ĐINO JEVĐEVIĆ Svaku pjesmu svirat ćemo kao da nam je zadnja

Nedavno smo svirali pred 40 tisuća ljudi u Rusiji. Što bih ja trebao pomisliti, da je to brojka koja nas prati. Nije. To su tzv. ‘izgredi’. Imate ih dvjesto-tristo. Ostalima muzika nije najvažnija stvar na svijetu, kaže Đino
Otišao sam iz Sarajeva ’95 godine. Da me netko vratio u  ’95, ma i u ’93, a svi znamo što se u Sarajevu tad dešavalo, i da mi je  pustio današnje vijesti na televiziji, pomislio bih da rat nikad nije završio. I to me boli, iskreno će Đino Jevđević, vokal i pokretačka energija  Kultur shocka, benda koji ove godine puni 20 godina svog nekomformističkog, nesvrstanog, pobunjeničkog djelovanja. Gostuju večeras u  Zadru po četvrti put, na platou ispred Sv. Dominika. I dalje traženi i  željeni kao i prvi put.
Uvod u ovaj razgovor bio je Đinov odgovor na pitanje o još jednoj  obljetnici, akciji Oluja koja će se sutradan još jednom obilježiti u Hrvatskoj. Od završetka rata u Hrvatskoj prošla je 21 godina, no on kao da je  još sveprisutan u mentalitetu. Osjeća to i u svom Sarajevu ovaj glazbenik, koji usprkos američkoj adresi, Balkan osjeća i živi svojim. I zato mu  je teško, kaže, pogledati u to.
– Rekao sam jednom svojoj mami kako bih poželio opet vratiti se  ovdje. Pa mi je rekla tad ‘Dobro, ja ću sad malo otići na pijacu, a ti malo  pogledaj televiziju. Pa mi opet onda kaži to što si rekao’. Napravio sam  što mi je rekla, pa sam shvatio. Ali ja to neću da primijetim. Neću i gotovo. Jest, pričaju mi ljudi ‘Jesi vidio ovo? Jesi vidio ovu novu džamiju? Nema ovog, onog, sve se promijenilo…’ Ali onda dođem u gradove. U Beogradu mi kažu ‘Eno ubiše Đinđića, jedinog čovjeka koji je mogao  nešto da uradi’. Pa dođem u Zagreb. Ista stvar. U Ljubljani mi onda  kažu da je sve isto također, samo su cijene europske. Pa odem u Skoplje, a tamo još najgore! Nama zajedno više nema ovdje. Možemo jedino u vremensku mašinu. I to je tužno. Kao da čekamo ‘Ground control  to major Tom’. No, nama ni major Tom ne bi pomogao. Samo, ja sam  odlučio da ne primijetim. Odlučio sam da zatvorim oči, da mi ne smetaju stvari. Jer me boli. Srce mi je puklo od ovog svega. Ma svakom srce  puca, kazuje ovaj glazbenik.
A ovaj prostor mogao bi biti sve što netko poželi, dodaje.
– Mi imamo jebeno geografsko mjesto. Sarajevo je sam centar, između istoka i zapada. I tko god posjeduje ovaj dio svijeta, vlada svijetom. Nije nama lako ovdje živjeti, a znaju ako nas napadnu izvana, da  ćemo se branit. Da nismo baš mačiji kašalj. Međutim, rovare nas iznutra i to me boli. Kao miješanog čovjeka me to ubija. Ma i da nisam miješan, da sam sto posto Hrvat, Srbin, Musliman… isto bih ovako mislio. Zato se bori globalno. Riba smrdi od glave, kaže.
– Imam otpor prema svakoj organiziranoj religiji. Ne diram se u Boga,  ne diram se u đavla…, no protiv ovog biznisa ću se uvijek boriti i tu se  ne mogu praviti da ne postoji, poručuje.
U Zadar Kultur shock dolazi po četvrti put. Očekuje se tristotinjak  posjetitelja. Novinari očekuju više. Ipak je to Kultur shock. Usprkos tome što su iza njih koncerti diljem svijeta, Đino ostaje skroman. On bi  rekao, realan:
– Ljudima muzika nije prva stvar u životu. A sve ostalo je ‘show-business’. Svatko, ma koliko god te zvijezde bile velike, ima 200-300 onih  koji će doći baš na njihove koncerte. Ovo ostalo nakači se preko televizije. Nedavno smo svirali pred 40 tisuća ljudi u Rusiji. Što bih ja trebao  pomisliti, da je to brojka koja nas prati. Nije. To su tzv. ‘izgredi’. Imate  ih dvjesto-tristo. Ostalima muzika nije najvažnija stvar na svijetu. Sutra  im se sviđa nogomet, preksutra košarka, pa su onda u modi… No, kada  su ljudi već dali nama sebe, njih iznevjeriti i svirati nešto drugo, krenuti  u nešto drugo komercijalnije, tu možemo zaj… samo sebe. ‘Show-business’ je dobar zanat, no to s umjetnošću nema baš puno veze.
A što se tiče Kultur shocka, on je nastao kao šala, pojašnjava.
– Ovaj bend nije trebao da se desi. Nikad. To je bila šala, šetnja, zajebancija. Ovo je muzika koja… ma to je nešto što je alternativno za  svih. To nije alternativno samo za ljude koji slušaju samo komercijalnu  glazbu. To je alternativno i za moju mamu koja sluša narodnu muziku,  pa i za rokere jer oni ne slušaju narodnu muziku. Moj drug, urednik jednog lista u Sarajevu, je tako jednom rekao: Tebe stvarno ljudi trebaju  voliti da bi te slušali (smijeh).
A što se tiče koncerta u Zadru, najbolje da publika ne očekuje ništa,  kaže.
– Ali mi ćemo svirati svaku pjesmu kao da nam je zadnja. To sam iz  rata ponio. Trčiš od granata između kazališta i stana, ne znaš hoće li ti  ta pjesma koju pjevaš biti zadnja i to je osjećaj koji je u meni ostao. Sviraj kao da ti je zadnje. To drugačije ne znam ni da objasnim, poručuje  Điro. 
Vrata koncerta otvaraju se u 21 sat, a predgrupa Kultur shocku – Nulapark, nastupaju u 22 sata. Kultur shock na binu stupa u 23 sata, nakon čega će uslijediti njihova 20-godišnja retrospektiva pjesama, svake  izvedene kao da im je posljednja. Ništa manje ne bismo ni očekivali.