Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Slivnička mirila ili počivališta duša na karti kulturnog turizma

Autor: Velimir Brkić

03.10.2012. 22:00
Slivnička mirila ili počivališta duša na karti kulturnog turizma

Foto: Velimir BRKIĆ



Donijeti mrtvaca iz brojnih slivničkih zaseoka do groblja nije bilo lako. Pri nošenju mrtvac se nije smio spustiti bilo gdje i kad kome padne na pamet, već na točno određenim mjestima, priča 91-godišnja baka Kata Lerga


Uokolo triju ilirskih gradina, Gradine kod Bokolje, Miolovića gradine i Lergova gradine smještena je Slivnica, mjesto u općini Posedarje, koje leži nedaleko od obale Velebitskog kanala i Vinjerca, te Novigradskog ždrila.
– Tu se na čudesan način dodiruju blaga mediteranska i oštra planinska klima, tu se Velebit otvara moru, govori 23-godišnja studentica Maja Lerga, predsjednica KUD-a Sv. Kuzme i Damjana, mlada zagovornica razvoja eko-turizma koja nas je uputila u tajne slivničke povijesti.
Oproštaj pokojnika sa Suncem
Slivnica raštrkana u zaseocima Bokulja, Čukovića, Pod Crkvom, Mijolovića, Šilovića, Kalaca, Pod Vodom, Kneževića, Pod Gradinom, Žunića, Na Golom Brijegu i Poda Strane naseljena je još od starijega kamenog doba, a u pisanim dokumentima se spominje 1301. i 1389. godine.
– Donijeti mrtvaca iz brojnih slivničkih zaseoka do groblja nije bilo lako. Pri nošenju mrtvac se nije smio spustiti bilo gdje i kad kome padne na pamet, već na točno određenim mjestima. Ta mjesta zvala su se mirila, tako se i danas zovu, i samo na mirilima mrtvac je smio dodirnuti zemlju na cijelom putu nošenja od kuće do groba, nigdje drugdje, navodi 91-godišnja baka Kata Lerga u drušvu nevjeste Marije.
Mirila su se podizala sve do sredine prošlog stoljeća, a na njih se polagao pokojnik i uzimala mu se “mira”, mjera pokojnika, tijekom jedinog dopuštenog odmora pogrebne povorke od kuće do groblja.
– Na tim mirilima pokapala se pokojnikova duša i tu se vršio obred opraštanja pokojnika sa Suncem, naglašava 75-godišnji Nikola Landeka zvani Čejo.
Fascinantna je činjenica da su “mirila” za stanovništvo imala veće značenje od grobova u kojima su se nalazila “samo tijela, bez duše koja je ostala na mirilu”.
– Mirilo se označavalo za svakog pokojnika uzglavnim i podnožnim kamenom, popločenjima između njih te simbolima u plitko urezanom reljefu, objašnjava.
U kultnom smislu mirilo predstavlja posljednje počivalište duše, koja ostaje tu, a tijelo je u grobu.
Potpora Općine
– Ovo je raritet i mi to želimo sačuvati kao kulturnu baštinu. Jednako tako cilj nam je ovo još učinkovitije pretvoriti u turističku atrakciju, kaže Šime Bolić, direktor Turističke zajednice Općine Posedarje.
Rivijera Posedarje je bogatija za originalan segment kulturnog turizma.
– “Mirila” ili “počivala duše”, pogrebno spomen-znamenje izgrađeno u kamenu, nastajala su u doba kada se živjelo i umiralo u ovim krševitim krajevima podno Velebita, nadomak moru, kazao je Bolić.
Njihova je namjena bila prvenstveno čuvanje uspomene na pokojnike koji su preminuli na planinskim obroncima te ih je osam nosača moralo prenositi do seoske crkve i groblja.
– Slivničkim “grobljem duša”, svi turisti koji su ih razgledali su oduševljeni. Ona su istinska turistička atrakcija, kazao je Marin Mijolović, jedan od brojnih sugovornika u Slivnici.
Ako se uzme u obzir posebnost ovih spomenika koji su najbolje očuvani upravo na području južnog Velebita, može se reći da implementacijom ovoga aspekta u turističku ponudu mnogo dobiva i Zadarska županija, ali i Republika Hrvatska.
– S obzirom na posebnost “mirila” kao elementa kulturne baštine ovog područja, Općina je odlučila područja s “mirilima” restaurirati i zajedno s Turističkom zajednicom i turistički vrednovati, poručio je Ivica Juričević, načelnik Posedarja, ističući kako je cilj sanirati sve preostale lokalitete na ovom području.