Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

“Po mraku odlazimo u Novalju gdje su nas u kampu Straško čekali tenkovi T-55…”

03.10.2016. 22:00
“Po mraku odlazimo u Novalju gdje su nas u kampu Straško čekali tenkovi T-55…”


Prisjećanjem na poginule i umrle branitelje, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod središnjeg križa na Gradskom groblju u Zadru pripadnici oklopno-mehanizirane satnije 112. brigade (OMS 112. brigade) obilježili su 25. godišnjicu osnivanja satnije poznate kao Zadarski tenkisti.
– Tada u teškim danima naše domovine u školi na zadarskim Stanovima pozvani su tenkisti da osnuju satniju. Zapovijed da organizira tenkovsku satniju dobio je načelnik Željko Lončar, prisjeća se Željko Morić, predsjednik udruge Zadarski tenkisti, jedne od najaktivnijih udruga proisteklih iz Domovinskog rata na zadarskom području.
Prvo borbeno djelovanje 18. studenoga 1991.
Nekoliko dana po prvom okupljanju na Stanovima, 30-ak pripadnika buduće satnije okuplja se u Mocirama.
– Po mraku s autobusom odlazimo u Novalju na otok Pag gdje su nas u kampu Straško čekali tenkovi T-55. Mnogi od nas prvi put smo se sastali s tim tenkom sovjetske proizvodnje, kazao je Morić ističući veliki entuzijazam i želju da se što prije obuče na tenku T-55.
U tom im je uvelike pomagao mladi potporučnik JNA Dejan Brener čija je nazočnost u Novalji sa hrvatskim tenkistima podigla veliku medijsku prašinu u Srbiji. Naime, Brenera su hrvatske snage u listopadu 1991. uhitile na zadarskom području.
– Nažalost, zbog prijetnji Ratka Mladića da će prekinuti pregovore i uništiti sela i gradove morao se predati kako bi se u Žitniću kod Drniša zamijenio za dva autobusa puna djece i staraca, priča Morić.
Iako su tenkisti u Novalji ostali bez svog instruktora osim oslobađanja djece i staraca postigla su se dva glavna cilja, jedan je politički, jer je objavljeno da je Brener odlučio napustiti JNA, a drugi je vojni, jer se kupilo vrijeme da se u tim dramatičnim danima snage uspiju konsolidirati i učvrstiti prve crte obrane.
 – Nekoliko dana traje prebacivanje tehnike iz Novalje na područje Krneze i Visočana, ističe Morić.
Iako je obučavanje bilo po priručnicima koje su dobili s tenkovima, prvo borbeno djelovanje su imali 18. studenoga 1991. godine.
Oslobađanje Suhovara
– Bilo je to djelovanje po Zračnoj luki Zemunik. Tri dana potom s tri tenka zaustavljamo prodor srpsko-četničkih snaga prema Masleničkom mostu, govori Morić, ratni zapovjednik tenkista.
Do početka 1992. godine imaju obrambena djelovanja za zadarskoj crti bojišnice koja se protezala čak stotinu kilometara.
– Prva naša velika borbena zadaća bila je u Suhovarima gdje smo 3. siječnja 1992. imali veliku zadaću, zaustaviti prodor neprijatelja. Zajedno s pješaštvom odbijamo neprijatelja i u poslijepodnevnim satima oslobađamo Suhovare, ponosno će Morić.
Prvog dana prosinca 1992. godine po zapovjedi tenkovska satnija ulazi u sastav OMB 4. gbr.
– Na svim borbenim djelovanjima satnija nažalost ima dva poginula hrvatska viteza, Borka Šarliju Kesu i Marina Mijaljevića, ističe Morić.
U razdoblju od 1997. do 2008. umrlo je čak devet tenkista: Boris Prtenjača, Davor Lazanja, Radoslav Kalapać, Željko Milin, Goislav Kalapać, Milan Bua, Dražen Subotić, Milan Zekanović i Ivan Patrlja.
– Mi moramo voditi računa da se ne zaboravi uspomena na Domovinski rat, poručio je Morić.
O zadarskim tenkistima može se napisati podeblja knjiga. Kao i u obrambenom Domovinskom ratu i u miru su jedinstveni. Veliki broj se sastaje jednom mjesečno, a u sklopu udruge Zadarski tenkisti svi članovi jednom godišnje.
– Svih ovih 25 godina se družimo. Stvoreni su velika prijateljstva, bratski odnosi, kumstva, zaključio je Branko Morić.
Na prigodnoj svečanosti u povodu 25. obljetnice uručene su zahvalnice zadarskim tenkistima te ratnom zapovjedniku 112. brigade Marku Čulini, predsjedniku Udruge veterana 4. gardijske brigade Davoru Prtenjači, načelniku Poličnika Davoru Lončaru, novinaru Zadarskog lista Velimiru Brkiću i drugima.