Vampiri, vukodlaci i ja

SVATKO SMIJE ISTUPATI U JAVNOSTI
U Dnevniku Nove tv uvijek, uz one normalne vijesti, ima i raznih budalaština, daje se pravo glasa svakome pa tako svako malo vidimo i Mamića. Ovaj put na tapetu mu je bio Elton John. Ja ga baš ne slušam (Eltona, naravno, ne Mamića), ali ga cijenim kao šoumena i glazbenika pa mi je tim više išlo na živce što uspoređuje gledanje Dinamovih seoskih derneka i Eltonov koncert u Pulskoj Areni, nazivajući ga pri tome “peškom”. Osobno, nemam ništa protiv nikoga dok mi ne nameće na silu svoja opredjeljenja, pa tako ni protiv Eltona Johna, ali mi je balkanskoga ponašanja već na vrh glavine pa tako i po ko zna koji put opetovanih Mamićevih bulažnjenja o prezimljavanju u Europi i o “europskom” Dinamu. Najgore je, nakon slušanja njegova monologa, vidjeti snimke koje su pustili šaljivi urednici, a na kojima dotični nježno ljubi svoje drage, stasite i ljepuškaste nogometaše, doduše, u obraze, ali tko zna što se sve događa u svlačionicama i zamagljenim, zajedničkim kupaonicama. Iskreno, uvijek mi je ono grljenje, ljubljenje i valjanje nakon postignutog zgoditka bilo sumnjivo, a da i ne govorim o pljeskanju po stražnjici koje im se oduvijek toleriralo.
NEUGODNO IZNENAĐENI PROSVJEDNICI
Prošloga smo tjedna u svim vijestima opširno informirani o prosvjedu seljaka. Koliko sam ja ovako neuk i neupućen uspio shvatiti, njima se svaki put kada dignu glas nešto obeća pa se onda opet nešto dogovaraju, ali ih očigledno shvaćaju ozbiljnije od naroda koji štrajka glađu u ispražnjenim halama svojih “privatiziranih” tvornica i pogona. Imaju ti ljudi sa sela velike lijepe traktore čiju je kupnju navodno subvencionirala država, a i dizel koji ih pokreće je pomalo neobičan. U svakome slučaju, oni se bune i daju izjave. U HRT-ovu središnjem dnevniku kažu da su bili neugodno iznenađeni jer su im zabranili da traktorima blokiraju granice usred turističke sezone. Da. Nije lijepo to raditi za vrijeme jedinog perioda koji nam donosi devize. Povlači se ružna poveznica s balvanima koji su otprilike u ovo isto vrijeme turizma osvanuli u tadašnjoj tzv. Krajini prije dvadesetak godina. U svakom slučaju, bit će još priče, a možda će se ponoviti ono kada su u kriznim vremenima ljudi iz grada kupovali hranu od zemljaka sa sela po principu “žuto za žuto”. Živi bili pa obnevidjeli ako do toga dođe.
VALENCIJA I POMIDORI
Kada u vijestima pretresu sve političko-kriminalne događaje toga dana u zemlji i u svijetu, onda nared dođu tzv. zanimljivosti, koje bi nas trebale razvedriti i nasmijati. Ovaj put je to bila snimka fešte iz španjolskoga grada Valencije gdje se tradicionalno u ovo vrijeme odžavaju lijepi običaji, a koji se sastoje od toga da ljudi trče po ulicama i gađaju se pomidorima. To je nešto bolje nego ono kada po ulicama trče sa razbješnjelim bikovima, ali svejedno, nije ništa manje blesavo. Koje je to veselje gađati i biti gađan nečim što bi ljudi trebali jesti meni nikako nije jasno, a osobito ako uzmemo u obzir da samo malo južnije, u Africi, ljudi umiru od gladi. Meni je to malo odvratno.
ČUDESNA OZDRAVLJENJA
Imam prijateljicu koja cijeli svoj radni vijek radi s invalidima i koja mi prije neki dan veli sljedeće: “Gledala sam prije neki dan tvoju omiljenu seriju Baywatch i zgrozila se kakve su gluposti prikazali u njoj. Gluposti koje vrijeđaju zdravstvo, invalidne osobe, a bogami i zdrav razum!” Slučaj je htio da sam i ja gledao spomenutu epizodu pa ću Vam je ukratko prepričati. Mitch je toga dana po običaju spašavao desetak plivača koji su se davili (onda to nisu plivači nego davljenici) i malo se ozlijedio, tako da je ostao nepokretan u kolicima. I sada je on u nekom rehabilitacijskom centru (boravak mu očigledno plaća socijalno s obzirom da je povreda na radu) gdje se o njemu brine tamnoputa fizioterapeutkinja koja je ujedno i psiholog i sociolog (sve za jednu plaću), a da stvar bude ljigavija, tu je i neki mali crnčić, isto u kolicima, koji je, vid vraga, i glavni svjedok optužbe protiv nekih mafijaša koji ga, naravno, žele onako jadnog, nepokretnog, malog, ljepuškastog, slatkog (i da ne nabrajam više) ubiti i spriječiti ga da dođe na sud. Ali naš se Mitch ne da, i natčovječanskim naporima obrani i sebe i malog, a ujedno, onako usput i prohoda i vrati se među zdrave, u istu onu super-formu u kojoj je bio prije nemilih događaja.
Sve je to toliko nevjerojatno i protivno medicinskim pravilima, da se s pravom postavlja pitanje – jesu li ti Amerikanci koji snimaju i gledaju ovakve banalnosti uistinu toliko glupi ili oni to, kao i ja, gledaju kao jednu komediju koja služi za zasmijavanje i sprdačinu. Nije to ni toliko važno. Važno je da NOVA te gluposti emitira dva puta dnevno, dok Seinfelda i Život na sjeveru gledamo samo noćni portiri, ja i vampiri i vukodlaci koji u to kasno doba izlaze iz svojih mrtvačkih sanduka.