Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Kako smo spasili pomorce iz olujnog mora

Autor: Siniša Klarica

04.12.2008. 23:00
Kako smo spasili pomorce iz olujnog mora


Prve bačene konopce Kinezi međutim nisu uspjeli uhvatiti i čamac se opasno približio krmi i propeli koja je u tom trenutku radila. Kapetan Beretin izdao je zapovijed za nove manevre i uz napregnute strojeve uspio približiti Towadu čamcu u kojem su kineski mornari uspjeli uhvatiti najprije jedan pa onda i ostale konopce, koji su ih osigurali da ih propela nepovratno povuče
Kapetan Mate Beretin iz Radovina, ove godine je s ponosom ponio Vjesnikovu Plavu vrpcu za spašavanje 26 kineskih mornara s broda Jinshan. Taj dan, 17. veljače ove godine, Beretin će pamtiti kao jednu od najdužih noći u svom životu.
– Nevrijeme od nekih 7-8 bofora snašlo je naš tanker Towadu sjeveroistočno od filipinskog otoka Luzon, kad smo točno u 18.47 primili obavijest broda u nevolji. Uskoro nam je stigla i potvrda radija Hong Konga, inače područnog centra zaduženog za traganje i spašavanje na moru, a mi smo se prijavili da krećemo prema 70-ak milja udaljenom kineskom teretnom brodu, rekao nam je na početku priče kapetan Beretin jučer, dan nakon primanja priznanja.
Brod nekontrolirano primao vodu
Tankeru Towadi trebalo je nekih pet sati da stigne do Jinshana, broda od oko 22.000 tona koji je je prevozio drvene trupce. Kapetan Beretin odmah je po trupcima koje je brod prevozio na palubi, a koji su završili u moru, shvatio da brod nekontrolirano prima vodu. Kasnije će se utvrditi da je u tom trenutku kineski brod bio nagnut nekih 35 posto.
– Tad smo napravili nekoliko složenih manevara kako bismo kineski čamac za spašavanje stavili u zavjetrinu i pokušali mu pomoći. No, to je bilo izuzetno teško, jer su valovi bili veliki 7 metara, a u čamac se natiskalo 26 pomoraca. Jedni su veslali, a drugi su sjedili na onima koji su ležali na dnu tek oko sedam metara dugog čamca. Nastojao sam ocijeniti vrijeme i poziciju s koje bi Towada na optimalnoj udaljenosti napravila zavjetrinu, a u trenutku napuštanja posade kineskog broda, oni su od našeg tankera bili udaljeni 550 metara. No uspješnim manevriranjem, udaljenost se uspjela smanjiti, iako nismo imali vremena za pogrešku. Svaka pogrešna procjena koštala bi nas zaokreta od gotovo jedne milje. Uz to, nastojao sam ne izgubiti malo svjetlo čamca za spašavanje i pokriti našim reflektorima cijelu zonu, nastavio je kapetan Beretin.
Drama s konopcima
Prve bačene konopce Kinezi međutim nisu uspjeli uhvatiti i čamac se opasno približio krmi i propeli koja je u tom trenutku radila. Kapetan Beretin izdao je zapovijed za nove manevre i uz napregnute strojeve uspio približiti Towadu čamcu u kojem su kineski mornari uspjeli uhvatiti najprije jedan pa onda i ostale konopce, koji su ih osigurali da ih propela nepovratno povuče. Iscrpljeni od višestane borbe s valovima i prodiranjem mora, Kinezi se nisu mogli popeti na brod preko mreže, nego su jedan po jedan, uz pomoć pojasa koji se upotrebljavaju u radovima na visinama, izvlačeni na palubu. Pedeset minuta iza ponoći, prvi je čovjek izvađen na palubu japanskog orijaša dugog 330 metara i nosivosti 305.000 tona, a Kinezi su toliko bili iscrpljeni da nisu uopće mogli sami skinuti termo odijela koja osiguravaju nešto vremena potrebnog za preživljavanje u slučaju pada u more.
Zapovjednik i upravitelj stroja zbog kodeksa u smrt
– U to vrijeme na poprište stižu još dva broda i po mojoj preporuci nastavljaju s praćenjem kineskog broda, na kojem su ostali zapovjednik i upravitelj stroja. Nažalost, obojica su slijedili svoj kodeks koji prema tamošnjoj pomorskoj tradiciji nalaže da zapovjednici ostanu sa svojim brodom. Meni se više čini da su zapovjednici do zadnjeg trena vjerovali kako mogu spasiti brod, no more je za njih ostalo posljednje počivalište, rekao je na kraju priče Mate Beretin, pokazujući nam pisma zahvale kineskog veleposlanstva u Japanu i 26 kineskih obitelji, koji su danas zahvalni hrvatskom kapetanu što su hranitelji njihovih obitelji još živi.
Zbog tog nesebičnog čina, hrvatski veleposlanik u Japanu Drago Štambuk nominirao je kapetana Beretina i njegovu hrabru, stručnu i nesebičnu posadu za jedinstveno priznanje Plavu vrpcu Jadrana. Cijelom događaju dan je veliki publicitet u tom dijelu svijeta, u kojem su još jednom Hrvati pokazali dio svoje drevne pomorske tradicije.


 NA KOCKI POLA MILIJARDE DOLARA


Kapetanu Beretinu ovo nije bila prva akcija spašavanja na moru. Još kao treći časnik palube, u svojoj je “gvardiji” primijetio jedva bljeskajuće SOS svjetlo koje je stizalo s američke jedrilice negdje između Floride i Bahama. Trojica Amerikanaca ostala su u nevremenu bez goriva i jedara. Ni tad kao ni u slučaju kineskih pomoraca, kapetan Beretin nije dvojio hoće li krenuti u pomoć.
– Ne postoji neka kaznena odredba koja bi sankcionirala nepomaganje na moru. No kad čuješ poziv za pomoć, moraš krenuti i pokušati spasiti ljude. Istina, to nekad zna biti rizik i za tvoj brod. Cijelo vrijeme spašavanja trudio sam se da Towada ne primi puno mora na palubi, što zna biti opasno. Uostalom, Towada i njen teret zajedno su koštali oko pola milijarde američkih dolara. Stoga mora vladati veliko povjerenje između kapetana i vlasnika, ali i posade. Voljom Božjom našli smo se u pravo vrijeme na pravom mjestu, ali ipak uz veliku radost, osjećao sam i tugu za svojim kolegama koji su se, po mom mišljenju, ipak mogli spasiti, kazivao je kapetan Beretin.