Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Hržina: Nema slučajnosti, svatko dođe tamo gdje je zaslužio

03.01.2017. 23:00
Hržina: Nema slučajnosti, svatko dođe tamo gdje je zaslužio


Gdje god da baciš nekog Zadranina, makar na kojoj točki zemaljske kugle, on (ili ona) će se ‘primiti’ i brzo postati etablirani građanin. Tako je bilo i s Lukom Hržinom, negdašnjim nogometašem Zadra, igračem koji je u svojoj dobi iskazivao darovitost i perspektivnost. Prošao je dosta klubova u Hrvatskoj, bio i u Hajduku i u Dinamu, radio s puno trenera, poznatih i manje poznatih, a i sam je u smiraj igračke karijere odlučio ući i trenerski posao.
– Nogometni zarobljenik, to sam ja! – kaže Luka.
Već je šestu godinu stanovnik Sydneya. Otišao je ‘Down Under’ pomalo u nepoznato.
– Ma, je i nije bilo nepoznato. Obiteljske poveznice spletom okolnosti omogućile su mi da stupim u razgovor s predstavnicima FC Sydney United.
Tehnički direktor na terenu
Od toga razgovora, kaže, nije očekivao ništa spektakularno.
– Ja sam imao poteškoća s koljenom, a Ahilovom tetivom, nakupile se ozljede, operacije i oporavci i nisam mogao igrati, shvatio sam da je došao kraj igračke karijere. I tako, kao trener početnik došao sam u situaciju da u razgovoru s ljudima iz Sydney Uniteda čujem što njih zanima, kakvi su im planovi i slično.
Ukratko, dogodio se ‘klik’ i Luka je dobio ponudu.
– Ugovor na četiri godine, pozicija tehničkoga direktora.
Sydney United je u australskim razmjerima klub s lijepom prošlošću. Dok tamošnje vlasti nisu odlučile ukinuti nacionalne predznake u imenima klubova, bio je Croatia Sydney.
– U tom su klubu ponikli i igrali i takvi igrači kakvi su Željko Kalac, Toni Popović, Mark Bosnić, Ante Miličić… Današnjica je takva da je Sydney United u 2. ligi, a istodobno i 1. ligi New South Walesa, države čiji je Sydney glavni grad.
Kao tehnički direktor Luka je trebao napraviti opsežan plan i program i velikim dijelom ga provoditi i nadzirati.
– Temeljni cilj bio je obnova igračke piramide, omasovljenje, bolji stručni rad, veći broj radnih sati, organizacija natjecanja i slično. Radio sam na edukaciji trenera, na terenu i u četiri godine uspjeli smo plan i program ostvariti u potpunosti. Napravili smo znatan pomak u strategiji, taktici i u tehnici, u oblikovanju igre prepoznatljivog hrvatskoga stila od noge do noge. Seniori i nekoliko selekcija najbolji su u NSW, a od 2013. seniori igraju u Drugoj ligi, zove se Premier liga. Brojni naši igrači bili su članovi svih reprezentativnih selekcija.
Nogometaši, pa atleti
Poslije četverogodišnjeg razdoblja u Sydneyju Unitedu za Luku je došla nova prilika.
– Nogometni savez NSW ponudio mi je ugovor za mjesto sportskog direktora, što uključuje i izbornički posao za selekcije U-13, U-14 i U-15. Imam šest selekcija, osim što sam sportski direktor i glavni sam trener, radim i kao instruktor. U timu imam šest trenera. Moj je šef Eric Abrams, belgijski stručnjak.
Kakve intencije u nogometu slijedi Australija?
– Što više znanja i vještina modernoga nogometa. Da nogometaši postanu i atleti, a ne da se od atleta prave nogometaši. Sačinjen je nacionalni nogometni kurikulum.
Luka je, vratimo se načas u Hrvatsku, imao sreću što je radio i s nizom velikih trenera.
