Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Virtuoz u naponu snage

03.11.2010. 23:00
Virtuoz u naponu snage


Teško je uopće reći kada se dogodio vrhunac nastupa, jer, svaki ton i svaka dojmljivo otpjevana strofa lakoćom su pronalazili put do nekoliko generacija sljedbenika


Oduševljenje prepunog kluba i pogledi, hipnotički usmjereni na blještavilo izvanserijske izvedbe, u petak su u zagrebačkom Boogaloou dali najbolji odgovor na pitanje zašto je Joe Bonamassa neokrunjeni kralj bluesa 21. stoljeća. Za razliku od Johnnya Wintera čiji  se koncert u istom prostoru dogodio prije točno dvije godine, a čijem je „ukazanju” Hrvatska svjedočila barem dva desetljeća prekasno, 33-godišnji virtuoz stigao je u naponu kreativne i izvođačke snage te isporučio dva sata iznimno nadahnutog, energičnog i na trenutke beskompromisnog blues n’ rocka.
Malo prije 20 sati svjetla pozornice pozdravila su Bonamassu i njegov uigrani trio, a uvodna „Cradle Rock” najavila dvosatno putovanje u kojem će autoritativni krotitelj žica i pragova  lakoćom stapati forme rođene u prašini i blatu američkog juga. Teško je uopće reći kada se dogodio vrhunac nastupa, jer, svaki ton i svaka dojmljivo otpjevana strofa lakoćom su pronalazili put do nekoliko generacija sljedbenika.    
Ako je i bilo manje upečatljivog dijela koncerta, onda se on dogodio nakon riječi „ne osjećam se baš najbolje pa će mi s vokalima pomoći dva specijalna gosta”. Naime, glasovna podrška škotske pjevačice Sandi Thom teško da bi se mogla okarakterizirati specijalnom ili iznadprosječnom, dok je nastup ponešto boljeg Paula Rafertyja podsjetio na manirizam legendarnog Paula Rodgersa, no ne i više od toga. Međutim, u petak bi i mnogo veći ostali u sjeni sjajnog Bonamasse. 
Vještom balansiranju viskijem okupanim uspješnicamama poput „So Many Roads” i „So It’s Like That”, Bonamassa je u prvom dijelu dodao i dvije stvari s posljednjeg „Black Rock” albuma – „When The Fire Hits The Sea” i “Steal Your Heart Away”, a sve one zadržale su sjajnu izmjenu energije na relaciji pozornica – publika. Njoj su, dakako, nemali doprinos dali Rick Melick na klavijaturama, Carmine Rojas (bas), te posebno bonhamovski nastrojen Bogie Bowles na bubnjevima.
“Ballad Of John Henry”, “Great Flood”, i “Young Mans Blues” bile su samo dio set liste koja će se urezati u pamćenje svima koji su svjedočili Bonamassinoj hrvatskoj premijeri, a akustične „Woke Up Dreaming”  i  “Mountain Time” demonstrirale svestranost i raskoš talenta čovjeka koji je na svakom nastupu spreman dati sebe. Booogaloo ili razvikani londonski Royal Albert Hall, pritom je sasvim svejedno.
Bisom rezerviranim za sjajno čitanje Leonard Cohenove „Bird On A Wire”, odnosno “Just Got Paid” ZZ Topa s improvizacijskim izletom u Cobhamov “Stratus” i Pegeov “Dazed And Confused”, Joe Bonamassa zaključio je, nadajmo se, samo prvo poglavlje svoje hrvatske priče.