Sada je vrijeme za opuštanje

Riječ je o genijalcima. I tu nema sumnje. Naravno, Šime Fantela i Igor Marenić su zvijezde. Osvajači olimpijskog zlata i osobe koje svatko u Hrvatskoj poznaje. O stručnom stožeru također samo pohvale. Od vrhunskog kondicijskog i atletskog trenera Edija Stipića, preko poznatog zadarskog fizioterapeuta Dade Burčula te ostatka tima. A o tvorcu i vizionaru Edi Fanteli, koji bi trebao biti “uz bok” Anti Kosteliću ili Jošku Vlašiću, bi se definitivno trebao snimiti hollywoodski film. Jer ovo je i priča za oscara.
– Sjećam se da su točno 1. listopada 2001. prvi put jedrili u gradskoj vali i došli do mosta. Bila je kišica, a Igor nije imao ni trapez” – prisjetio se Edo Fantela, Šimin otac i “tvorac” olimpijskih pobjednika.
– Igor je došao kod nas sa 15 godina, iako su se on i Šime već sa 12 godina intenzivno družili kroz jedrenje. I ja sam ga dobro poznavao, jer je još 1998. bio moj igrač u reprezentaciji klase Optimist. Brinuo sam o njima u svim aspektima, na natjecanjima i na putu.
Bračne vode
I tako je sve počelo. A završilo je na Olimpijskim igrama u Riju. I završilo je sa zlatom. Doduše, nadamo se da nije još završilo, iako u ovom trenutku postoje nagađanja da bi put olimpijskih pobjednika mogao skrenuti s dugogodišnje trase.
– Polako. Ovo je vrijeme odmora i opuštanja. Ne želimo još niti razmišljati, a pogotovo ne razgovarati o budućnosti. Kada dođe vrijeme, smirit ćemo strasti, sjesti i razgovarati o svemu. Ali prije toga ćemo se opustiti – započeo je Šime Fantela, kormilar zlatnog dvojca i diplomirani ekonomist, koji će uskoro i krenuti u “bračne vode” sa svojom dugogodišnjom djevojkom. Tek sada će se vjenčanje planirati. Naravno, prije Olimpijskih igara nije bilo vremena. Tako će, na početku svojih 30-ih, nakon što je u kratkom vremenu postao svjetski i olimpijski prvak, Šime krenuti i u novi izazov, možda i teži od svih dosadašnjih, a to je brak. A prije otprilike 23 godine, jedrenje je ušlo u njegov život.
– S jedrenjem sam se upoznao kada sam imao sedam godina, dakle za vrijeme Domovinskog rata. Otac i troje rođaka na Vitrenjaku su izrađivali jedrilicu i budući da sam stalno bio s njima, gledao sam djecu kako treniraju u Jedriličarskom klubu Uskok. Poželio sam trenirati s njima i otac me upisao u Uskok. Prve tri godine jedrio sam uglavnom rekreativno, ali od 1996. je krenulo ono pravo – počeli smo ići na regate. Imao sam u Uskoku trenere od kojih sam dosta mogao naučiti. Prvi je bio Damir Repac, potom Tomislav Bašić, Slobodan Božičev Ođo, Mario Jeličić, Robert Sandalić Cipe, a od 13 godine do danas trenira me otac – već je objasnio Šime Fantela, koji je do sada osvojio 14 medalja s velikih natjecanja. Naravno, ova posljednja je najveća. Dominantno olimpijsko zlato. Konkurenti nisu imali šanse. Niti najmanje. Pa čak ni famozni Australci, koji su vladali klasom 470. Ali sada su stigli novi vladari.
Perfekcionist
– Ja sam perfekcionist i rijetko sam u potpunosti zadovoljan, ali sada slobodno mogu reći da u našoj karijeri nismo bolje odvozili jednu regatu. Nikada nismo bili toliko psihički, ali i fizički spremni. Idealno smo tempirali formu i postigli ovo što smo postigli.
I nije Šime zaboravio niti spomenuti one koji su u tom postupku imali značajnu ulogu.
– Želim spomenuti naš tim na čelu s trenerom Edom, zatim Edijem Stipićem koji nas je vrhunski fizički spremio, Dadu Burčula fizioterapeuta. Sve je funkcioniralo kao švicarski sat.
Koliko su spremni i koliko su sazreli jedriličari Sv. Krševana dokazivali su iz dana u dan. Premda, problema je bilo. I to velikih. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. su bili diskvalificirani u prvom plovu. Nakon toga se nisu uspjeli vratiti u igru za odličja. Ovaj put im ništa nije moglo stati na put.
– Ovo je bila jedna od najtežih regata. Jedrilo se devet dana. Bilo je oluja, bilo je bonaca. Skrivili smo jarbol, imali smo proteste Argentinaca, proteste Australaca. I sve što nam se našlo na putu, uspjeli smo mirno riješiti. I znali smo da moramo na taj način funkcionirati kako bismo mogli prijeći preko svih problema za vrhunski rezultat. To smo i ostvarili.