– Mene su kao igrača u određenoj mjeri oblikovali Siniša Jalić, Tomislav Ivić, Đemal Mustedanagić, Krasnodar Rora, Fahrija Dautbegović, Miodrag Paunović, Stjepan Deverić, Žarko Anđelić, Zoran Vulić… Sa svima njima i s drugima radio sam puno na tehnici i na taktici, bilo je puno ponavljanja, puno radnji do automatizma. S Jalićem i Ivićem znali smo na terenu biti i po četiri sata. Radili smo na pozicioniranju… Puno toga sam utkao u svoj način rada.
Država NSW ima devet milijuna stanovnika, te oko pola milijuna registriranih nogometaša svih dobi.
– U jednoj kategoriji ima i do tri tisuće igrača. U sklopu moga posla jest i česti obilazak klubova, odlasci u kampove i slično. Kad radim selekciju onda obično na širem popisu imam oko 30 igrača. Sa selekcijama U-13 i U-14 prvaci smo Australije.
Zanimljivo je da selekcije U-15 igraju utakmice, ali bodovi se ne računaju.
– Riječ je o bitnoj točki u dosizanju psihičke zrelosti i odlučeno je da dečke ne valja pritiskati imperativom bodova.
Sustav od dna do vrha
Nogomet u Australiji ima fantastične uvjete.
– Svi imaju terena koliko je potrebno, prateće sadržaje, opremu, osigurana putovanja, neki imaju i internate. Neusporedivo je to s pretežitim uvjetima kakvi vladaju u Hrvatskoj.
Najsuvremenija oprema se podrazumijeva.
– Sve se precizno prati, bilježi, analizira i onda se intervenira u planovima i u programima. Nakon što procijenimo koji su igrači daroviti i perspektivni, oni bivaju podvrgnuti svim mogućim mjerenjima. Sukladno rezultatima poslije bivaju razvrstani u skupine. Nema ništa napamet i nema toga da će netko biti zakinut, kao što nitko neće biti svrstan u viši razred ako za to nema uvjeta.
Australski sportski institut u Canberri ostavio je Luku bez daha.
– To je fantastično! Tamo se tijekom godine pripremaju sve reprezentacije. Na jednom mjestu čovjek može sresti i upoznati velike zvijezde, npr. Andriju Boguta, kapetana australske košarkaške reprezentacije i sve druge. Australija je kao država veliki novac uložila i još ulaže u sportsku infrastrukturu i u stručnjake. Ako utvrde da im je netko nužno potreban, nije im problem dovesti ga iz ostatka svijeta.
U Akademiji HNS-a Luka je jedan od polaznika. Priprema se za stupanj UEFA Pro, što je najviši mogući stupanj i omogućuje rad u bilo kojem klubu (ili reprezentaciji) na svijetu.
– Nakratko sam došao u Hrvatsku baš zbog nekih ispita i pripreme građe za sljedeće ispite. Inače, prije nekoliko godina u Australiji je bio u stručnom posjetu Romeo Jozak iz HNS-a. Održao je nekoliko predavanja i oglednih treninga. Australci vole takve stvari jer žele stalno biti otvoreni prema svijetu.
I Gabriel je nogometaš
Uz posao u savezu Luka je, kao pravi poduzetnik, otvorio i svoj biznis.
– To je moguće, ali tako da ne budem u sukobu interesa. Otvorio sam svoju akademiju za igračice i za igrače od šest do 10 godina. Što mogu, nogomet je moj život.
I Gabrel, sedmogodišnji Lukin sin, postao je nogometaš.
– Ha, ha, ja mu nisam trener! Neka, voli on igrati, zabavlja se, marljiv je, motiviran. Neka vježba, neka se probija…
Gabriel uči i hrvatski.
– Je, je, a najbolje mu je kad zove dida telefonom. Onda njih dvojica govore malo hrvatski, malo engleski i dobro se razumiju.
Dida iz prethodne rečenice je Ive Hržina, čuveni negdašnji igrač maloga baluna, a desetljećima i neizostavni navijač na košarci, nogometu…
– Sad se malo povukao. Mama Danica i on žive u Debeljaku.
Kratko je bio Luka u Zadru. Dovoljno za susret-dva sa starim društvom.
– Australija čeka, puno je posla.