17 °C
Online izdanje
Srijeda, 22.veljače 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Kolumne
RSS feed
Današnji broj
Kolumne
Povratak
TV Svekrva
Susjedi s kojima nismo ratovali
Piše: Mario Padelin
SKIJAŠKI SKOKOVI NA PLOVANIJI

Prošli sam put ogovarao organiziranje „Snježne kraljice" i novac koji se za to troši, a u međuvremenu sam saznao i divan podatak da se u sred Zagreba organizira snježna staza, da bi se održala utrka veterana. To znači da Zagreb, uz ine perverzije, postaje i jedini grad na svijetu u kojem se snijeg, umjesto da se odvozi i čisti, dovozi šleperima i baca na ulice. To može sebi dozvoliti neki ekscentrični bogatun, ali glavni grad jedne države koja želi izaći iz recesije, baš ne bi trebao. A i ti skijaši - veterani...? Je li oni to rade besplatno ili i to moramo platiti. U svakom slučaju, s obzirom da smo mi Zadrani jako pametni ljudi, a naš je grad svjetska turistička destinacija, ja predlažem slijedeće. Zašto trošiti novce za kulturu, zdravstvo ili obrazovanje, kada ga možemo pametnije spisk... pardon, upotrijebiti? Zašto biti lošiji od Zagreba? Napravimo i mi nešto slično, ili još bolje, nešto veće i skuplje. Napravimo skakaonicu za skijaške letove, a ona ulica koja se spušta s Plovanije je za to idealna. Jedna mala 90-metarska skakaonica ne bi puno koštala. Damo još nešto za skijaše -„veterane" i što bi rekla jedna pjesma stare zadarske rock-grupe „Atlantski poremećaj" - „i kao indikator takvog stanja / evo tebi narode blagostanja."

KEKEC - SLOVENAC KOJEGA NAŠI NE ŽELE

U blagdanskim danima smo imali prilike vidjeti puno filmova, naravno, većinom američkih, ali iako traju zimski školski praznici, pravih filmova za djecu i nije baš nešto bilo. Pri tome ne treba ni spominjati „onaj" film, koji već dvadeset godina simbolizira Božić i Novu godinu, a čije ime radije ne bih spominjao. Za naše televizijske urednike smrtni bi grijeh bio prikazati neki brazilski, talijanski ili, zašto ne, ruski dječji film. A ako već moraju u programu imati neki film, a da nije američki, onda se posegne u vlastiti arhiv. Posegne se, ali ne dovoljno duboko, pa se ne misli na Lovrakove „Vlak u snijegu" (njega doduše ponekad i prikažu) i „Družbu Pere Kvržice", na „Sinjeg galeba" ili na film „Milijuni na otoku". Iz političkih razloga nema naravno „Boška Buhe" i „Mirka i Slavka", ali što nedostaje izvanrednim filmovima o Kekecu. Jest da je on slovenski, a ne naš, ali s njima nismo ratovali, pa bi ga baš i mogli gledati umjesto odvratnog Kevina, koji je sam u kući svake godine desetak puta /eto, ipak sam ga na kraju spomenuo/.

BUNDAŠ - TAKO PAMETAN, A OPET TAKO GLUP

Ali, što sam ono htio reći. A, da. Za blagdane smo ipak mogli pogledati domaći dječji film, a taj je „Šegrt Hlapić", koji je takav kakav jest, ali je naš i nastao doslovno na izvanrednom romanu Ivane Brlić Mažuranić /scena po scena, riječ po riječ/. Gledao sam prvih pola sata, a onda se iznervirao. Onaj pas me jako naljutio. I u knjizi i na filmu taj je Bundaš predstavljen kao vrlo inteligentna životinja, čudo od psa, pas koji krene za Hlapićem i na osnovu mirisa ga dostigne i pridruži mu se. To je pas koji nađe izgubljene guske maloga sirotana i njegove mame. I to samo kako? U močvari! Tamo gdje zbog vodenih prepreka i profesionalni psi tragači gube trag, tamo naš Bundaš nema prepreke. Otpliva preko sedam rijeka i jezera i dovede guske nazad. To je zato što ima veliku glavu, objašnjava nam Hlapić, pa je puno pametan. Hlapić je jadan neobrazovani šegrt, pa ne zna da su čivave i pudlice među najpametnijim psima, bez obzira što imaju tijelo pola kile lakše nego samo mozak jednog ogromnog psa ili ne daj Bože onih nakaza od pitbulova. A zašto ja ovo pišem?

Stignu tako Hlapić i taj pamentni Bundaš pod neki most i jer je padala kiša, zaklone se tamo. A tamo... Tamo čeka jedan opasni i sumnjivi Crni čovjek. Opasan i sumnjiv svima nama, samo Bundašu ne. Doduše, on u romanu reži na njega /pas, ne Crni čovjek/, a u filmu ne znam, jer sam baš išao po novi sendvič, ali u svakom slučaju, upravo je nevjerojatno što se dalje događa. Hlapić tvrdo zaspe, umoran od puta, a Crni čovjek mu kopa po stvarima, njuška oko njega i na kraju mu ukrade jedino njegovo blago, njegove čizmice. Doduše, Hlapićevo blago je i njegov vjerni Bundaš, koji samo tupo gleda u tu krađu i otimačinu. Da je samo htio, Crni je čovjek slobodno mogao u vreću strpati i Bundaša, ali je pametno zaključio da mu tako glup pas ne treba. Što će ti tako pametan pas čuvar, uz kojeg ostaneš gol i bos na dugoj prašnoj cesti?

Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr