Priče o ratu iz dječje perspektive

Pitanja su prštala na sve strane, a u prostoru Područne knjižnice na zadarskom gradskom predjelu Ploče tražila se jučer i sjedalica više za druženje roditelja i djece u povodu Dana obrane Grada. Bilo je to druženje kako bi djeca iz prve ruke od roditelja, koji su u vrijeme Domovinskog rata bili u njihovoj dobi, čuli njihova sjećanja i priču Marine Ćurković koja je i objavljena u Zbirci priča djece iz cijele Hrvatske pod nazivom – Krhotine djetinjstva.
– Kad je počeo rat imala sam 6,5 godina i u ovoj su knjizi i moja sjećanja na to strašno vrijeme. Priču sam napisala naravno, kasnije nakon rata, s nekih 13,14 godina i to je zapravo viđenje i doživljaj rata u očima djeteta – rekla je Marina Ćurković.
Danas i sami roditelji – Željko Gravić, Emil Marnika, Toni Perović i Mira Stipčević Smoljanec ispričali su kako iz bunkera na Ploči, koji im je cijeloga rata služio kao sklonište, gotovo da nisu ni izlazili, a najteži i najbolniji osjećaj im je bio napuštanje roditeljskog doma kada je zaprijetila najveća opasnost na početku rata i pitanje hoće li se ikada vratiti.
 
Željko Gravić je upravo na jučerašnji dan prije 25 godina s obitelji napustio kuću i to je, kako je rekao, bio prestrašan osjećaj.
– Biti po cijele dane u bunkeru, bez struje, vode… Iskreno se nadam da to više nikada nitko od nas neće doživjeti – poručio je Željko šestašima s Ploče.
Djeca su ih pitala je li ih bilo strah, što su nosili u bunker, o čemu su razmišljali – sve ih je zanimalo, te su priznali kako ne mogu zamisliti život bez struje i vode – u bunkeru.
O Ploči, gdje im je knjižnica i omiljeno mjesto druženja i raznih događanja, ali i gdje je njihov dom, napisali su pjesme i kratke priče, pa je tako Karlo Kapitanović pročitao pjesmu – Moja Ploča. Svoju je priču pročitala i Nina Perović, dok su Petra Samipić i Lovre Marnika i zasvirali i to flautu i gitaru.