U liječenju ponekad pomaže samo jedna lijepa riječ

Nakon dugih 50 godina i 5 mjeseci radnog staža, medicinska sestra Marija Matassi otišla je u mirovinu. Ali nije se, kaže, umorila. Mogla je otići i prije u mirovinu, ali ostala je raditi jer je svoj posao jako voljela. A i pacijenti su nju voljeli, iako ona tako skromna, to na taj način nije htjela reći.
– Neki su me možda voljeli, neki možda nisu. Ne možeš svima ugoditi, ali ja sam se trudila da s pacijentima budem dobra. Ako sam nekom uspjela pomoći, drago mi je, rekla je sestra Marija čiji osmijeh otkriva da je ipak znala što pacijentima treba. Nekad im u liječenju pomaže, kaže ona, samo jedna lijepa riječ.
A riječi iz nje ne sipaju kao lude, ne voli ona, kako kaže, samohvalu. Ali dr. Anica Bašić je nazvala našu redakciju i pričala nam o sestri Mariji pa smo je nazvali.
– Dr. Bašić je ta koja me ‘uvalila’, govori kroz smijeh sestra Marija.
Dr. Bašić radi u susjednoj ordinaciji u ambulanti opće medicine u Ričinima u kojoj je sestra Marija dočekala mirovinu uz dr. Elviru Magaš.
– Tamo smo svi uvijek bili kao jedna obitelj. Radila sam u toj ambulanti zadnjih 35 godina. Ispratila sam dr. Vidakovića, dr. Jašu, dr. Unkovića i dr. Komazeca, a radila sam s velikim brojem pacijenata. Uvijek sam smatrala da smo mi tamo radi njih, a ne oni radi nas te da svakome treba prići s razumijevanjem te da se u ambulanti mogu osjećati kao kod kuće. Već kad se imaju kome pojadati, dio problema su riješili, priča sestra Marija.
Ispratila je sestra Marija dosta njih i na vječni počinak, a posebno žali za dr. Komazecom s kojim je radila. Kaže da je bio divan čovjek.
– Važno je da je liječnik prije svega dobar čovjek, da ima razumijevanja za pacijenta, a u općoj medicini jako je važno i da poznaje svog pacijenta i njegovu obiteljsku anamnezu. Bilo mi je krasno raditi s dr. Komazecom i s dr. Elvirom Magaš i pacijenti su ih voljeli.