Prvi osnovne

Eto, dragi moji, napokon pristižu pametne vijesti iz ministarstva prosvjete i znanosti. Iako su odluke koje će, zasigurno, razveseliti mnoge najavljene tek za 2012. godinu, one su korak naprijed. Makar po pitanju neke, pravde, mogućnosti izbora, učenja o različitosti. Pročitala sam, naime, u novinama kako će vjeronauk od te godine u školama dobiti alternativu u vidu predmeta religijska kultura.
Sjetila sam se onih dana kad je rat smrdio u zraku, kad su bili oni referendumi s “da” i “ne”, pa su djecu čiji su roditelji glasovali suprotno stavu mase zvali račanovci. Ta djeca su se sramila i bilo im je neugodno, iako ni oni, kao ni oni što su im se rugali, nisu zapravo znali o čemu se radi. Nekoliko godina poslije u škole je, uz vjeronauk, uvedena etika. I onda su učenici koji su odabrali etiku bili etiketirani, drukčiji, nepoželjni. No to je tako, djeca su ponekad okrutna, a kad krenu u školu onda baš podivljaju. Druga je stvar što nam je nacionalni ponos bio (i ostao) do neba pa nam je i država u tih prvih nekoliko godina u školama “propisala” samo vjeronauk, a etike nije ni bilo.
Za i protiv vjeronauka u školama je dosad toliko toga rečeno da nije lako reći još nešto. Ipak, ja ću reći da vjeronauka ima dovoljno i u crkvi i u školi. Jer, iako u pravilu djeca koja su katolički vjernici idu na vjeronauk u školi, moraju pohađati i onaj u crkvi ako se žele pričestiti ili krizmati. Kasnije, ako se hoćeš udati ili oženiti, opet moraš na vjeronauk.
Sad će napokon djeca, ili roditelji, imati priliku svoju djecu upisati na predmet koji će ih, nadam se, učiti o svim religijama svijeta, njihovim jednakostima i različitostima.
Ima i još jedna novost iz ministarstva. Kaže ovako: prvašići neće morati naučiti čitati i pisati. Zanimljivo. Ja se osobno zalažem za princip po kojem djecu prije škole ne bi trebalo kući previše učiti čitanju i pisanju. Jer se zato ide u školu. Tih šest godina najintenzivnijeg djetinjstva djeca bi trebala provoditi u igri i smijehu, a ne za stolom učeći pisati tiskano slovo dok mašu nožicama pola metra od poda.
No, mislim da bi ih u prvom osnovne to trebali naučiti. Pa nije to tako teško. Jer ako već sad veliki postotak djece i prije škole zna čitati i pisati, podcjenjujuće bi bilo smatrati da to svi ne mogu naučiti do kraja jedne školske godine.
Navodno je slično i u Sloveniji. Tamo djeca u prvom razredu uče velika, a u drugom mala slova. A Slovenija nam je Zapad. Možda sam ipak u krivu…