Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Vatromet sjećanja na rat

03.01.2012. 23:00


VESELI ČESTITARI SA BOKANJCA
U ove je blagdanske dane bilo vrlo ugodno vidjeti tv-reportažu o lijepoj gesti ljudi sa Bokanjca koji idu po kućama (koliko sam razumio) novih susjeda i čestitaju im. Odmah sam pomislio da ako idu i po Novom Bokanjcu da je to beskrajan i uzaludan posao s obzirom koliko se ljudi tamo doselilo posljednjih godina. U svakom slučaju, radi se i lijepoj, Boguugodnoj zamisli koja svojom plemenitošću doprinosi ljudskoj težnji za slobodom, međusobnom razumijevanju i bratskoj ljubavi. A ako uzmemo u obzir da smo u prilogu vidjeli jednog od najvećih i najosebujnijih zadarskih umjetnika gospodina Enija Meštrovića, onda komplimentima uistinu nema i ne može biti kraja.
ISKRENO – ŠTO JE ZANIMLJIVO U TOME TKO SE PRVI RODIO U NOVOJ GODINI
Pamtim još od malih nogu kako su nam svaki prvi dan Nove godine u vijestima pokazivali tko se prvi rodio. U početku je to bilo samo u Zagrebu, a sada svaki grad ima svoju televiziju i svog prvorođenca. Iskreno, nikada nisam shvaćao što je tu toliko važno tko se prvi rodio. Neš´ti zasluga za narod. Prikažu nam mamu koja izgleda onako kako izgleda žena koja je netom rodila i smežurani zamotuljak u njenom naručju i to je sad nešto što bi trebalo biti zanimljivo. U biti, ime te bebe i njen lik zaboravimo nakon 3 do 4 sekunde i nikada više ništa o njemu nećemo čuti. Jeste li ikada doživjeli da za nekoga koji je nešto postigao, npr. za najboljeg matematičara u školi kažu “mali Mate je bio prva beba rođena u 1998. godini. Ne, naravno. To dijete ima i jedan hendikep jer nikada neće imati normalnu proslavu rođendana. Školski i vrtićki prijatelji su kod baka i djedova na selu ili otoku (neki i na skijanju), a obitelji se naravno neda nakon sedam dana Božićnog i Novogodišjeg slavlja, još i malome Mati organizirati proslavu njegovog rođendana. Tužno…
OPĆA RADOST U CIJELOJ NAM DOMOVINI
Najgore je kada te na televiziji tlače nečim što ni tebe, a bogami ni tvoju okolinu uopće ne zanima. Pogađate – zimski sportovi. Ako izuzmeno ove trendsettere koji idu na skijanje, jako malo ljudi poznajem da im je to nešto važno. Ta “Snježna lisica” (ili kraljica, nisam siguran) bez Janice je isto što i bakalar bez ribe ili mesna štruca bez mesa. Nemaš za koga navijati, nema ništa što bi nas trebalo veseliti. Doduše, mi smo zemlja u kojoj jako puno ljudi navija za španjolske i engleske klubove (o tome smo već pisali), ali nogomet je ipak nešto posve drugo. Posebna je priča hokej oko kojeg se sve očigledno vrti, a u kojem ima više Kanađana nego Hrvata i teško da to ikoga zanima južnije od zagrebačkih naplatnih kućica, ma koliko se god televizija trudila da dokaže suprotno.
PETARDE – KAKO MANJINA TERORIZIRA VEĆINU
Većina Zadrana (bar onih koji nisu bili zbrisali na sigurno) rata se sjeća kao nečeg lošeg i uznemirujućeg i kada čuju zvuk sirene ili jake detonacije evociraju uspomene koje nisu nimalo ugodne. Ali, postoji i ona manjina koja se rata sjeća kao nečeg jako ugodnog, vremena relativne anarhije i sticanja. E ta manjina svoju djecu uči bacati petarde. Dokle ćemo morati trpjeti da nam neodgojena balavurdija redovito upropaštava svaki Božić i Novu godinu ne znam, ali znam da je krajnje vrijeme da se tome stane na put. Društvo “Prijatelji životinja” je, kako saznajemo iz medija, uputilo nadležnom ministarstvu prijedlog za promjenu zakona, tako da se konačno stane na put divljacima. A ja bih još nešto nadodao. Jednostavno, treba donijeti zakon da ozljede nastale rukovanjem (najbolje mi je kada kažu “neoprezno” rukovanje, kao da postoji oprezno) ne pokriva obavezno zdravstveno osiguranje. Zašto bi se sredstva koja se mogu utrošiti na nabavu ljekova za bolesnu djecu uludo trošila na nekog tko ugrožava svoju okolinu. Neka plate roditelji koji su ih takve odgojili!
Kakve to ima veze s tv-programom. Ima, ima. Nema informativne emisije u kojoj nam ne govore o incidentima, divljaluku, ozljedama, a sve je to, što je najbolje, legalno. A u istim tim emisijama čujemo kolike su kazne u Italiji. Ponekad se treba ugledati i na susjede.
AUTORE TREBA I POTPISATI
Povremeno pogledam tzv. školski program da vidim ima li što za naučiti pa shvatim da već sve znam i da ne trebam gledati. Gledao sam tako i emisiju “Školski sat” koja ima svoj početak i svoj kraj. A na kraju ide i odjavna špica, a ta odjavna špica je u stvari pjesma “Longships” meni omiljene grupe The Stranglers. Problem je u tome što su autori serije potpuno zaboravili navesti koja je to pjesma, tko je izvodi i tko je napisao, a što je uobičajeno i na što su uostalom i zakonski obavezni. Zašto je to tako, ne znam, ali znam da je to valjda postala normalna stvar da se krade pa makar to bilo i tuđe autorsko djelo. To znam, jer su i mene krali i to ovdje u Zadru.
[email protected]