Ante Surać oslobođen krivnje

Ante Surać (70), bivši rukovoditelj Trgovačkog poduzeća Plodine i ovlaštena osoba u tvrtci Factor kojem se na teret stavljalo ratno profiterstvo, nakon 17 godina sudovanja nepravomoćno je na Županijskom sudu u Zadru oslobođen krivnje.
Zadarsko Županijsko državno odvjetništvo protiv Suraća, ali i Đure Cvetkovića i Mire Šikić Cvetković, podiglo je optužnicu još 2010. godine tereteći ih zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti – zloporabe položaja i ovlasti. Godine 2012. bračni par Cvetković oslobođen je krivnje, a 2015. ta je presuda postala pravomoćna.
No tužiteljstvo je uredilo optužnicu i nastavilo kazneni progon protiv Suraća stavljajući mu na teret da je kao rukovoditelj službe otkupa i kooperacije u TP Plodine i ujedno kao ovlaštena osoba u poduzeću Factor, za poduzeće Factor, a na štetu TP Plodina, pribavljao nezakonitu imovinsku korist za trajanja Domovinskog rata, ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države i u tom procesu pretvorbe i privatizacije, iskoristio te okolnosti. Tužiteljstvo je tvrdilo da je Surać 19. lipnja 1995. godine lažirao otpremnicu od dobavljača Practic SC Starin i prikazao da je poduzeće Factor kupilo 19 betonskih miješalica za iznos od 36.800,00 kuna, a potom sačinio i lažnu dokumentaciju kojom je prikazao da je te nepostojeće miješalice prodao Plodinama – IPR za iznos od 40.950,00 kuna.
Nadalje, na teret mu se stavljalo i da je u razdoblju od 21. siječnja 1994. godine do 31. siječnja 1995. godine na isti način oštetio Plodine. Kao odgovorna osoba u Plodinama, tvrtki Sieco i Factoru, prema optužnici, Surać je u cilju da se nepripadno okoristiti u više navrata doznačavao sredstva na račun Factora za otkup poljoprivrednih proizvoda, te lažirao blagajničke isplatnice da su Plodine u navedenom razdoblju od Š.B. iz Suhovara otkupile poljoprivredne proizvode u vrijednosti od 477.700 kuna.
Teretilo ga se i da je u vremenu od 8. prosinca 1992. do kraja 1993. godine u Zadru, u istom svojstvu, ali ujedno i kao zamjenik direktora Štedno-kreditne zadruge AGRO-SV s.p.o., s računa Plodina doznačio iznos od 250.000,000 HRD na račun Factora, a potom, u cilju da se drugi nepripadno okoristi, 27. kolovoza 1993. godine izdao nalog da se taj isti iznos doznači Štedionici u svrhu namjenskog oročavanja depozita. Iz tih je sredstava Štedionica odobrila kredit jednom od osnivača Štedionice – J.V. Kad je novac uplaćen na račun J.V. u Dalmatinskoj banci, on ga je podigao. Po isteku od šest mjeseci, koliki je bio rok za povrat, i kad je kredit s kamatama dosegao iznos od 406.775,35 kuna, J.V. novac nije vratio, a niti je Štedionica izvršila povrat oročenog depozita Factoru. Tužiteljstvo je tvrdilo kako je na taj način Surać sebi i J.V. pribavio najmanje 727.700 kuna,
Ante Surać je u svojoj obrani naveo kako je od 31. svibnja 1991. do 31. prosinca 1992. godine bio rukovoditelj kooperacije u TP Plodine Zadar, koje je dosta poslovalo sa PZ Ražanac. Ispričao je kako kao rukovoditelj kooperacije nije bio ovlašten izdavati bilo kakve naloge za doznaku sredstava PZ Ražanac za otkup poljoprivrednih proizvoda, već da su sredstva doznačavana na temelju plana otkupa poljoprivrednih proizvoda.
– Naloge za uplatu avansa izdavala financijska služba koja je imala svog rukovoditelja. Plan se donosio mjesečno, a ne za dulje razdoblje i ovisio je o raspoloživim sredstvima i mogućnosti izvoza jer se roba pretežno plasirala u inozemstvo. Otkupna stanica Starin da je bila u Slatini i bila je u sastavu PZ Ražanac, a njezin upravitelj je bio Đuro Cvetković, a blagajnica Mira Šikić. Što se tiče poslova TP Plodine, kooperiralo se sa individualnim poljoprivrednim proizvođačima na zadarskom području i to direktno, a na drugim područjima preko PZ Ražanc, ispričao je Surać negirajući ikakve dogovore s Cvetkovićem. Za 19 betonskih miješalica decidirano je naveo kako nije počinio navedeno kazneno djelo, te pojasnio da se na navedenoj primci-kalkulaciji i na otpremnici nigdje ne nalazi njegov potpis. Štoviše, dodao je kako s kupnjom i prodajom tih betonskih miješalica uopće nije bio upoznat.
Negirao je i sastavljanje fiktivne dokumentaciju i da je uopće u tome sudjelovao, a kategorički je naveo i da je išta potpisivao za štedionicu.
Optužbu ŽDO-a nazvao je običnom floskulom nakon čega je sudsko vijeće kojim je predsjedala sutkinja Grancarić donijelo nepravomoćnu, oslobađajuću presudu.