(Op)tužbe

Blato korupcije, objeda, laži, optužbi, sada je posve sigurno, bit će  lajtmotiv predizborne kampanje najvećih rivala HDZ-a i SDP-a. Premda  je lider SDP-a Zoran Milanović nedavno rekao kako se neće obazirati  na kampanju HDZ-a nego će voditi  svoju, a HDZ, da će, prema riječima  premijerke, najprije u bitku protiv  krize pa onda u bitku za još jednu  izbornu pobjedu, optužbe koje  pljušte na drugoj liniji predizbornog  fronta pokazuju upravo suprotno.
Naime, njihovi najelokventniji ljudi Hebrang i Jovanović, izgleda da su  preuzeli na sebe sav teret nečiste i  blatne političke retorike kojom se  čelnici spomenutih stranaka nisu  htjeli prljati iako su zasigurno dali  zeleno svjetlo svojim oratorima.
Premijerka Jadranka Kosor,  predsjednica HDZ-a, preuzela je  samo dio finih optužbi usmjerenih  na nesuradnju Milanovića koji bi  valjda trebao skočiti čim ona namigne, iako mu istodobno prigovara  kako nema pojma o ekonomiji. Iako  obično šuti o vrućim političkim temama, Milanović je smogao snage i  predbacio vladajućim da su se u  slučaju Purda ponijeli kao izdajnici  jer ga nisu na vrijeme obavijestili o  tjeralici. No sve to je zapravo faza  zagrijavanja u odnosu na pravu vatru koju su počeli rigati stranački  “zmajevi” Hebrang i Jovanović.
U više je navrata u javnim nastupima Jovanović izazvao bijes  HDZ-ovaca povezujući tu stranku s  leglom kriminala i korupcije, a onda  istaknuo kako je onaj tko radi takvo  zlo – pravi zločinac. Da sve bude još  gore Željko Jovanović je na čelu  Nacionalnog vijeća za suzbijanje korupcije pa bi bilo logično da netko  na tom položaju zna zašto izgovara  takve teške riječi, optužbe koje bi u  pravno agilnijim zemljama pokrenule lavinu istraga, tužbi.
Ali kako na hrvatskoj političkoj  sceni u verbalnim okršajima već dugo  postoji loša i pogubna navika optužbi  koje se ne moraju arguemntirano  dokazivati tako se ni Jovanović ne  shvaća posve ozbiljno kao što se ozbiljno ne shvaća ni njemu određen  obrambeni igrač HDZ-ovog tima –  Hebrang kada Jovanovića proziva  kao najkorumpiranijeg političara,  onoga koji je bijesan na HDZ jer mu  je srušio Jugoslaviju. Nerijetko je  upravo Hebrang onaj koji izvlači adute prošlosti iz rukava, pa predbacuje  Jovanoviću da nije bio vojnik u Domovinskom ratu. Osim toga Hebrang  optužuje Jovanovića da je kao član  Upravnog vijeća u riječkoj bolnici  radio za jednu farmaceutsku tvrku  koja je sklapala unosne ugovore s  tom bolnicom.
Kada se s gorčinom odslušaju  njihove “olovne” optužbe, ostaje  spoznaja koja zapravo zastrašuje –  nema odgovornosti za izgovorenu  riječ i svi se u takvom političkom  glibu slobodno mogu nabacivati blatom na svačije glave.
Povezivati vladajuću stranku s kriminalom i zločinom, kao i prozivati  saborskog zastupnika i predsjednika  Nacionalnog vijeća za suzbijanje korupcije upravo za korupciju, ne  zvuče kao bezazlene optužbe. Umjesto toga Jovanović kaže da je ono  što je Hebrang izgovorio za odvjetnički ured, no da ga neće tužiti.
Tko će i kad ispitati istinitost  onoga što su dva stranačka predizborna ratnika “ispucala” još nije  jasno, no jasno je kao dan da su za  svoje nastupe dobili blagoslov stranačkih šefova, onih koji u rukavicama govore o pravdi, istini i borbi  protiv korupcije, a onda puste rijeku   optužbi da teče ne sluteći i ne pomišljajući da bi u toj mutnoj vodi  mogla potonuti i njihova istinoljubivost.