Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Banket i blitva

Autor: Željana Gardijan

04.12.2009. 23:00


Premda je i do sada bilo niz primjera kako mali čovjek, za razliku od “velikih ljudi” teško može umaći kazni jer je oštetio državu ili nije platio račun na vrijeme, ovih dana ta se istina pokazala u svojoj punoj bijedi.
Iako su se za komparaciju slučaju bakcice Zorke Kevrić iz Vodnjana same od sebe nudile aktualne milijunske afere, kao poseban pojedinačan slučaj kontrasta iskočio je onaj bivšeg veleposlanika pri Ujedinjenim narodima Nevena Jurice.
Dok je umirovljenica kako bi preživjela svakoga dana na tržnicu dovozila nekoliko kašeta povrća iz svoga vrta i nudila nekoliko stručaka blitve po 20 kuna, upala u ažurnu inspekcijsku akciju, s druge je strane bivši veleposlanik Jurica, o kojemu se i ranije nagađalo da živi na visokoj nozi, tek sada, nakon optužnice USKOK-a primoran pravdati račune. One koji su se duže vrijeme kupili kako se moglo čuti, na zabavama u kultnim hotelima i kockarnicama Las Vegasa, uz što su išla i dizajneraka odijela, a sve, kako ga se sumnjiči, na račun reprezentacije.
Luksuzu sklonog veleposlanika tereti se da je oštetio Ministarstvo vanjskih poslova za oko 120 tisuća dolara pa ikao je vratio i dvadeset tisuća dolara više od spomenutog iznosa u blagajnu ministarstva, ljubav prema banketima došla je na sudsku naplatu.
Iako je već i ranije bilo opomena da su Juričini računi neprihvatljivi i iako se predsjednik Mesić oglašavao kao kritičar rastrošnosti toga veleposlanstva, tada se u Juricu nije diralo pa je iz tko zna kojih kompromisnih razloga i predsjednik Mesić supotpisao da Jurica predstavlja Hrvatsku.
Novac, ugled i moć oduvijek su bili, a danas su u posebno čvrstoj sprezi, pa ne čudi da su posjednici ovih blaga kad bi ih se jednom dočepali puštani na miru da se predstavljju kao uglednici pred kojima se uz duboki naklon treba skunuti šešir. Dogodilo se, nažalost, da je uzrečica kako odijelo ne čini čovjeka danas doživjela i svoju suprotnost.
Pretpostavka da iza ljudi u lijepom odijelu stoje još jači igrači kao da je dugo vremena kočila pokretanje bilo kakvih propitkivanja od kuda se nagomilalo njihovo bogatstvo i jesu li oni možda dijelom krivci što se kod onih drugih, bez moći i utjecaja nagomilalo siromaštvo.
Predočavajući baku Vodnjanku kako se s nelagodom pokušava sakriti iza svoga improviziranog štanda, nervozno prebirući po listićima blitve, jasno je da ona, ne želi bježati od odgovornosti. Iako joj takvo trgovanje donosi kaznu od oko 18 tisuća kuna što je desetak njezinih mirovina. Ona nikako ne bi odgovorila da mirno spava jer je država i vlast za nju moć protiv koje ona ne može jer nema ni utjecajnih prijatelja, ni političkih veza, a zasigurno je naučila živjeti od svoga rada pa se miri i s time da ide u zatvor jer novca za plaćanje kazne nema.
Zarada na štandu, prema njezinim riječima, ne premašuje niti vrijednost nekoliko kilograma Bandićevih rumenih jabuka pa kako onda ona može shvatiti da se samo na predsjedničku kampanju troše toliki milijuni, a sve da bi ovakvi kao vodnjanska baka sutra za njih glasali.
Kako ona može shvatiti da je samo za jedan dizajnerski detalj na garderobi veleposlanika potrebena cijela njezina mirovina?
Može li ona shvatiti da primjerice samo jedan raskošni banket serviran rastrošno iz državne blagajne, za državu ipak može biti “jeftiniji” od njezine blitve na crno?