38 godina od ubojstva Vice Vlatkovića i Gojka Matuline

– On je nacionalist u smislu kakvi su bili i oni koji sad (pozor, godina je 1972., pr. a.) odgovaraju pred sudom u vezi nacioalnih istupa. Vlatković je govorio o devizama, omalovažavao je Srbiju u 2. svj. ratu. Nemam dokaza da je ustaša, ali to se tako kaže za nacionaliste, rekao je ubojica, ustvrdivši kako mu je imponiralo što je ubio jednog “ustašu”
Idući 9. listopada 1972. na posao u Gimnaziji, profesorica B. (podaci poznati Redakciji), u blizini školske zgrade osam minuta prije osam sati susrela je Milorada Vulinovića, učenika – ponavljača 4. razreda kojemu je prof. B. bila razrednica.
– Kamo? – pitala je profesorica.
– Idem kod liječnika – odgovorio je Vulinović.
– A nastava? – odvratila je profesorica.
– Lako ću ja za to – odgovorio je ubojica i nasmijao se.
Vulinović je potom otišao na Relju, kupio je dva voćna soka, novine i čekao mrak da ode doma. Kad je spoznao da ga u obiteljskoj kući čeka milicija, vratio se u grad, sjeo u jednu slastičarnicu i tamo čekao. Dočekao je uhićenje, tu su ga vidjela i uhitila dvojica milicajaca. To je sam kazao na saslušanju provedenom dan poslije, 10. listopada.
Pištolj ukraden još u ožujku
Milorad Vulinović, sin Branka i Jele, rođen 17. listopada 1953. u Zadru, Srbin po nacionalnosti, u 7, 50 sati na stubištu Gimnazije ubio je profesora Vicu Vlatkovića, a smrtno ranio profesora Gojka Matulinu koji je poslije preminuo u Bolnici.
– Bio sam spreman u zahodu. Gleda sam kroz prozorčić kad će doći Vice Vlatković. Imao sam spreman pištolj koji sam ukrao ocu još u ožujku, te lovački nož. Još prije odredio sam da ću ubiti Vlatkovića jer sam ga mrzio – rekao je Vulinović na saslušanju.
Kad je vidio da je Vlatković ušao u zgradu, Vulinović je izišao iz zahoda. Pištolj mu je bio otkočen, napunjen, metak u cijevi. U istrazi je utvrđeno da je ubojica s unaprijed donesenom odlukom da ubije Vlatkovića u njega ispalio jedan metak u njegova leđa s jednog metra i dva u prsa kad se (Vlatković, pr. a.) okrenuo, pa je pucao u Gojka Matulinu koji je Vlatkoviću priskočio u pomoć, te još jedan u čelo Vlatkoviću, pa se zaključuje da je Vulinović s umišljajem počinio više ubojstava.
– Prišao sam Vlatkoviću i iz blizine mu ispalio metak u čelo. To sam učinio jer je bio živ, bile su mu otvorene oči… – rekao je hladnokrvni ubojica.
‘Da drugi vide’
Na saslušanju je Vulinović bio govorljiv. Istaknuo je da nije svejedno koga će ubiti, da nikad ne bi ubio jednog starijeg profesora (nazvao ga je bijednim starkeljom, pr. a.) kojega je prezirao, te da je Vlatkovića doslovno mrzio.
– Odlučio sam ga ubiti baš ujutro, po danu, da drugi vide. Ima više razloga zašto sam se na to odlučio, a jedan su njegovi politički stavovi u vrijeme studentskih nemira jer je on (Vlatković, pr. a.) nacionalist. Drugi je razlog što je moja sestra Z. (podaci poznati Redakciji) rekla da ju je pitao koje je nacionalnosti. Ocjene nisu razlog. Išao mi je na živce svojim pričama o nacijama. Želio sam efekt, te da na sebe skrenem pozornost i zadovoljim neke svoje ambicije, da se o meni piše… – rekao je ubojica sucu istražitelju.
Potvrdio je da je u ožujku iste godine ukrao očev pištolj iz razloga da nekog ubije, a da je poslije odlučio da će to biti Vlatković. U svom paklenom planu Vulinović je sve razradio, imao je i lovački nož.
– Ako ga bude trebalo dokusuriti, da štedim metke. Ne bih se predao živ da su me napali. Mislio sam da će me linčovati, ali svi su se bili razbježali. Svjestan sam svega, spreman sam odgovarati i ne kajem se!
Izjavio je da je spreman fotografirati se, ali samo s dugom kosom.
