Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Nogometni put bez prečica

03.07.2011. 22:00
Nogometni put bez prečica


Ime Lovre Vulin  vjerojatno neće zvučno odzvoniti u ušima malo boljih  poznavatelja nogometa u  Hrvatskoj i Europi, no razlog tomu treba ponajviše  tražiti u činjenici što je ovaj  27-godišnji Pakoštanac više  od pet godina nogometni  kruh zarađuje u manje  praćenim europskim ligama,  kao što su češka, mađarska  ili druga njemačka liga. Nekoć iznimno perspektivan  mlad igrač, s 18 godina bio  član Hajduka gdje nije dobio  pravu priliku, krenuo je  2006. godine uz pomoć nedavnog preminulog Tomislava Ivića preko Standarda iz  Liegea put po Europi, a najdublji trag je ostavio u  češkom Slovanu iz Libereca  gdje je igrao tri pune sezone.  Ovaj 188 cm visoki lijevi  bočni igrač uspio je ipak  nedavno doći do svog transfera karijere, jer bi po trenutačnom dogovoru trebao  od sljedeće sezone braniti  boje austrijskog prvaka Sturma iz Graza. Možda će ovim  prelaskom u Austriju konačno dobiti veći medijski  prostor i u svojoj rodnoj  zemlji, ponajviše zahvaljujući potencijalnom nastupu  Sturma u Ligi prvaka ili Europskoj ligi. Vulina smo uspjeli zateći u Zadru, točnije  Pakoštanima, gdje je uspio  svratiti nakon boravka u  Grazu gdje je obavljao detalje oko prelaska u redove  austrijskog prvaka. Brzo bi  trebao natrag, jer treba finiširati neke sitnice vezane  za ugovor po kojem bi trebao u Sturmu ostati tri sezone.
– Stigao sam nakratko u  svoje Pakoštane, no brzo se  vraćam u Graz na završetak  pregovora koji su se sveli tek  na neke detalje u ugovoru.  Mogu kazati već sada da sam  99% član austrijskog prvaka  i sretan sam što ću postati  članom ovog velikog kluba u  austrijskim okvirima. Ovaj  transfer mi je dosad najveći  u karijeri i izuzetno se veselim svemu onom što me  očekuje, a ponajviše 2. pretkolu Lige prvaka koje nam je  na rasporedu za desetak dana kada igramo protiv  mađarskog Videotona.
Poziv Sturma nije stigao  nezasluženo. Iako ste bili  posljednih sezona u Češkoj  vaša igra nije ostala nezapažena i stigao je poziv  koji je teško bilo odbiti.
– Od 2008. godine sam u  Češkoj, točnije u Slovanu iz  Libereca, i tamo sam proveo  odlične tri sezone. Bio sam  standardan u prvih 11, no  takva liga, tj. neambicioznost  mog kluba me ipak ponukala  na razmišljanje da moram  napustiti Češku. Mogao sam  možda i prije to učiniti, no  odlučio sam odraditi ugovor  do kraja i kao slobodan igrač  potražiti drugi klub. Da sam  išao ranije onda bi klub imao  utjecaj na novu sredinu, a  htio sam sam izabrati mjesto  gdje želim nastaviti karijeru.
U Hajduku bez prave  prilike
Provlačila se posljednjih  tjedana priča po nekim hrvatskim tiskovinama i portalima da ste pred vratima  povratka na Poljud.
– Iskreno, nikakvih kontakata između Hajduka i mene nije bilo. Tko je pustio tu  priču, ne znam, no istina je  zapravo da nije bilo tu  ničega. Primijetio sam i ja u  novinama da se spominje  moje ime, no nitko me s  Poljuda nije kontaktirao.
Svoje prve nogometne korake napravili ste u Pakoštanima, pa na Stanovima, a kraj juniorskog staža  vam je donio prelazak u  Hajduk, no prava prilika  ipak nije stigla.
– Krenuo sam igrati nogomet u svojim Pakoštanima,  a s 13 godina sam pristupio  Zadru gdje mi je trener bio  Domagoj Bašić. U mojoj generaciji bilo je danas dosta  dobrih igrača, a najzvučnije  od svih je ime Luke Modrića.  Sa 16 godina sam otišao u  Split gdje sam živio čak 6 i  pol godina. Bio sam interesantan Hajduku već s 18  godina, no što zbog velike  konkurencije, što zbog činjenice da me nije imao tko  gurati, nisam dobio pravu  priliku već sam igrao na posudbi dvije sezone u drugoj  hrvatskoj ligi, točnije Novalji  i Mosoru. Nakon toga sam  započeo sezonu (2005.) u  Hajduku, odigrao 8 utakmica, a tada mi je Tomislav Ivić  otvorio vrata Europe.
Put po Europi krenuo je iz  Standarda iz Liegea. U sljedećih pet sezona promijenili  ste pet klubova.
