Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Jesen

02.09.2010. 22:00


Sindikalna ruža vjetrova nakon rebalansa državnog proračuna okrenula se Vladi, onoj istoj koju je tako žestoko prozivala za nesposobnost i prijetila joj velikim štrajkom na jesen, a trebalo je samo dovesti u pitanje potpise za referendum o Zakonu o radu da se opet podigne prijeteća bura prosvjeda.
Sindikalci su se bili naglo primirili iako Vlada zapravo nije učinila ništa da bude bolje. Uhvatili su se u njezinu zamku pa je i samo to što Vlada nije dirala ionako mizerne plaće ispalo kao njihova pobjeda.
Kada je odšućen rebalans dovedeno je u pitanje gotovo pola milijuna potpisa. Igra se Vlada sa sindikatima…
Najprije se mudro pustila priča kako će se rezati plaće pa je oko toga nastupila nesmiljena borba između sindikata i Vlade, a kada je rebalans zaobišao plaće i mirovine, likovanje sindikata na trenutke je izgledalo tragikomično, kao što se sada tragikomičnom čini “referendumska akcija” koja je sindikatima dala krila.
Vladi Jadranke Kosor poručivalo se “ili bolje ili dolje”, a ono niti je nešto bolje, niti je Vlada “dolje”, a sindikat je šutio sve dok se nije dirnulo u njegov adut – 800 tisuća potpisa za referenum o ZOR-u.
No, treba li u uspjeh sindikata ubrajati nediranje plaća, primjerice u prosvjeti, koje sada zaostaju za državnim prosjekom ili bi uspjeh značio nešto posve drugo? Da su se sindikati izborili barem za izravnavanje plaća ili da se kreću putem na kojemu se obrazovanje i znanost ne omalovažavaju, onda bi se još i moglo govoriti o situaciji u kojoj bi sindikalci mogli biti mirni. Ovako ispada da se sindikalna borba očito isprepliće s onom političkom pa često ni sami sindikalci ne znaju jesu li borci za radnička prava ili za vlast.
Sindikalni lideri kojima se ne može osporiti umijeće govorništva još donedavno iskakali su iz svih medija u svim terminima, bacali na Vladu drvlje i kamenje, a onda zatvorili usta, poklonili se premijerki Kosor, gotovo zahvalni što ih je u rebalansu poštedjela, kao poslušala, iako nije ni bilo službenog istupa kako se zaista planira plaće rezati 10 posto.
A možda je premijerka i bez njihove verbalne bune ionako odlučila kako u godini prije parlamentarnih izbora neće dirati u plaće jer bi socijalni nemir značio zbogom ostanku na vlasti. U tom slučaju sve je bilo predstava, a ulogu je najbolje odigrala premijerka natjeravši sindikalne pijune u mat poziciju. Preostalo je samo odagnati referendum.
Trenutačno premijerka Kosor, iako joj popularnost ne raste, uspjeva u svom naumu.
“Suzana”, kako je prozva bivši predsjednik Mesić, uvjerljivo je “oplakala” sve stavke proračuna zaključivši kako nema srca nikome uzeti.
Umjesto najvljivane “bure” zbog rebalansa zapuhalo je tako zbog potpisa i slijedi političko odmjeravanje snaga koje većina građana prezire jer više ne vjeruje ni vlasti ni oporbi, a ni sindikatu.
Pa ako se svi oni samo nastave nadmudrivati, politički natezati, a izostanu pravi potezi u gospodarstvu, ove bi jeseni svi mogli “proplakati kao kišna godina”…