Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Meho napokon dobiva ulicu

02.10.2011. 22:00
Meho napokon dobiva ulicu


U sklopu obilježavanja Dana obrane grada Zadra jedna od ulica na Plovaniji bit će nazvana imenom poginulog hrvastkog branitelja Nenada Mataka. Matak je 1993. poginuo od posljedice ranjavanja na ličkoj strani Velebita.
– Po nadimku Meho znali su ga mnogi, ne samo branitelji sa zadarskog područja već i mnogi drugi koji ga nisu uspjeli upoznati, pa čak i četnici su znali tko je Meho. Na dan pogibije, radiopostaje u Korenici, Kninu i Petrovoj Gori s neskrivenim zadovoljstvom javile su da je poginuo “ustaški bojnik Nenad Matak, slavni Meho”, kazivao je njegov brat Ivan Matak.
Ratni put Nenada Mataka započeo je već 5. studenog 1990. godine kada se priključio specijalnoj postrojbi MUP-a RH Rakitje. Sa svojom postrojbom, zajedno s pripadnicima ATJ Lučko sudjeluje u akciji u Pakracu, gdje je došlo do prvog otvorenog oružanog sukoba s pobunjenim Srbima. Uslijedile su akcije u Kutini, Novskoj, Jasenovcu, Glini, Petrinji, Ljubovu i drugim mjestima. Na Krvavi Uskrs 1991. godine, Matak sa svojom postrojbom odlazi na Plitvice sa zadaćom ponovne uspostave policijske postaje te uspostave javnog reda i mira na širem području Plitvica. Tu sa svojim suborcima sudjeluje u uhićenju haaškog optuženika Gorana Hadžića.
U svibnju 1991. polaže prisegu u Zagrebu u prvoj postrojbi Zbora narodne garde, nakon čega sa skupinom suboraca sa zadarskog područja dolazi u Zadar i uključuje se u prvu satniju prve zadarske vojne postrojbe. U kolovozu 1991. godine Nenad Matak postaje pripadnik Bojne kralja Tomislava, tada jedinice za posebne namjene MORH-a. Na zadarskom području, te 1991. sudjeluje u obrani Kruševa, oslobađanju zadarskih vojarni, na Jurjevcu, kod Zelenog hrasta i Grgurica.
– Prvih dana 1992. godine pa sve do mjeseca travnja, Meho sudjeluje u borbama kod Prkosa, Zemunika Donjeg i Smrdelja, nakon čega s postrojbom odlazi na Južno bojište. Nakon dvomjesečnih borbi na Južnom bojištu uslijedio je povratak u bazu gdje obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika bojne za borbenu obuku do prosinca 1992. godine kada postaje pomoćnikom zapovjednika novoformirane operativne grupe Zadar. Zanimljivo je da je u obrani Šuice i Tomislavgrada 1992. zajedno s generalom Milenkom Filipovićem uspio pomoću dinamita i umjetnog gnojiva minirati cestu i spriječitii tenkove Kninskog korpusa da ne unište hrvatske snage u povlačenju s Kupreške bojišnice, nastavljao je brat Ivan.
Početkom akcije “Maslenica”, zapovjednik Bojne kralja Tomislava Marinko Radas postaje zapovjednik jednoga od sektora bojnog djelovanja, a Matak vođa borbene skupine za područje Smokovića, Aerobaze, Zemunika Gornjeg, Škabrnje, Musapstana i Crnog. Predvodeći svoje suborce ulazi prvi u Smoković. Sudjeluje i u oslobađanju Zemunika Gornjeg te unatoč ranjavanju sudjeluje do kraja akcije. Nakon obrade rane, odlazi ponovno na bojište u Poličnik. Međutim, 14. ožujka 1993. godine na Velebitu u području Račabuša, Matak nailazi na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava. Suborci Nenada Mataka – Mehe, govore da je bio i hrabar i skroman, u akcijama se uvijek isticao hrabrošću i uvijek je vodio brigu o suborcima. Međutim, njegov ratni put malo je poznat široj zadarskoj javnosti, pa je imenovanje ulice u njegovom kvartu 18 godina nakon njegove pogibije, pomalo i ispravak propuštenog odavanja počasti jednom od mnogobrojnih hrvatskih branitelja koji su bez želje za slavom krenuli u obranu Domovine.