Linić ima Hrvate pod nadzorom i kad idu na zahod

Ilirija provodi zakone bez iznimke i do kraja, ističe Jasmina Kulaš Stojanov iz Ilirije d.d.

Kad su priče i pričice u pitanju, fiskalizacija se pokazala neiscrpnom temom o kojoj valjda svatko ima ponešto za primijetiti i reći. Fiskalni račun tako je u hrvatsku medijsku orbitu lansirao javni WC na biogradskoj gradskoj plaži za koji je zaduženo poduzeće Ilirija d.d., a nakon što ga je na splitskom portalu Brodportal objavio njihov čitatelj.
Račun iz kojeg je razvidno kako je cijena usluge korištenja javnog WC-a pet kuna pratio je njegov komentar u kojem je podsjetio na pjesmu Riblje čorbe, iz davnih 80-ih, Dva dinara druže, “mala nužda jedan, a velika dva…”, te sa žaljenjem zaključio da su “tim potezom izjednačili vrijednosti koje su oduvijek bile nespojive”. Čitatelj je još dodao kako mu je žao “što od sada sve gubi svoj identitet i što više nikad neće biti kao što je nekad bilo”, završivši svoj komentar pitanjem: “Zašto?” Simpatičnu vijest objavili su i neki drugi mediji pa su se oglasili i iz biogradske Ilirije.
– Nastavno na objavljeni članak, ističemo da tako rade društveno odgovorne kompanije, kakva Ilirija d.d. i jest, provode zakone bez iznimke i do kraja, izvijestila je Jasmina Kulaš Stojanov iz Ureda uprave, korporativnih komunikacija i odnosa s javnošću tvrtke Ilirija d.d.
I dok su jedni pozdravili zakon o fiskalizaciji te ga drže do sada najboljim načinom za borbu protiv sive ekonomije i varanja države, u koju su se mnogi bez spremni kleti, drugi i dalje smišljaju kako zakon zaobići, traže njegove manjkavosti ili ga, pak, kritiziraju, pa i pljuju. Među onima za i protiv negdje u sredini, svojim nadaleko prepoznatljivim stilom odskače Vedrana Rudan. I ona je prokomentirala “nepravdu” iz WC-a gdje se jednako naplaćuje i velika i mala nužda, a kako bi se postigla najviša moguća razina pravednosti predložila je zaposlenicima u javnim zahodima pribaviti i vage. Rudan je našla i rješenje za izlazak Hrvatske iz krize. Poručila je kako bi bilo najbolje i najpoštenije da “svatko plati onoliko koliko je zasrao”.