“Cajkaši” dobili mjesto za izlazak

Prvi narodnjački klub u centru Zadra svoja je vrata otvorio preksinoć. Danima prije otvorenje kluba bilo je glavna tema Kalelarge, ali ne samo nje. Na brojnim portalima prepucavanja na spomenutu temu ne prestaju, a pokrenuta je i online peticija kontra narodnjačkog kluba. Nju je, zaključno s jučerašnjim danom, potpisalo 700-tinjak ljudi, a u dvije “anticajkaške” grupe na društvenoj mreži facebook uključilo se ukupno oko 900 njih. Rezultati su ipak pomalo ispod očekivanja, s obzirom na žestoke prepirke, i virtualne i ulične.
Tekst koji se na peticijama ponavlja donosimo u cijelosti, bez ispravljanja gramatičkih grešaka: “Spasimo Zadar od cajki droge i uništavanja naše mladosti. Dosta nam je krv svježa da bi zaboravili ubijanje Zadra i njegove okolice. Nek gradske vlasti razmisle dobro čija će majka biti sutra zavijena u crno među nama radi njihove nepromišljene odluke izdavanja ovakvih dozvola za rad. Iskustva nas uče da uz pojavu narodnjačkih klubova samo raste kriminal, droga, ubojstva i raste siva ekonomija. Pitamo se dali je gradskim vlastima stalo da korupcija cvijeta ili da živimo kao pošten svijet. Dignite svoj glas protiv otvaranja narodnjačkog kluba u trgovačkom centru Relja. Zaustavite to sad sutra je već kasno. Gospodine Vrančiću sad je red na vas da nam kažete koliko vam je stalo do nas od kojih živite i u čije ime ste položili zavjet. Proslijedite peticiju dalje. Zadre, volimo te zdrava!”
Zadar je, kao što je poznato, do prije dva dana bio “cajka-free” grad, za razliku od mnogih gradova u Hrvatskoj u kojima se u strogom centru, u bilo koje doba dana, mogu čuti lakonotni narodnjački melosi. I to se promijenilo te su od subote navečer, uz „šminkere” i „alternativce” i „cajkaši” dobili svoje mjesto za izlazak.
Jedan od potpisnika internetske peticije je i Rudolf Dvorski, glazbenik i nedavno izabrani predsjednik zadarskog HSP-a.
– Potpisao sam peticiju jer smatram da mi je to dužnost. Otvaranje jednog takvog kluba se ne može zabraniti, ali ljudi će samo odlučiti hoće li opstati ili neće. Svatko ima pravo slušati ono što hoće, sve dok to ne prelazi granice kaznenog zakona. Ipak, znam jedan sasvim legalan način borbe protiv ovakve muzike, a to je uživanje u dobroj zabavi na drugim mjestima u gradu, zaključio je Dvorski.
Direktor Novog radija i frontmen grupe Forum Davor Pekota također je prokomentirao otvaranje novog kluba.
– Mogu reći da mi baš nije drago zbog toga. Ako netko ima potrebu tamo ići onda će ići, ali mislim da to nama ne treba. Do sada je kod nas bilo sličnih pokušaja koji nisu uspijevali, jer to jednostavno ne odgovara glazbenim afinitetima ovdašnjih ljudi.
Za mišljenje smo pitali i Borisa Marina, poznatijeg kao Boru Poštara, bivšeg vođu Tornada, koji je zadnjih dana iznimno aktivan u komentiranju na portalima na temu otvaranja narodnjačkog kluba.
– To je suluda ideja. Klub sa cajkama u centru grada, a znamo da se na takvim mjestima najviše rade neredi. Ja sam odrastao na Relji, tamo gdje je taj klub bile su livade i mi smo se na njima igrali. Boli me duša kad pomislim što se sad tamo zbiva. Pa zamislite da netko u centru Beograda želi otvoriti klub gdje će se puštati Thompsonove pjesme. Ovakav klub nama u Zadru ne treba, i mislim da će biti kratkog vijeka.

 IGNORIRANJE UMJESTO POSVEĆIVANJA PAŽNJE

Turbofolk, ili po Rambo Amadeusu „gorenje naroda”, stigao je i u Zadar (odnosno, spustio se s periferije u grad). Krševanov grad kao biser „Tako lepe, a tako blizu” privukao je pjevačicu “narodne glazbe” Tinu Ivanović koja je u subotu poradila i na kulturnoj razmjeni prezentirajući Zadranima najpoznatiji srpski brend.
Iako je koncert u Skipper klubu ovih dana nerijetko shvaćen kao prijetnja nacionalnom identitetu i srozavanje svega što nosi predznak hrvatskog, tu večer nije se dogodilo ništa epohalno, tu večer se dogodila Hrvatska, odnosno njena trenutna realnost. Masovno tinejdžerska publika već se odavno identificirala s po roditeljima im i establishmentu „ jalovim glazbenim izričajem”. Tako je bilo i u subotu: mladež, izuzev pokojeg stylinga nalik onom Jene Jameson, kao i svaka druga, prepun klub, s rukama u zraku pjeva:” Ne bi bilo loše da Cabrio Porsche parkiraš u moju garažu, full koža, klima i dva rubina, da mi se sa očima slažu”.
“Tina Ivanović je zvijezda folka i obožavamo je. Znamo sve tekstove napamet, kao i naši školske kolege. Mrzimo Metallicu (heavy metal), AC-DC, rock i ono njihovo deranje. Techno je isto bez veze, jedino dalmatinske nisu loše”, reče skupina srednjoškolki između, gotovo u transu, izgovaranih stihova.
Ako je turbofolk (ne narodna glazba) većini hrvatskih nogometaša i uzora nacije, kao i „urbanoj” zlatnoj mladeži više nego in, zašto ne dopustiti omladini da i oni „igraju”.
Legitimno je pravo omladine da se izrazi na način koji sami odaberu, također i vlasnika kluba da, vodeći se odnosom ponude i potražnje, na njima zarade. Oko, do početka koncerta, 500-tinjak glasova s internetske peticije protiv turbofolkizacije Zadra opet su legitimni, premda, kao i svi članci proteklih dana, dobra reklama klubu. Bilo kakva panična represija čini pitanje spomenute glazbe javnim problemom, a ne stvari privatnosti u čije sfere svakako spada.
Izravno ili neizravno propagirajući ovakvu glazbu kao subjekt interesa, hrvatski mediji odigrali su ulogu u stvaranju turbo folk čudovišta kakvog danas poznajemo. Stoga, čemu ustrajati?! (A. PROVIĆ)