Tetrijeb za Mustapića

U svibanjsko praskozorje popeo sam se zajedno s lovcem Ivanom Kolakom do vrha legendarne Gore Cincara ponad Livna u BiH.
Uz pratnju lovnika Branka Mihaljevića Pavina, ratnog zapovjednika obrane Livna i pobočnika generala Gotovine na putu oslobođenja Dinare i Knina od 1992-1995.
Cilj je gluhan, divlja kokoš, tetrijeb. Orijaška ptica dvometarskih krila nalik domaćoj kokoši, na vrhu je lovačkih želja.
 Rijetkost i ukras Cincara i okolnih gora.
Gluhan, drzak i neuhvatljiv, kao hrvatski sokol. Gluh i razmetan dok se šepuri čukajući naoko neuglednim ženkama u visokoj borovoj šumi.
Polako se primičemo preko stopa našeg lovnika. Neprimjetni, dok zaneseni čarobni prosac pjevanjem privlači pozornost kokošjeg harema.
U rano jutro pred svitanje nakon nekoliko sati hoda u mraku između minskih polja kroz prašumsko grmlje i gudure, gdje dotad nije prošla ljudska noga probili smo se na čistinu i primakli cilju. Lovac Ivan jedva vidjevši nacilja gotovo u ništa.
Pucanj, lom grančica i tresak trofejnog ulova pogođenog između granja na 35 metara visine. Stropoštani gorski pijetao, leži u grmlju s mladom grančicom cincarskog bora u svom kljunu.
Osmogodišnji ljepotan određen za odstrel, odsad krasi lovačku vitrinu našeg lovca. Sretna okolnost je što je ovaj tetrijeb brojnim budućim naraštajima već bio prenio svoje veličanstvene gene.
Ovaj svibanjski lovački pothvat, kojem sam nazočio, organiziran je na spomen našem prijatelju, pokojnom Zvonku Mustapiću, profesoru lovstva na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Zvonko je, inače, bio ljetni stanovnik Draga. On je i jedan od zaslužnih obnovitelja riblje populacije Vranskog jezera, a bio je i voditelj fakultetskog lovišta Prolom u Buzeti pokraj Gline.
Vaš Bage