– Pokazalo se kasnije da  sam imao šaroliki nogometni put. Mnogo sredina sam  promijenio, no to je jednostavno moralo valjda tako  biti, jer nisam imao prečica  kao neki drugi igrači. Nitko  me nije imao gurati i morao  sam praktički sam tražiti svoj  put. Jedina osoba koja mi je  mnogo pomogla je bio barba  Ivić. On mi je svojevremeno  napisao 10 zapovijedi koje  su mi bile vodilja uspjeha, a  pomogao mi je i oko angažmana u Standard iz Liegea gdje sam krenuo  odlično, zabio u debiju gol,  no prednost je ipak dobijao  jedan mladi belgijski reprezentativac. Tako da sam morao tražiti vrlo brzo novi  klub gdje bih mogao igrati.  Želja mi je bila Njemačka,  točnije Koln koji je tada  igrao u drugoj ligi. Postojali  su kontakti s Kolnom, no na  kraju sam završio u Carl  Zeiss Jeni gdje nisam uspio  odigrati ni jednu utakmicu,  jer mi se dogodila gadna  ozljeda trbušnog zida. Imao  sam dvije operacije što mi je  unazadilo karijeru, a i ta  sezona mi je kompletno propala. Nakon ozljede prihvatio sam ponudu mađarskog Zalaegerszega gdje  sam proveo sezonu  2007./08., a nakon toga sam  se skrasio u Liberecu gdje  sam ostavio najdublji trag  dosad.
Hrvatska kolonija
Nakon tih svih putešestvija po raznim klubovima  dočekali ste pravi transfer u  Sturm koji bi vam u ovim  zrelim nogometnim godinama mogao značiti kao odskočna daska.
– Sturm bi mogao stvarno  biti prekretnica moje karijere, jer je to jedan vrlo  ozbiljan klub s tradicijom,  velikim brojem navijača i  ambicijom da bude iz sezone  u sezonu sve uspješniji. Htio  sam doći u ambiciozniju sredinu i mislim da nisam pogriješio. Sturm će sigurno  igrati u Europi ove sezone,  možda i u Ligi prvaka, a to je  izazov koji golica maštu svakog nogometaša. Pored toga, Austrija je vrlo blizu Hrvatske, moći ću češće svratiti  do Pakoštana i Zadra, a u  svlačionici će se često pričati  hrvatski, jer su mi suigrači  Gordon Schildenfeld, vratar  Silvijo Čavlina, a i blizu potpisa je Darko Bodul koji je  bio član Ajaxa. Sve to je  dokaz koliko su Hrvati cijenjeni u Grazu, a za to je  zaslužna njihova klupska legenda Ivica Vastić koji i dan  danas ima jedan božanski  status kod njihovih navijača.
HNL
Pratite li događanja u hrvatskom nogometu, točnije  u HNL-u?
– Često posjećujem sportske portale i uvijek kada  mogu pregledam zbivanja i u  HNL-u. Posebno sam pratio  zbivanja oko Zadra koji se  svake sezone muči i čupa za  opstanak, a bilo mi je drago  vidjeti da su uspješno zaključili proteklu sezonu i  sačuvali prvoligaški status.
Kao sudionik belgijske,  češke, mađarske i druge njemačke lige mjerodavni ste  dati jednu usporedbu tih  liga s HNL-om.
– Definitivno mogu kazati  da su češka i belgijska liga  ispred HNL-a. Tu najviše  mislim na organizacijski i  infrastrukturni dio u kojem  je HNL inferiorniji. Ako  ćemo gledati individualnu  kvalitetu Hrvati su tu potkovaniji, no još uvijek osim  Dinama nema kluba koji bi  svojim kolektivom i logistikom mogao biti konkurentan nekom belgijskom ili  češkom klubu. O Njemačkoj  je bespredmetno razgovarati  na tu temu, pa makar se  radilo i o njihovoj drugoj ligi  koja je daleko ispred  HNL-a, dok su Mađari u  našem rangu, no kod njih se  primjećuje jedan uzlet te im  je liga sve kvalitetnija.


Uskoro i prinova u obitelji


Lovre i njegova supruga  Reka uskoro će biti blagoslovljeni i jednim malim članom svoje obitelji. Polovicom studenog na svijet će  doći kćer kojoj se Lovre najviše veseli.
– Mogla bi ovo biti jesen iz  najljepših snova. Iako sam  pred vratima prelaska u austrijskog prvaka, najveća sreća  moju suprugu i mene očekuje  u studenom kada je termin za  porod. Znamo već da je curica  i ne možemo dočekati trenutak kada će doći na svijet.




Pakoštanska nogometna veza


Obitelj Vulin može se  pohvaliti sa čak dva vrhunska nogometaša. Uz  Lovru tu je i povremeni  hrvatski reprezentativac  Igor Budan. On je pakoštanski zet, točnije  oženio je Lovrinu sestru i  Vulini su ga vrlo brzo  prisvojili kao ravnopravnog člana.
– Igor je pored toga,  što je vrhunski nogometaš, iznimno kvalitetna  osoba. Imamo odličan  odnos i često se čujemo  te družimo kada  možemo. Pratimo jedan  drugoga, bodrimo se  kada je teško i slavimo  kada je uspjeh. O Igoru  jednostavno mogu reći  samo sve najbolje.