– Ako me ošišaju, nastojat ću se što prije ubiti!
Socijalistički odgoj u obitelji
Govori da je imao još metaka da bi pokušao samoubojstvo…
SUP je poslije potvrdio da je Miloradov otac Branko, inače milicioner, prijavio nestanak službenoga pištolja, ali mislio je da se to dogodilo u stanici u kojoj je bio u službi. Ubojičin je otac, pak, izjavio da je sinu davao novac da se ošiša, čak da mu je nuđen i lančić, ali nije pristao. Da mu je sin socijalistički odgojen , da su i on, otac, te majka mu, Jugoslaveni, te da je čuo da mu sina Milorada djeca kadkad posprdno nazivaju nadimcima. Miloradova sestra Z., koja je pohađala Gimnaziju, izjavila je da je Vice Vlatković nikad nije vrijeđao na nacionalnoj osnovi.
Vulinoviću je bio određen pritvor i zabilježeno je da je vrijeđao druge pritvorenike. Jednom je 13. listopada psovao ustašku mater, a nekolicini da će ih ubiti. Priznao je taj čin. U daljem tijeku istrage izjavljivao je da je Vice Vlatković bio broj jedan, da misli kako bi mu šišanje izmijenilo psihu… Poslije je opet napadao supritvorenike, a o Vlatkoviću je kazao:
– On je nacionalist u smislu kakvi su bili i oni koji sad (pozor, godina je 1972., pr. a.) odgovaraju pred sudom u vezi nacioalnih istupa. Vlatković je govorio o devizama, omalovažavao je Srbiju u 2. svj. ratu. Imponira mi što sam ubio jednog ustašu. Nemam dokaza da je ustaša, ali to se tako kaže za nacionaliste.
Potom je potvrdio da se na ubojstvo odlučio da se javno istakne, te dodao:
– Vice Vlatković ne može sam, ali više takvih moglo je izazvati građanski rat kod nas! Pod nacionalizmom mislim samo na hrvatski jer jedino taj osjećam. Nisam osjetio da ima i srpski nacionalizam.
Kad su ga ispitivali o nekim pojedinostima, kazao je da je u šumarku Vruljica ispalio dva metka za vježbu, da je imao zračnu pušku kojom je volio ubijati ptice.
– Ne žalim se ni na što i imam još bolji san. Više sam uzbuđenja osjetio kad sam ubio dvije grlice – kazao je.
Nije prihvatio braniteljev prijedlog o psihijatrijskom vještačenju.
– Smatram se normalnim i odgovornim.
Dolazio je u školu, ali ne i na nastavu, imao je odluku da ubije Vlatkovića.
– Dolazio sam pripremati ubojstvo. Pratio sam ga (Vlatkovića, pr. a.), imao sam pištolj i nož.
‘Matica hrvatska – ustaška organizacija’
Nadalje, Vulinović tvrdi da je i obitelj o njemu imala pogrešno mišljenje. Naime, da je povučen.
– Razgovarali smo u kući. Povremeno i o pojavi nacionalizma. Iz toga nisam ništa zaključio jer sam već prije imao svoje mišljenje. Nisam nikad želio u SK jer me to nije zanimalo. Kod mene je u zadnja vrijeme bio razvijen osjećaj u smislu srpstva. Dobro sam proučio povijest Srbije… Prije sam bio Jugoslaven, a pod utjecajem prodaje grbova, pjevanja pjesama Vice Vukova, prozivke u školi i slično ja sam dobio taj nacionalni osjećaj.
Za Vicu Vlatkovića kao osnovnoškolac čuo je, tvrdio je, od starije sestre Z.
– Nije jedini motiv ubojstva Vice Vlatkovića njegov stav, nego da se proslavim ubojstvom ustaše. Učinio sam to iz svoga zadovoljstva. Svjestan sam da će građani reagirati čime će moje djelo biti još veće. Poslije ubojstva nisam promijenio svoja mišljenje i stavove. Emocije sam potpuno isključio. Za mene je Matica hrvatska nacionalistička organizacija, pa time i ustaška, a Vlatković je bio član. Ako ima Srba u Matici (misli na Srećka Bijelića, pr. a.) to su izdajice. Time što su đaci voljeli Vlatkovića, ubojstvom je postignut još veći efekt – rekao je ubojica tijekom saslušanja.
Zgrožena zadarska i hrvatska javnost iščekivala je rasplet istrage, te završetak ovog mučkog ubojstva.
(nastavit će se)