Zovko: Da ima minimum morala, Barišić bi podnio ostavku

Među 19 inicijatora peticije „Stop plagiranju u Hrvatskoj” su Nikica Simić, profesor i učitelj iz Zadra i Jure Zovko sa Instituta za filozofiju Zagreb i Sveučilišta u Zadru. Inicijativu oko peticije pokrenuo je znanstvenik Ivica Đikić, a tekst pod kojim se dosad potpisalo 2.400 ljudi glasi: „Mnoge službeno utvrđene činjenice pokazuju da je plagiranje raširen problem u akademskom, obrazovnom i javnom djelovanju u Republici Hrvatskoj. Plagiranje i slični oblici etički neprihvatljivog ponašanja dugoročno uništavaju znanstvene, obrazovne i odgojne ustanove, te vode opasnom slabljenju društvenog povjerenja. Želimo javno izraziti duboku zabrinutost zbog takvoga stanja i zahtijevamo od Vlade i Sabora da podrže politiku nulte tolerancije na plagiranje i osobito strogo sankcioniraju sve slučajeve plagiranja počinjenih od osoba na javnim funkcijama u Republici Hrvatskoj”.
– Kolega Đikić mi je pisao i pozvao me da se pridružim inicijativi. Očito je pratio moje napise u kojima sam zagovarao nultu stopu u pogledu tolerancije plagiranja. Nesporno je da je plagiranje ostalo rak-rana akademske zajednice u Hrvatskoj. Trebao nam se također pridružiti kolega filozof Neven Sesardić, no on je zahtijevao oštriju formulaciju peticije te naglasio da “uopće ne spominje slučaj ministra Barišića koji je skandalizirao veliki dio hrvatske javnosti, najviše zato što je dokazani plagijator dobio zaštitu čak i od predsjednika hrvatske Vlade.” Budući da je moj stav bio gotovo identičan kao i kolege Sesardića, to sam napisao Đikiću i razmišljao sam također se povući. No, Đikić me je ipak uspio nagovoriti da se pridružim inicijatorima peticije, kaže Zovko.
– Na hrvatskoj je Vladi sada da procijeni može li i dalje nakon svega davati podršku ministru Barišiću, koji je u međuvremenu velikodušno nagradio neke znanstvenike koji su u pogledu optuže za plagiranje javno stali njemu u obranu, imenovavši ih u stručno povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Takvi postupci nagrađivanja ulizica i dodvorica nezamislivi su u akademskim zajednicama civiliziranoga svijeta. To naravno nije u skladu što nam je Plenković obećao tijekom predizborne kampanje – da će europeizirati hrvatske institucije, pa tako i akademsku zajednicu. Svrha peticije je poruka javnosti da ipak želimo pripadati civiliziranom svijetu, kaže Zovko.
– Nakon suda saborskog Odbora za etiku ministar znanosti da ima minimum morala, podnio bi ostavku.
Nikica Simić kaže kako je i njemu djelovanje Ivice Đikića bilo poticaj za potpisivanje peticije.
– Nakon čitanja intervjua s Ivanom Đikićem i komentara u prilogu, osjećao sam se prilično loše. Nekad davno uspostavio sam s njim komunikaciju i prepoznao ga kao čovjeka koji je uspio ono što sam ja u životu nekada davno želio, pomiriti obitelj i znanost. On je to uspio i – poželio više. Poželio je i Hrvatsku učiniti boljom. Nakon toga imao sam svoju moralnu obvezu javiti mu se i reći – Ivane, nisi sam, ima još ljudi koji žele isto. Govoriš, jer možeš, ono što mi nismo u poziciji, ali i preuzimaš teret javne riječi. Pokazuje se kako je Ivan sada, u mojoj stvarnosti, „najveći krivac” za sve hrvatske probleme. I kada mi je predložio da budem na popisu inicijatora, nisam dvoumio, kaže Simić i dodaje kako inzistira na tome da navedena peticija ni slučajno nije usmjerena na osobu, nego na način političkog odlučivanja.
– Mi samo želimo da se jasno objavi i druga strana medalje. Ja je vidim na način – „varanje” nas ne može odvesti u državu u kojoj će mladi i stručni ljudi ostajati u Hrvatskoj i osjećati se sigurno, znajući da u svojoj državi mogu graditi i svoj budući život.