Svi se složili, ovo je nedopustivo

Što nam znači činjenica da smo jaki, da imamo talent, ako ovako igramo. A u ovoj utakmici smo odigrali katastrofalno. Previše razmišljamo o nekim titulama, ali s ovakvom do toga neće doći – kazao je kapetan Hrvatske Igor Vori
Najveći problem je loš pristup utakmici. Mi smo ipak reprezentacija s renomeom i ovo nam se ne smije događati – istaknuo je Goluža
Za ovo nema opravdanja – rekao je hrvatski rukometaš Domagoj Duvnjak nakon što je reprezentacija u gostima jedva svladala momčad Litve. A rukomet u Litvi i nije Bog zna kako popularan. Na utakmici je bilo nekih tisuću, možda koji gledatelj više, u prošloj utakmici kvalifikacija razvaljeni su od strane Španjolske sa 16 razlike, a sve skupa su u povijesti Litvanci jednom bili na Europskom prvenstvu. I onda taj sastav nas skoro dobije. A ono što je Duvnjak rekao, otprilike su rekli svi rukometaši koji su se našli taj dan u litvanskoj prijestolnici. Svi osim braće Valčić. Oni tradicionalno i nisu htjeli pretjerano pričati (iako su ih zadarski novinari pratili sve do Litve), no valjda je zvijezdama sve dozvoljeno. Tko “šljivi” novinare i njihove čitatelja, gledatelja ili slušatelje, one zbog kojih bi profesionalni sport i postoji. Dovoljno (i previše) o njima.
Jaki, ali ne ovako
– Što nam znači činjenica da smo jaki, da imamo talent, ako ovako igramo. A u ovoj utakmici smo odigrali katastrofalno. Previše razmišljamo o nekim titulama, ali s ovakvom do toga neće doći, kazao je kapetan Hrvatske Igor Vori.
Svi su igrači preuzeli krivnju na sebe. Pošteno. Doduše krivnju i nije preuzeo izbornik Slavko Goluža. Ne direktno. A trebao je. Jer malo je nedostajalo da doživi katastrofu. Iako mu nije igrao Ivano Balić, iako su naši golmani bili katastrofalni (Alilović tri obrane, Šego četiri), iako su domaći rukometaši odigrali zaista borbeno, doslovno grizući parket, Goluža nije reagirao na način od kojih se od izbornika očekuje. Nije pronašao način na koji će probiti njihovu 3-2-1 obranu, koja se vrlo vješto pretvarala u obranu 3-3. Igrači su Litvanci duboko, vrlo uigrano i vješto usmjeravali naše vanjske igrače prema svojim divovima, a naši su se jednostavno zabijali u protivnike i doslovno su morali krvariti za svaki gol. Nije tu bilo uigranih akcija, kontri. Sve se događalo na silu, a dovoljno o tome govori činjenica da smo do 17. minute postigli samo dva gola.
Izbornik bez rješenja
I Goluža nije znao pronaći rješenje. Nakon minute odmora nastavilo se po starom. Taktika je ostala ista, a neki igrači su imali preveliki kredit. Tonči Valčić je krenuo u početnoj postavi, da bi izašao nakon nekoliko minuta. Ušao je Blaženko Lacković, koji se također napromašivao, no Valčić je do kraja ostao na klupi. Nije ni Zrnić odigrao dobro, ali u igru nije ulazio Čupić. Sve u svemu, trebat će i izbornik odraditi to kvalitetnije u budućnosti. Inače neće biti dobro.
– Najveći problem je loš pristup utakmici. Mi smo ipak reprezentacija s renomeom i ovo nam se ne smije događati – istaknuo je Goluža koji, kako kaže, je tri dana upozoravao na duboku obranu Litvanaca.
– Znao sam da neće biti jednostavno. Između dvoboja s Rumunjskoj i Litvom sam radio najviše na pristupu. Nije bilo dovoljno vremena da se uigramo na njihovu obranu “3-2-1”, koja je u biti duboka zona “3-3”. Nedostajao nam je okomiti proboj prema golu. Previše smo išli paralelno, a tu nas je protivnik redovito dočekao. Nedostajalo je protočnosti, igre bez lopte, a primali smo i mnogo lakih golova. Najvažnije je da smo uzeli dva boda. Mogli smo na kraju pobijediti i s više golova razlike, ali nismo imali koncentraciju.
Najbolji igrač Hrvatske bio je srednji vanjski igrač Litve Malašinskas. Čovjek nam je radio mnogo problema u prvom dijelu. Radi se vrlo brzom i agilnom igraču i nismo ga uspjeli zatvoriti. No, kada se utakmica lomila napravio je nekoliko krucijalnih grešaka, omogućio nam, prvi put na utakmici, lake poene i sam nas vratio u igru.
A sada Svjetsko prvenstvo
Hrvatske rukometaše novo okupljanje očekuje na pripremama za Svjetsko prvenstvo koje će se u siječnju iduće godine odigrati u Švedskoj.
– Nadam se da ćemo na pripreme doći zdravi, kompletni i da ćemo ih odraditi kako treba. Od nas se uvijek očekuju dobre igre i dobri rezulatati – zaključio je Duvnjak.

Svjetsko prvenstvo

Nakon dvoboja s Rumunjskom i Litvom, kvalifikacije za Europsko prvenstvo će mirovati do ožujka iduće godine. Tada će Hrvatska igrati sa Španjolskom.
Prije toga je na rasporedu Svjetsko prvenstvo koje 13. siječnja započinje u Švedskoj. Hrvatska je u skupini C, zajedno s Alžirom, Australijom, Danskom, Rumunjskom i Srbijom.

Zrnić: Škola iz koje moramo učiti

Vedran Zrnić je bio najbolji strijelac Hrvatske. Zabio je pet golova, no od toga tri iz sedmerca. Nije to bila dobra partija. Doduše, nitko iz Hrvatske nije bio dobar.
– Teško je bilo. Loše je bilo svjetlo u dvorani, prilično tvrda podloga. Ali to nije opravdanje. Ne smije biti. Uostalom niti nema opravdanja. Oni su igrali jako dobro. Imali smo zaista problema s njihovim napadom, ali i vrlo jakom obranom. Nismo imali dobar protok lopte pa smo šutirali iz neizrađenih situacija. I ovakve utakmice se moraju pobijediti i iz njih izvući nešto pozitivno – kazao je Zrnić.

Košarka iznad svega

Nije nepoznanica. U Litvi je košarka zakon. I to se može shvatiti onog trenutka kada sletiti u Vilnius. Niti ne prođete kontrolu, a već vas dočekaju plakati litvanskih košarkaša. Nećete tu naći niti nekog “poznatog” litvanskog nogometaša, a pogotovo ne rukometaša. Doduše, čini se da su se marketinški domaćini potrudili reklamirati dvoboj Litve i Hrvatske. Često smo na videozidovima u centru Vilniusa vidjeli reklamu za utakmicu, ali svejedno je na dvoboju Litve i Hrvatske se našao prilično mali broj gledatelja.

I “Pop” u Vilniusu

Samo dan prije dvoboja Litve i Hrvatske, na istom mjestu, u prelijepoj Siemens Areni odigrao se dvoboj košarkaške VTB lige između domaćeg Euroligaša Lietuvos Rytasa i Unics Kazana za kojeg nastupa i Zadranin Marko Popović. Momčad Popovića je slavila s 85:87, a Popović je odigrao novu fantastičnu utakmicu. U 30. minuta postigao je 20 poena te podijelio osam asistencija.

Fascinantan centar

Centar glavnog grada Litve zaista je fascinantan. Povijest odiše na gotovo svakom kantunu. Gradsko središte je upisano na listu svjetske baštine UNESCO-a. Litvanci su rimokatolici i, rekli su nam, prilično religiozni o čemu svjedoči i zaista velik broj crkava. Cijela novinarska ekspedicija bila je smještena u hotelu u samom centru grada tako da smo imali odličnu poziciju za razgledavanje. U dva dana mogli smo obići manje-više sve što se trebalo vidjeti, a odmah uz centar grada se nalazio i moderno-poslovni centar. Doduše ostali dijelovi i nisu baš toliko impozantni. Čime se izađe iz centra, može se vidjeti možda i surovija realnost života u Vilinusu. Mnogo starih, devastiranih pa i srušenih zgrada nekako iskaču iz one ljepote samog centra. Rekli su nam da je prosječna plaća u Litvi oko 250 eura. Same cijene i ne razlikuju se pretjerano od naših. Nešto su jeftinije hrana i pogotovo piće, na sreću svih novinara koji su se odlučili zabaviti u subotu navečer. Valja spomenuti i da je Litva od 1. svibnja 2004. članica Europske unije.

Urbani grad

Zanimljivo je bilo gledati pripadnike različitih subkultura u Vilinusu. Nerijetko na ulici se mogu vidjeti breakdanceri, skejteri… Ima tu mnogo poligona za vježbanje, izvađanje “akrobacija”. Stil odijevanja prilično je jedinstven i različit od našeg. Budući da sam sportski novinar, neću ulaziti dublje u tu temu. Valja još spomenuti da u centru grada ima mnogo pubova, doslovno kao da ste došli u Irsku ili Škotsku, a ne da ste u bivšoj republici Sovjetskog Saveza. U klubovima i pubovima rijetko ćete čuti domaću glazbu. Manje, više sve se bazira na globalno popularnim hitovima.

Izrazito ljubazni domaćini

Tijekom dvodnevnog boravka u Vilinusu doslovno nismo naišli na osobu koja ne priča engleski. I to vrlo dobro. Bilo da se zaputimo u trgovinu, restoran ili nekoga na cesti zapitamo za savjet ili informaciju, svi su bili vrlo ljubazni i odgovarali nam na odličnom engleskom. A ono što je najvažnije, ipak svi znaju gdje je Hrvatska. Doduše to i nije toliko neobično, s obzirom da se radi o državi koja ima prilično bogatu kulturnu tradiciju pa je i stupanj obrazovanosti prilično visok.

Ekspedicija

U sklopu ekspedicije koja je krenula u Vilinus s hrvatskim rukometašima, našlo se 80-ak ljudi. Od toga je bilo 20-ak sportskih novinara, a bilo je nešto ljudi iz HRS-a te, možemo reći, prijatelja reprezentacije. Atmosfera je bila odlična. Svi su se družili međusobno, a osim što je organizirao sam put, HRS je novinare častio u subotu navečer i bogatom večerom.