Kad ne ide Purda, onda ćemo pokušati s Maslenicom

Akcija Specijalne policije, prema stručnim vojnim izvorima, dijelom čak i s neprijateljske strane, bila je ocijenjena kao čista i besprijekorno izvedena zasjeda. Dokumenti „MUP-a RSK” pokazuju da su već prvoga dana operacije, 22. siječnja, u samo jednoj akciji, na jednom mjestu poginula 22 „borca” SVK. „Oko 11.30 sati na relaciji Sv. Rok – Mali Alan sačekana je u zasjedi i pobijena jedinica „plavog bataljona” koja je išla u pomoć svojim drugovima na Malom Alanu”. Dakle, nema spomena o masakru ili aluziji na ratni zločin

Tek što se riješio slučaj Tihomira Purde i ostalih nevinih hrvatskih branitelja, Specijalno tužiteljstvo za ratne zločine iz Srbije dostavilo je zahtjev Državnom odvjetništvu za utvrđivanje možebitne individualne odgovornosti više od 20-ak pripadnika specijalne policije tijekom akcije Maslenica 22. siječnja 1993.
Riječ je o pogibiji pripadnika srpske paravojske gračačke brigade koji su istog dana pohitali na prijevoj Mali Alan kako bi spriječili prodor snaga hrvatske Specijalne policije. Međutim, na Malom Alanu su ih u zasjedi sačekali specijalci postrojbe “Alfa” zajedno sa suborcima iz Specijalne policije Krapinsko-zagorske županije. Cijela akcija dogodila se u neposrednoj blizini UNPROFOR-ove promatračnice, a pritom je poginuo 21 pripadnik srpskih paravojnih postrojbi.
Pogibija 22 borca
Akcija Specijalne policije, prema stručnim vojnim izvorima, dijelom čak i s neprijateljske strane, bila je ocijenjena kao čista i besprijekorno izvedena zasjeda. Dokumenti “MUP-a RSK” pokazuju da su već prvoga dana operacije, 22. siječnja, u samo jednoj akciji, na jednom mjestu poginula 22 “borca” SVK. U dokumentu se o akciji kaže: “Oko 11.30 sati na relaciji Sv. Rok – Mali Alan sačekana je u zasjedi i pobijena jedinica “plavog bataljona” koja je išla u pomoć svojim drugovima na Malom Alanu”. Dakle, nema spomena o masakru ili aluziji na ratni zločin. Da je drukčije, najvjerojatnije bi zasjeda na Malom Alanu bila uvedena u tužiteljev spis protiv tadašnjeg zapovjednika Specijalne policije, a danas haškog uznika Ivana Markača.
 – Mislim da je pravno tu situacija jasna. Hrvatske oružane snage, u što uključujem i Specijalnu policiju, bile su u tom trenutku regularne vojne snage države u borbi protiv paravojnih postrojbi pobunjenog dijela nacionalne manjine. Iako nitko nije preživio u toj akciji, zasjeda je po mojim saznanjima izvedena vojnički precizno te nije bilo svih ovih godina sumnje na počinjenje ratnog zločina, rekao nam je umirovljeni brigadir HV-a Danijel Kotlar, kojem su poznate ratne prilike na Velebitu, jer je i sam na drugom sektoru Velebita zapovjedao postrojbama 7. domobranske pukovnije.
Odgovornost na Srbima
Srbi su pokrenuli postupak najvjerojatnije na zahtjev određenih krugova bliskih udrugama proisteklim iz tzv. RSK. To je srpskom pravosuđu poslužilo kao “rezerva” slučaja Purda, za kojeg se na početku znalo da je pravno neosnovan. S tim potezom, doznajemo, zapravo se želi instalirati tzv. srpsko “mučeništvo” u Krajini umjesto odgovornosti onih koji su poslali srpske vojnike u smrt, znajući da hrvatske snage drže značajniji dio Velebita i da je proboj u novigradsko zaleđe nemoguć. Srpske vojnike poslali su kamionima, bez prethodnog izviđanja tada najopasnije prometnice u Hrvatskoj. Dodatno, ali manje je poznato da na dalmatinskoj strani Velebita tada nije bilo značajnije srpske vojne postrojbe koja je mogla izvršiti prihvat srpskih vojnika, jer je većina srpske vojske, nakon prvih proboja crte bojišnice, pobjegla iz Obrovca u područje Kaštela Žegarskog. Stoga bi za odgovornost za pogibiju svojih vojnika Srbi trebali potražiti najprije na svojoj strani.
Na popisu osoba s kojima se traži obavijesni razgovor je državni tajnik Vladimir Faber, koji je tada bio zapovjednik Alfi i načelnik stožera specijalne policije. Faber je navodno vodio akciju, a operativnu izvedbu Ilija Zolota. Specijalci koji su u akciji sudjelovali tvrde kako je jedino točno da u toj borbi nije bilo zarobljenih, ali ne zato što su pobili zarobljenike, već je to bio borbeni okršaj nakon kojeg su se specijalci povukli u bazu. U cijeloj akciji Maslenica pobunjeni Srbi su prema vlastitom priznaju imali 490 mrtvih, a broj ranjenih bio je triput veći. To samo po sebi govori o načinu na koji su vojnički bili vođeni.

 KAKO SU SRBI SAČEKALI HRVATE U ZASJEDI

U akciji Maslenica Srbi su, također, izvršili sličnu zasjednu akciju u Kašiću kada su uništili kamione s pripadnicima 3. GBR Kune, koji su krenuli smijeniti svoje umorne suborce na prvoj crti. Tada je ubijeno 17 pripadnika HV-a, ali hrvatska strana taj, gotovo identičan slučaj onom na Malom Alanu, nikad nije stavila pod sumnju na ratni zločin. Što je još važnije, nije individualno osumnjičila niti srpske vojnike koji su sudjelovali u toj akciji, pa oni danas bez smetnje obilaze svoje kuće u Hrvatskoj. Umjesto pravnih začkoljica i spinova, cijelu situaciju su herojski riješili preživjeli pripadnici Kuna koji su krenuli u borbu za spas tijela svojih poginulih suboraca i tako u kritičnom trenutku zapravo obranili ne samo Kašić, nego i cijelu akciju Maslenica.