Lucija Mijolović: Svaka je nagrada dodatni poticaj

Jako nam je drago što Grad prepoznaje njezin trud i ponosni smo na nju. Svaka nagrada je za Luciju dodatni poticaj, a drugima primjer da, unatoč ograničenjima, čovjek može biti integriran u zajednicu i da zapravo može puno više no što misli, kažu njezini roditelji Marina i Zoran

Ona piše, služi se internetom, pjeva, pleše zumbu, vozi bicikl, pegla, ide u kino, u školu, na trening i postiže odlične rezultate u plivanju… Kako kaže njezin tata Zoran, ona je sindrom Up, a ne Down.
Lucija Mijolović je devetnaestogodišnja djevojka s Down sindromom  koja, uz veliku podršku obitelji, prijatelja, trenera i volontira, pomiče  granice i stalno nadmašuje ono što se očekuje od jednog “Dounića”.
Hodnik njezine obiteljske kuće pun je Lucijinih medalja, priznanja i  pehara. Najnovije priznanje koje je dobila je Grb Grada Zadra koji joj je  uručio gradonačelnik Božidar Kalmeta na Svečanoj sjednici u povodu  Dana grada.
On joj je, kaže, draži od prošlog gradonačelnika jer bi od njega na prijemu učenika u Hrvatskom narodnom kazalištu svake godine dobila  knjigu, a od ovog je ipak dobila Grb i još ju je nakon Sjednice poveo na  zajednički ručak.
Grb Grada Zadra mnogo znači i Lucijinim roditeljima.
– Jako nam je drago što Grad prepoznaje njezin trud i ponosni smo na  nju. Svaka nagrada je za Luciju dodatni poticaj, a drugima primjer da,  unatoč ograničenjima, čovjek može biti integriran u zajednicu i da zapravo može puno više no što misli, kažu njezini roditelji Marina i Zoran.
Ipak malo draža priznanja od ovog Luciji su pehari Zadarskog lista.  2010. godine je bila Nada godine, 2011. je osvojila treće mjesto za sportašicu godine i 2012. prvo mjesto za sportašicu godine.
Lucija je jako uredna i pedantna pa je svoje medalje posložila i uokvirila, a sve novinske članke u kojima se spominje izrezuje i sprema u poseban album.
Osvojila je trideset medalja, uglavnom zlatnih, na državnim natjecanjima, a isto toliko na državnim školskim natjecanjima u plivanju.
Zoranovi kolege barba Nikica i Atilio nisu ni slutili što ih čeka kad su  Luciji obećali kupiti svaki po jednu veliku čokoladu za svaku osvojenu  medalju.
– Sad su rekli da bi im se isplatilo otvoriti tvornicu čokolade, koliko su  ih već kupili, priča Zoran.
Najdrža Lucijina medalja koja u hodniku ima posebno mjesto je bronca s Europskog prvenstva u plivanju za osobe s Down sindromom u Portugalu u rujnu ove godine.
Ali plivanje je Luciji donijelo puno više od medalja i slave.
– Lucija je s četiri godine operirala srce i liječnik joj je morao prekinuti  leđne mišiće. S upornim treniranjem i plivanjem, Lucija je to uspjela ispraviti i spasila svoja leđa. Danas se rađa jako puno djece s raznim poremećajima i mladi roditelji uglavnom ne znaju što napraviti, kako raditi  sa svojom djecom, a kod nas to još uvijek nije dovoljno dobro sustavno  organizirano. Volio bih da im Lucija posluži kao primjer, da nas slobodno pitaju za savjet. Ukratko, napredak je jako spor, ali uz puno truda, rada, strpljenja, a povrh svega ljubavi, napredak je moguć, govori Zoran.
Lucijini roditelji te sestra Anamarija i brat Marin najveća su podrška  na njenom putu i vide i najmanji napredak.
Uskoro nakon operacije, kako priča Zoran, Lucija je krenula u Dječju  sportsku školu Loptica, gdje je bračni par Miočić napravio prvi korak u  njezinoj motorici.
– S osam godina je krenula na plivanje, s njom je trenirao Vito Burčul. I  to se pokazalo kao pun pogodak. Hidroterapija je odlična za djecu s Down sindromom. Tako da su Lucijine medalje nagrada i svim ljudima koji  s njom rade, odvavaju svoje slobodno vrijeme za nju i to rade s ljubavlju.  Plivački klub Zadar je puno napravio za Luciju, a na bazenu se ona osjeća kao doma. Treba zahvaliti njezinim trenericama Josipi Nekić, Silvi i  Danijeli te njezinoj učiteljici Martini Jelenković koja se, osim u školi, s  Lucijom druži i u kinu, vodi je vani… Najviše me kao roditelja veseli što  se Lucija može integrirati u društvo, priča Zoran.
A Lucijin dan je i preispuinjen. Ujutro je u školi, popodne ide na bazen  na trening i niti jedan ne propušta, a onda navečer još s biciklom na još  jedan trening i to ni manje ni više nego na Insanity workout na Višnjiku.  Radi se o intenzivnom načinu vježbanja, vrlo popularnom u zadnje vrijeme.
Slijedi Lucija i druge trendove. Pleše zumbu, kopirajući video-klipove s  interneta, sluša Justina Biebera i One direction, zna sve najnovije klapske  pjesme, ali i hitove Jelene Rozge, što baš i ne veseli njezing oca, starog rokera.
Lucija se voli eksponirati, biti u centru pozornosti, ali s druge strane je  jako sramežljiva. Tako na naša pitanja odgovara kratko i tiho, ali se zato  odlučila izraziti plesom. Plesala nam je na Shakirinu pjesmu Waka waka,  demonstrirala umijeće u zumbi, a pokazala i pjevačke sposobnosti.
Lucija je neumorna i često viče na svoje roditelje što sjede na kauču,  umjesto da izađu vani i plešu. Sa svojim vedrim duhom, upornošću i voljom, Lucija bi zaista mogla svima biti primjer kako najbolje moguće iskoristiti što ti život pruža.