Pobjegao od kuće, spas našao u Domu i uspjet će unatoč svemu

S 11 godina pobjegao je od kuće te je smješten u zadarski Dom za odgoj djece i mladeži gdje je odrastao. S roditeljima se nije čuo, ni vidio posljednjih četiri, pet godina i kaže – bolje je tako…

Nije od puno riječi, ali i ono malo što je rekao o sebi bilo bi dovoljno za roman o odrastanju jednog dječaka kojeg život nije mazio. Bilo bi dovoljno za priču o obitelji iz koje je morao pobjeći u nepoznato, boriti se posve sam za sebe i svoje mjesto pod suncem.
Kristijan Validžić ima nepunih 19 godina i ovih je dana upisao pomorski studij na Sveučilištu u Zadru, kao izvanredni student. To i ne bi bila vijest, da Kristijan nije domsko dijete, a kako bi mogao nastaviti školovanje za njega je prošle subote organiziran i humanitarni koncert upravo u Svečanoj dvorani zadarskog Sveučilišta na koji su se odazvale gotovo sve zadarske vjerske zajednice i na kojem je prikupljeno oko šest tisuća kuna za prvu godinu njegova studija.
Rođen je u Njemačkoj u obitelji s još dvije sestre blizanke koje danas imaju 15 godina i još jednom starijom, sada 18-godišnjakinjom koja je tijekom svoga odrastanja baš poput Kristijana – udomljena. S roditeljima nema nikakvog kontakta posljednjih četiri-pet godina, ali kako kaže, bolje je tako.
Puno je puta bježao od kuće još kao sasvim mali dječak. O njemu su svojevremeno pisale i sve novine, jer za posljednjeg bijega sa 11 godina nije mu bilo traga šest dana. U potragu je bila uključena i policija, a on se skrivao, spavao i jeo na kolodvorima. Vratili su ga kući, ali on je opet pobjegao. Nije mogao izdržati zanemarivanja, psihička pa čak i fizička zlostavljanja.
Dolazak u zadarski Dom, a osobito u Zadar za njega je bio, kako je rekao – spas. Išao je u školu gdje je redovito završavao razrede i nikada nije imao problema s učenjem i ocjenama, jedino malo s “picavanjem”. Onda je završio srednju Pomorsku školu gdje je i uspješno maturirao.
Kristijan Validžić ovih će dana dobiti indeks i to smatra ulaznicom u možda neku bolju, sretniju i sigurniju budućnost.
– Znam da neće biti lako, ali potrudit ću se. Možda i uspijem. Možda i uspijem unatoč svemu – tiho će na kraju.