veće uspjehe njihovih učenika, pa tako ne čudi podatak da Marija Ćorić sa svojim učenicima oko domaćih zadaća komunicira preko e-maila putem kojeg joj učenici šalju svoje najnovije radove. Ponosno nam pokazuje najnoviji rad crtanja u programskom jeziku na cijelih 17 stranica, a koji je pokazao pri učitavanju ni manje, ni više nego grb nogometnog kluba Barcelone.
– Što će nacrtati je njihova ideja i izbor, meni je bitan kod koji oni realiziraju, pojašnjava Ćorić, dodajući kako se do sada nije dogodilo da učenik ne „napiše” svoj domaći rad. Za drugi rad koji nam je pokazala, programski prikaz Taj Mahala, potrebno je minimalno tri do četiri dana intezivnog rada, kaže, no i to je njezin učenik napravio bez problema.
– Kada ih nešto zanima, onda će to raditi koliko god treba. U C++ programu jedan učenik je tako objedinio cijelo gradivo iz prošlog polugodišta koje može njegovim kolegama poslužiti za učenje. Zapravo, od ovako malih ideja nastaju velike stvari, pojašnjava ova profesorica, koja sa svojim učenicima tematiku obrađuje na bilo koji način koji je njima zanimljiv:
– Evo baš sam im prošli put pokazivala igricu „Bouncing balls”. Nije to neki veliki i dugi program, no nedostajao nam je jedan ključni dio koji smo morali skinuti iz baze jednog stranog sveučilišta i dok smo do toga došli, stvarno smo se namučili.
Šesnaest sati nastave vezane samo uz računalo
Ne čudi stoga da je od dvadeset sudionika na prošlogodišnjem županijskom natjecanju iz informatike čak dvanaest prvih mjesta bilo rezervirano za učenike Strukovne škole Vice Vlatkovića. Uz izvrstan profesorski kadar učenicima su svakodnevno na raspolaganju i svi materijalni resursi škole. Tu su četiri informatičke učionice, a u planu je i dodatna kupovina petnaest najsuvremenijih Dell računala, i to vlastitim sredstvima od škole koje zaradimo kroz obrazovanje odraslih, pojašnjava ravnatelj Tomčić. Dobra vijest za sve one zainteresirane za računarstvo jest i ta da će se ove godine za sljedeću školsku godinu učenici moći upisati i u novi program tehničara za računarstvo, a koji je rasterećen mnogim nepotrebnim sadržajima i nadopunjen novim nastavnim sadržajima za informatiku.
– Evo već sada u trećim razredima imamo šesnaest sati nastave vezane samo uz računalo. To puno govori, kazuje Tomčić.
– Formula uspjeha krije se u stručnosti, mladosti, iskustvu, ali i povjerenju, kazuje Džemail Spahić, profesor koji također radi s mladim zadarskim „kompjuterašima” iz Strukovne škole Vice Vlatkovića. Njihova škola ima tu sreću da sadrži sve od navedenog. Oprema koju imaju je i učenička oprema i oni je mogu koristiti u svakom trenutku, pojašnjava Spahić, dodajući kako se do sada se nikad nije dogodilo da je netko od učenika napravio namjernu štetu. Jer, trebao bi ju i nadoknaditi. Od učenika tako nastoje izvući maksimum kako bi u potpunosti vidjeli njihove potencijale, pa tako učeniku može ić loše u dvije tematske cjeline, no ako mu ostalih osam ide dobro i ocjena na kraju može biti izvrsna, pojašnjava Spahić.
Rezultat svega toga jest da veliki broj učenika ove škole bez problema polaže državnu maturu i upisuje kvalitetne fakultete poput FER-a u Zagrebu ili FESB-a u Splitu. A kada se to sve zbroji, sada više nije ni neobičan podatak o uspjesima njihovih nekadašnjih učenika. Štoviše, očekujemo ih još!


 IZRADILI SOLARNI BICIKL, SADA KREĆU NA AUTOMOBIL!




Osim na polju informatike, izvannastavnim aktivnostima u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića radi se i na projektima na polju sunčeve energije i energije vjetra. Učenici ove škole izgradili su tako solarni bicikl, a sada rade i na solarnom autu. Posljednji pothvat kojim se mogu pohvaliti jest i vjetrenjača zahvaljujući kojoj se sada neovisno od električne mreže napaja sustav videonadzora u knjižnici škole, a koja svojom 15-metarskom visinom krasi ulaz u samu školu. Vjetrenjača je koštala osamnaest tisuća kuna, a dodatna oprema koja ide uz nju petnaest tisuća kuna, doznajemo od ravnatelja Tihomira Tomčića. Postavljanje nisu platili, budući da su im u susret izašle tvrtke Konektor Zadar i NEC koje su im bez naknade napravili iskop terena i montažu stupa. Napajanje vjetrenjača s akumulatorom i nadzornim sistemom napravili su pak učenici 3.h razreda.
Vjetrenjača ima snagu od 1kW i povoljno je imati gdje je vjetrovito, pojašnjava nastavnik elektrotehnike Branimir Vukić.
– To je dovoljno za napajanje kompletne rasvjete u kući, a ako se koriste štednje žarulje, može se napajati i nešto elektronike pa i hladnjak, kazuje Vukić, dodajući da mnogi nisu svjesni da su klasične žarulje veliki potrošači energije pa tako jedna žarulja troši energije gotovo kao i jedan hladnjak. Sama vjetrenjača, ukoliko se koriste štednje žarulje mogla bi pokrivati tako cijelu potrošnju domaćinstva, bez grijača. Naravno, ukoliko postoji vjetar. Ukoliko ga nema, energija iz akumulatora pokriva deset do petnaest sati rasvjete jednog kućanstva.
S obzirom da njihova vjetrenjača strukovne škole nije postavljena na najoptimalnije mjesto, negdje uz more, niti vjetar nije prisutan svakog dana. No, djelatnici i učenici škole već su se dosjetili kako riješiti i taj problem – instalacijom fotonaponske čelije. To bi se trebalo napraviti u dogledno vrijeme, doznajemo, no nakon toga će se nadzorne kamere u knjižnici napajati u potpunosti neovisno od glavne električne mreže. Teško da se puno škola u Hrvatskoj može pohvaliti time.